Mjera mudrosti – Savjet, opomena

 

Uloga savjeta u životu srca

1. Imam Ali u oporuci svome sinu, savjetujući ga: “Oživi srce savjetom.”[1]

2. Imam Ali: “Savjeti glačaju duša i cakle srca.”[2]

3. Imam Ali: “Savjetima se odstranjuje nehat.”[3]

Vrste savjetodavaca

4. Poslanik, s.a.v.a.: “Smrt je dovoljan savjetodavac.”[4]

5. Imam Ali: “Razuman je onaj ko prima pouku iz iskustva.”[5]

6. Imam Ali: “Dovoljno je pouke za pametne u onome što iskuse.”[6]

7. Imam Ali: “Kada Allah, s.v.t., voli čovjeka savjetuje ga opomenama.”[7]

8. Imam Ali: “Ko shvati pouke vremena neće biti spokojan u lijepom mišljenju o životu.”[8]

9. Imam Ali: “Nije otišlo iz tvog imetka ono što te je opomenulo.”[9]

10. Imam Ali o osobinama Svijeta: “Dunjaluk je kuća savjeta za onoga ko prima savjet, (…) Dunjaluk ih opomene i oni pouku uzmu, izvjesti ih i oni potvrde, da im savjet i oni ga prihvate.”[10]

11. Imam Ali: “Za oštroumnog čovjeka pouka se nalazi u svakoj stvari.”[11]

12. Imam Ali: “Najefikasnije opomene jesu uzimanje pouka iz mjesta umrlih.”[12]

13. Imam Ali: “Zaista Allah, Slavljen je, nije savjetovao nikoga ničim kao ovim Kur’anom.”[13]

14. Imam Ali: “Nema govora rječitijeg od savjeta.”[14]

15. Imam Sadik: “Najistinitiji govor, najrečitiji savjet i najbolja priča jeste Božija knjiga.”[15]

16. Imam Kazim u pismu upućenom Harunu Er-Rešidu, kada je od njega tražio savjet: “Nema ništa što tvoje oči gledaju a da u tome nije savjet.”[16]

Pravila savjetovanja

17. Kur'an: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On najbolje zna upućene.”[17]

18. Džabir Ibn Semure: “Poslanik, s.a.v.a., nije duljio hutbu na džumi, već bilo je to nekoliko kratkih rečenica.”[18]

19. Imam Ali: “Tvoj savjet pred skupinom je grđenje.”[19]

20. Imam Askeri: “Ko savjetuje brata tajno ukrasio ga je, a ko ga savjetuje javno unakazio ga je.”[20]

Unutarnji savjetnik

21. Imam Ali: “Ko bude imao unutarnjeg savjetnika ima od strane Allaha čuvara.”[21]

22. Imam Zejnul Abidin: “Sine Ademov! Zaista bit ćeš stalno na dobru dok god imaš unutarnjeg savjetnika, i dok ti samoobračun bude važan, i dok ti strepnja bude potkošulja a oprez ogrtač.”[22]

23. Imam Bakir: “Kome Allah, s.v.t., nije dao unutarnjeg savjetnika, zaista mu savjeti ljudi neće biti od koristi.”[23]

Kome nema koristi od savjeta

24. Imam Ali: “Neznalica niti će poslušati niti će imati koristi od savjeta.”[24]

25. Imam Ali: “Koga Allah, s.v.t., ne potpomogne samim sobom (iznutra) neće se okoristiti savjetom savjetnika.”[25]

26. Imam Ali: “Između vas i savjeta nalazi se zastor neiskustva.”[26]

Propovjednik koji ne prima opomenu

27. Kur'an: “O vjernici, zašto govorite ono što ne radite? Kod Allaha je veoma mrsko kada govorite ono što ne radite!”[27]

28. Poslanik, s.a.v.a.: “Objavio je Allah, s.v.t., Isa: ‘Savjetuj se Mojom mudrošću, ukoliko se okoristiš savjetuj ljude, u suprotnom, stidi Me se.’”[28]

29. Imam Ali: “Ne budi poput onog koji (…) uporno poučava, ali ne okorišćava se savjetom. Razmjetljiv je u govoru, ali oskudan u djelu. Nadmeće za onim što prolazi, a olahko uzima ono što ostaje, dobit smatra gubitkom a gubitak dobitkom.”[29]

30. Imam Ali: “Koliko samo onih koji zabranjuju a nisu spriječeni, koliko samo propovjednika koji ne slušaju opomene.”[30]

31. Imam Ali: “O ljudi, rasvjetlite sebi plamenom svjetlosti propovjednika koji savjet prima, i zagrabite vodu iz zdenca očišćenog od nečisti.”[31]

32. Imam Sadik: “Kada učenjak ne radi u skladu sa svojim znanjem njegov savjet klizi sa srca, kao što kiša klizi sa stijene.”[32]

Propaganda djelom, a ne jezikom

33. Imam Ali: “Savjet kojeg ne odbacuje uho i s kojim se ne ravna korist jeste onaj u kojem ćuti govor jezika, a priča govor djela.”[33]

Iz čega treba uzeti opomenu

34. Imam Ali: “Uzmite pouku onih koji su vam prethodili prije nego li uzmu pouku vas oni koji vas slijede.”[34]

35. Imam Ali: “Ko ne uzme pouku od ljudi Allah će opomenuti ljude s njime.”[35]

36. Imam Sadik: “Sretnik će primiti opomenu bogobojaznosti pa makar propovjednik njome mislio na drugog.”[36]