Scroll to top

Mjera mudrosti – Suđenje

Kome je dozvoljeno da sudi

1. Kur'an: “O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.”[1]

2. Imam Ali rekao je sudiji Šurejhu: “Šurejh, sjeo si na mjesto na koje ne sjeda niko osim Poslanika ili Poslanikova opunomoćenika ili nesretnika.”[2]

3. Imam Sadik: “Čuvajte se suđenja, jer suđenje je za predvodnika koji zna suditi i koji među muslimanima sudi pravedno, to pripada Poslaniku ili njegovom opunomoćeniku.”[3]

Radi presude obratiti se tagutu

4. Kur'an: “A ako im budeš sudio, sudi im pravedno jer Allah voli pravedne.”[4]

5.Kur'an: “Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ga poriču.”[5]

6. Imam Sadik je rekao u vezi dvojice njegovih prijatelja koji su imali spor zbog duga ili nasljedstva pred tagutom[6]: “Ko se radi presude obrati tagutu i bude presuđeno u njegovu korist ono što je uzeo haram je, bez obzira bilo to i njegovo čvrsto pravo, jer uzeo ga je presudom taguta. A Allah, s.v.t., je naredio da se tagut poriče.”[7]

7. Imam Sadik: “Čuvajte se toga da neki od vas vode sporove pred nasilnicima, već, nađite čovjeka među vama koji poznaje naš način suđenja i prihvatite ga među sobom za suca, jer ja sam ga postavio za vašeg sudiju i idite kod njega na presudu.”[8]

Važnost sudske djelatnosti

8. Poslanik, s.a.v.a.: “Ko postane sudija odsjekao je svoju glavu bez noža. Upitaše: “O Poslaniče, šta znači odsjekao je glavu?” Reče: “Džehennemska vatra.”[9]

9. Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista će pravednog sudiju dovesti na Sudnji dan i tako strogo sa njim svoditi račun da će poželjeti da Bog do nikada nije sudio ni među dvojicom u vezi jedne hurme.”[10]

10. Imam Sadik: “Žalit će se navavis (mjesto u Džehennemu) Allahu, s.v.t., zbog žestine svoje užarenosti. Reći će joj: Šuti, zaista je položaj sudaca užareniji od tebe!”[11]

Dragovoljno postajanje sudijom

11. Poslanik, s.a.v.a.: “Ko žudi za položajem suca i posegne za ovim ili onim da bi to postao, Allah će ga prepustiti samome sebi, a ko bude prisiljen da radi sudsku djelatnost Allah, s.v.t., će mu poslati meleka da ga drži jakim.”[12]

12. Imam Ali u uputi napisanoj Aštaru, kada ga je imenovao za upravitelja Egipta: “Za rješavanje nesporazuma među ljudima odaberi onoga među podanicima svojim koji je po mišljenju tvojem najbolji. Neka ga poslovi ne čine mrzovoljnim, prepirke tvrdoglavim, neka ne ustrajava ni na jednoj grešci, ne gunđa prihvatajući istinu kada je sazna, ne teži pohlepi i ne zadovoljava se razumijevanjem površnim, bez ulaženja temeljita u nj. Nadasve mora biti pripravan da zastane nad pitanjima nejasnim, pažljiv sasvim prema dokazima, u mjeri najmanjoj odbojan prema raspravi parničara, sasvim strpljiv u ispitivanju slučajeva i potpuno odlučan kada donosi presudu. Pohvala ga ne smije učiniti oholim i zanos ga ne smije učiniti naklonim. Takvih je ljudi malo! Zatim, vrlo često provjeravaj presude njegove.”[13]

13. Imam Sadik: “Neka ne baca oko na sudstvo onaj koji slabo poznaje fikh.”[14]

Ponašanje sudije

a. Jednakost među parničarima

14. Poslanik, s.a.v.a.: “Koga zadesi da sudi među dvama muslimanima mora biti pravedan prema njima u gledanju, pokazivanju, mjestu za sjedenje, načinu svoga sjedenja prema njima.”[15]

