Scroll to top

Mržnja i nasilje prema Ehli-bejtu

Upozorenje u pogledu mržnje prema Ehli-bejtu, mir s njima

1. U Tarihu Dimešk[1] od Ebu Emamea el-Bahilija se prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Sve i kada bi se neki rob Božiji klanjao Bogu između Safe i Merve hiljadu godina, zatim još hiljadu, zatim još hiljadu, ne osjećajući pri tom ljubav prema nama, Bog bi ga naglavačke u Vatru bacio!’, potom je proučio: ‘Reci: Ne tražim od vas za nj naknade nikakve, osim ljubavi prema bližnjim.’’”[2]

Posljedice mržnje prema Ehli-bejtu, mir s njima

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko mrzi nas, Ehli-bejt, taj je licemjer.”[3]

3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Znajte da ko god bude umro s mržnjom prema Porodici Muhammedovoj, taj će umrijeti kao nevjernik! Znajte da ko god bude umro s mržnjom prema Porodici Muhammedovoj, taj neće osjetiti miris Dženneta!”[4]

4. U Mu‘džemu-l-evsatu Džabir ibn Abdullah prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “O ljudi, ko nas, Ehli-bejt, bude mrzio, Bog će ga na Danu sudnjem proživjeti kao židova.” Upitao sam: “Allahov Poslaniče, a ako taj bude postio i klanjao?” Odgovori: “Čak ako bude i postio i klanjao i tvrdio da je musliman.”[5]

5. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Tako mi Onoga u Čijoj ruci je duša moja, niko nas, Ehli-bejt, neće mrziti, a da ga Bog neće u Vatru uvesti!”[6]

Poslanikovo, s.a.v.a., upozoravanje na nasilje prema Ehli-bejtu, mir s njima

6. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Žestoka je srdžba Božija prema onome ko mi bude bol nanosio svojim odnosom prema porodici mojoj.”[7]

7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko mi bude nanosio bol svojim odnosom prema porodici mojoj, taj je Bogu nažao učinio.”[8]

8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista je žestoka srdžba Božija prema židovima jer su kazali: ‘Uzejr je sin Božiji!’ I žestoka je srdžba Njegova prema kršćanima jer su kazali: ‘Mesih je sin Božiji!’ A zaista je žestoka srdžba Božija prema onome ko krv moju bude prolijevao i ko mi bude nanosio bol svojim odnosom prema porodici mojoj.”[9]

Džennet je zabranjen onome ko bude činio nasilje Ehli-bejtu, mir s njima

9. U Mu‘džemu-l-kebiru od Enesa ibn Malika se prenosi: “Došao sam kod Allahovog Poslanika, s.a.v.a., a on reče: ‘Zaista mi je podaren Kevser!’ Upitah: ‘Allahov Poslaniče, a šta je Kevser?’ On odgovori: ‘Rijeka u Džennetu, njena širina i dužina su koliko je od istoka do zapada. Niko se iz nje napiti neće, a da će opet ožednjeti, niti će se njome oprati, a da će opet prašnjav biti. Iz nje neće piti čovjek koji bude prekršio ugovor sa mnom, niti onaj koji bude ubijao Ehli-bejt moj.'”[10]

Poslanikova, s.a.v.a., obavijest o nasilju koje će biti učinjeno Ehli-bejtu, mir s njima

10. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Teško ptićima Porodice Muhammedove od obijesnog halife koji će na vlast doći!”[11]

11. U Ebu Ja‘laovom Musnedu od Aiše se prenosi: “Vidjela sam kako je Poslanik, s.a.v.a., zagrlio i poljubio Alija te rekao: ‘Oca bih žrtvovao za te, šehidu usamljeni! Oca bih žrtvovao za te, šehidu usamljeni!'”[12]

12. U Ebu Ne‘imovom Delailu-n-nubuvve Suhejm od Enesa ibn Harisa prenosi: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.a., kako govori: ‘Ovaj sin moj će biti ubijen na tlu Iraka. Zato, ko god od vas to dočeka, neka ga pomogne.'” Suhejm je rekao: “Tako je Enes bio ubijen zajedno sa Husejnom, mir s njim.”[13]

13. U Ibn Hanbelovom Musnedu Abdullah ibn Nudžejj od svoga oca prenosi da je “putovao sa Alijem, mir s njim, kao njegov vodonoša, pa kada je on na putu za Siffin naišao na Nejnevu, povika: ‘Strpi se, o Ebu Abdillah! Strpi se, o Ebu Abdillah, pokraj obale Eufrata!’ Upitah: ‘Šta se dešava?’ Ali odgovori: ‘Jednog dana došao sam kod Poslanika, s.a.v.a., u času kad su mu oči bile pune suza, pa ga upitah: ‘O Poslaniče Božiji, s.a.v.a., zašto su ti oči pune suza, je li te neko rasrdio?’ On odgovori: ‘Nije, nego mi je maloprije dolazio Džibril pa mi rekao da će Husejn biti ubijen na obali Eufrata. Reče: ‘Hoćeš li da ti dam da pomirišeš zemlju s tog mjesta?’ Odgovorih: ‘Hoću!’ On ispruži svoju ruku i zagrabi jednu šaku zemlje pa mi je dade, a ja se nisam mogao savladati da ne zaplačem.””[14]


[1]Tarihu Dimešk, sv. 42, str. 65, predaja 8412.

[2] Eš-Šura, 23.

[3] Fedailu-s-sahabe libni Hanbel, sv. 2, str. 661, predaja 1126.

[4] El-Keššaf, sv. 3, str. 403.

[5]El-Mu‘džemu-l-evsat, sv. 4, str. 212, predaja 4002.

[6]El-Mustedreku ‘ale-s-sahihajn, sv. 3, str. 162, predaja 4717.

[7]Kenzu-l-‘ummal, sv. 12, str. 93, predaja 34143.

[8]Kenzu-l-‘ummal, sv. 12, str. 103, predaja 34197.

[9]Kenzu-l-‘ummal, sv. 1, str. 267, predaja 1343.

[10]El-Mu‘džemu-l-kebir, sv. 3, str. 126, predaja 2882.

[11]El-Firdevs, sv. 4, str. 307, predaja 7147.

[12] Musnedu Ebi Ja‘la, sv. 4, str. 318, predaja 4558.

[13]Delailu-n-nubuvve, str. 554, predaja 493.

[14]Musnedu ibn Hanbel, sv. 1, str. 184, predaja 648.

Povezani članci