15. Imam Ali je rekao Šurejhu (koji je obnašao mjesto sudije): “Vodi računa o pogledima, o načinu govora i sjedenja da budu nepristrasni kada sudiš dvojici muslimana, tako da se tebi bliski ne ponadaju u potporu niti da se neprijatelj tvoj ne zabrine za pravednost.”[16]

b. Da ne diže glas iznag glasa parničara

16. Imam Ali Ebu Esvedu Du’eliju koji ga je pitao za razlog micanja s položaja sudije, a niti je šta pronevjerio niti je učinio zločin: “Vidio sam da dižeš glas iznad glasa parničara.”[17]

c. Ne pokazivati zamor

17. Imam Ali je rekao Šurejhu: “Čuvaj se toga da prilikom parničenja pokažeš zamor i mrzovolju, jer parničenje je skup za koji je Allah propisao nagradu, a za čovjeka koji sudi na temelju istine pripremio je lijepo blago.”[18]

d. Saslušati riječi obje strane

18. Poslanik, s.a.v.a. je rekao Aliju: “Kada ti dođu dvojica da im presudiš, nemoj suditi za jednog dok ne čuješ riječi obojice, kada god tako učiniš bit će ti jasna presuda.” Ali reče: “Nakon ovog savjeta suđenje je za mene postalo veoma lahko.” A Poslanik, s.a.v.a., se molio za njega sljedećim riječima: “Bože, uputi ga u sudstvo!”[19]

e. Ne suditi u stanju srdžbe

19. Imam Ali rekao je Šurejhu: “Prilikom suđenja nemoj nikome šaptati, ukoliko se naljutiš, ustani, i nikada ne sudi kada si ljut.”[20]

f. Ne suditi u stanju pospanosti

20. Poslanik, s.a.v.a., je zabranjivao da sudija sudi u stanju srditosti, gladi ili pospanosti.[21]

g. Ne suditi u stanju gladi ili žeđi

21. Imam Ali rekao je Šurejhu: “Ne sjedaj da sudiš dok ne jedeš.”[22]

h. Da ne bude domaćin nijednom parničaru

22. Imam Sadik: “Došao je čovjek kod Imama Alija i bio mu gost nekoliko dana. Zatim mu je rekao u vezi spora, što nije spomenuo prvoga dana. Imam reče: “Jesi li parničar?” Reče: “Jesam.” Imam reče: “Idi od nas, jer Poslanik, s.a.v.a., je zabranio da parničar bez prisustva druge strane bude gost sudiji.”[23]

i. Ne davati sugestije svjedocima

23. Poslanik, s.a.v.a., je zabranjio sudijama da daju prednost jednoj strani u parničenju tako što će samo prema njemu gledati i obraćati pažnju, također je zabranio davanje sugestija svjedocima.[24]

Koga od sudija pomaže i upravlja Allah, s.v.t.

24. Poslanik, s.a.v.a.: “Nema sudije muslimana a da s njim nisu dva meleka koji ga upravljaju prema istini dok ne želi nešto drugo. A kada poželi nešto drugo i namjerno se odmetne odlaze meleki od njega i prepuštaju ga samome sebi.”[25]

25. Imam Ali: “Ruka Božije milosti kreće se nad glavom suca, kada se odmetne prepusti ga Allah samome sebi.”[26]

Vrste sudaca

26. Imam Sadik: “Sudaca ima četiri vrste, trojica su u Vatri a jedan je u Džennetu. Čovjek koji svjesno sudi nepravedno, pa on je u Vatri. Čovjek koji nesvjesno sudi nepravedno, on je u Vatri. Čovjek koji nesvjesno sudi pravedno, on je u Vatri. Čovjek koji svjesno sudi pravedno on je u Džennetu.”[27]

Sudstvo žene

27. Poslanik, s.a.v.a.: “Žena ne može biti sudac koji sudi među ljudima.”[28]

28. Imam Bakir: “Žena se ne postavlja za sudiju niti za vladara.”[29]

Suđenje na temelju jasnog dokaza

29. Poslanik, s.a.v.a., kada su se pred njim parničila dva čovjeka u vezi sa nasljedstvom i nekoliko pohabanih stvari: “Možda jedan od vas bude rječitiji u iznošenju dokaza od drugog, pa kome presudim nešto što je pravo njegovog brata presudio sam mu parče džehennemske vatre.” Tada mu rekoše obojica: “O Poslaniče odrekao sam se svoga prava u korist suparnika.” Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ne, već idite i pravedno podjelite imetak pa zatim izvlačite, a zatim jedan drugom halalite.”[30]

30. Poslanik, s.a.v.a., je rekao Imrul Kejsu koji se parničio s nekim čovjekom zbog zemlje: “Imaš li dokaz?” On reče: “Nemam.” Poslanik, s.a.v.a., reče: “Zakuni ga.” On reče: “U tom slučaju moja zemlja će biti njegova.” Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ukoliko uzme tvoju zemlju Allah ga neće pogledati na Sudnjem danu, neće prihvatiti njegova djela i imat će bolnu kaznu.” Uplaši se čovjek te vrati zemlju Imrul Kejsu.”[31]

31. Imam Ali: “Pet je stvari kod kojih sudac mora suditi po spoljašnjosti: starateljstvo (pravo starateljstva koje Allah, Poslanik, ili Imam daju bilo kome ili staratelju djeteta), supružništvo, nasljedstvo, ono što je zaklano (po šerijatskim propisima) i svjedočenja. Kada god svjedoci s vana gledajući budu povjerljivi prima im se svjedočenje i nije potrebno istraživati o njihovim unutarnjim svojstvima.”[32]

32. Imam Sadik: “Kada se pojavi Imam Mehdi sudit će među ljudima Davudovim, a.s., sudom i neće biti potrebni dokazi. Allah, s.v.t., će ga nadahnjivati i sudit će na osnovu znanja.”[33]

Riječi Imama: Znajte! Ovo je suđenje!

33. Imam Sadik: “Donijela su djeca svoje spise pred Imama Alija da kaže koji je najbolji. On reče: “Znajte ovo je suđenje! Nepravednost u ovoj prilici je poput nepravednosti prilikom suđenja! Prenesite svojim učiteljima ukoliko vas udare više od tri puta prilikom vaspitavanja slijedi odmazda.”[34]

[1]Sad, 26.

[2]El-Kafi, 7/406/2.

[3]El-Kafi, 7/406/2.

[4]El-Maide, 42.

[5]En-Nisa, 60.

[6]Bezbožnik, nasilnik, tiranin, tlačitelj, varalica.

[7]El-Kafi, 7/412/5.

[8]El-Fakih, 3/2/3216.

[9]Mustedrekul-Vesail, 17/243/21233.

[10]Kenzul-‘Ummal, 14988.

[11]El-Fakih, 3/6/3226.

[12]Kenzul-‘Ummal, 14994.

[13]Staza rječitosti,uputa 53.

[14]Biharul-Envar, 104/264/5.

[15]Kenzul-‘Ummal, 15032.

[16]Vesail, 18/155/1.

[17]Mustedrekul-Vesail, 15/359/21582.

[18]El-Kafi, 7/413/1.

[19]El-Fakih, 3/13/3338.

[20]El-Kafi, 7/413/1.

[21]Mustedrekul-Vesail, 17/349/21544.

[22]El-Kafi, 7/413/1.

[23]El-Kafi, 7/413/4.

[24]Mustedrekul-Vesail, 17/350/21549.

[25]Kenzul-‘Ummal, 14993.

[26]El-Kafi, 7/410/1.

[27]El-Kafi, 7/407/1.

[28]Kenzul-‘Ummal, 14921.

[29]Biharul-Envar, 104/275/1.

[30]Me’anijel-Ahbar, 279.

[31]Tenbihul-Havatir,2/171.

[32]El-Hisal, 311/88.

[33]Biharul-Envar, 14/14/23.

[34]Vesail, 18/582/2.

Povezani članci