Mudrost propisivanja pet obaveznih namaza

بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ

أَقِمِ الصَّلَاةَ لِدُلُوكِ الشَّمْسِ إِلَىٰ غَسَقِ اللَّيْلِ وَقُرْآنَ الْفَجْرِ ۖ إِنَّ قُرْآنَ الْفَجْرِ كَانَ مَشْهُودًا ﴿٧٨﴾ وَمِنَ اللَّيْلِ فَتَهَجَّدْ بِهِ نَافِلَةً لَّكَ عَسَىٰ أَن يَبْعَثَكَ رَبُّكَ مَقَامًا مَّحْمُودًا 

“Ti namaz klanjaj kad Sunce s polovine neba krene, pa do tmine noći, i namaz zorom klanjaj! Doista, namaz u zoru mnogi posvjedočuju! I probdij u namazu dio noći, to je samo dužnost tebi, Gospodar tvoj će te na Svijetu Onom na Mjesto Hvaljeno postaviti!”[1]

Namaz je, kao što smo već prije rekli, od najboljih stanja duha koje vjernik ima sa svojim Bogom. Namaz je stanje osamljivanja i stanje bliskosti sa Bogom. S druge strane, budući da je nemoguće da čovjek tokom dana i noći stalno bude na namazu jer to podrazumijeva da napusti ostale nužne poslove za život vezan za svijet prirode, Uzvišeni Bog je propisao pet obaveznih namaza koji se obavljaju u tačno određenim razmacima, a sve zato da bi ono stanje koje se vjerniku otkrije u namazu ostane mu u mislima do idućeg namaza, da ono stanje koje stekne u namazu produži do idućeg namaza. Na ovaj način u zbilji gledano vjernik kao da je stalno u svakom trenutku u namazu. Ako se učinak namaza u najmanju ruku očuva nekoliko sati i namaz se u određenim vremenskim razmacima obavlja vjernik će stalno biti u namazu, bilo da doslovno stoji u namazu i ispunjava propisanu obavezu ili da je zaokupljen drugim dnevnim poslovima, kao što je trgovina, objedovanje, druženje sa prijateljima ili osamljivanje sa ženom itd. Moguće je da sljedeći časni ajet ukazuje upravo na ovo značenja:

الَّذِينَ هُمْ عَلَى صَلَاتِهِمْ دَائِمُونَ

“Oni koji su u namazu svome ustrajni.”[2]

U časnom ajetu s početka našeg predavanja Uzvišeni Gospodar je naveo svih pet namaza. U tom ajetu se Uzvišeni obraća Poslaniku kao i ustalim obraćanjima ali ne iz onog razloga što se to obraćanje odnosi samo za njega, već iz onog aspekta što je njegova duša put spuštanja Božijeg obraćanja ljudima i zato što ima ulogu prozora kroz koji Božije svjetlosti obasjavaju ljude. Sljedeći časni ajet pojašnjava upravo tu zbilju:

وَأَنزَلْنَا إِلَيْكَ الذِّكْرَ لِتُبَيِّنَ لِلنَّاسِ مَا نُزِّلَ إِلَيْهِمْ وَلَعَلَّهُمْ يَتَفَكَّرُونَ

“Tebi objavljujemo Kur'an da bi ljudima objasnio to što im se objavljuje, nadati je se da će oni razmisliti.”[3]

Dakle, ajet jasno pojašnjava činjenicu da je Kur’an odjednom obavljen (انزل) Poslaniku, s.a.v.a., a potom se postepeno objavljuje ljudima (نزَل) da bi im Poslanik objasnio ono što im se objavljuje.

U Usûli Kâfiju se prenosi kako je Zurâre pitao Imam Bakira o propisanim namazima od strane Allaha, dž.š., na šta je Imam rekao: “Pet je obaveznih namaza.”

Zurâre reče: “Da li ih je Allah, dž.š., spomenuo i pojasnio u Svojoj Knjizi?”

Imam Bakir reče: “Da, jest! Allah dž.š., je rekao Svom Poslaniku, s.a.v.a.: ‘Ti namaz klanjaj kad Sunce s polovine neba krene, pa do tmine noći.’ Dulukuš-šemsi znači kada Sunce dostigne zenit, a između zenita Sunca do tmine noći su četiri namaza koje je Allah, dž.š., pojasnio i odredio im vrijeme, a tmina noći to je polovina noći. Potom Uzvišeni kaže: ‘i namaz zorom klanjaj! Doista, namaz u zoru mnogi posvjedočuju’, i to je peti namaz.”[4]

U nastavku časnog ajeta Uzvišeni Gospodar kaže: “I probdij u namazu dio noći, to je samo dužnost tebi, Gospodar tvoj će te na Svijetu Onom na Mjesto Hvaljeno postaviti!”

Ovo je za Poslanika veliko dobro i dodatna obaveza. Uzvišeni Gospodar kaže moguće je da upravo zbog ovoga njegova nagrada bude “Položaj hvaljeni” (meqâmu mahmûd). To je položaj gdje će i prvi i posljednji iskazivati hvalu (hamd) Poslaniku. To je položaj velikog šefata.

U tefsiru Madžm‘aul-bejân stoji da su svi mufassiri saglasni oko toga da je meqâmu mahmud položaj šefata. To je položaj u kojem će Allah, dž.š., zastavu hamda dati u ruke Poslaniku, s.a.v.a., a svi vjerovjesnici i meleci će se sakupiti ispod nje, a Poslanik će biti prvi koji će se zauzimati, odnosno činiti šefat.

Iz ovoga se jasno da shvatiti da je veličina i važnost namaza tolika da je Poslanik, s.a.v.a., posredstvom njega ostvario najveći položaj, a to je zastava hvala i veliki šefat. Upravo stoga namaz je njegovim sljedbenicima propisan obaveznim.

إِنَّ الصَّلاَةَ كَانَتْ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ كِتَابًا مَّوْقُوتًا

“Namaz vjernicima propisan u određeno vrijeme!”[5]

Šejh Saduk u knjizi Men la jehduruhu el-faqîh bilježi predaju od Imama Sadika: “Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio na Miradžu Gospodar mu je propisao pedeset namaza. Nakon toga Poslanik je prolazio pored ostalih vjerovjesnika jednog nakon drugog i niko od njih mu nije postavio pitanje sve dok nije stigao do hazreti Musa, a.s., koji mu reče: ‘Čime te je obavezao Gospodar?’, na šta Poslasnik reče: ‘Na pedeset namaza.’ Hazreti Musa reče: ‘Zamoli Gospodara da ti olakša, jer tvoj ummet nema snage za to.’ Nakon toga Poslanik zamoli Allaha, dž.š., i On deset namaza umanji od pedeset obaveznih.

Poslanik je prolazio pored ostalih vjerovjesnika jednog nakon drugog i niko od njih mu nije postavio pitanje sve dok nije stigao do hazreti Musa, a.s., i on mu reče: ‘Čime te je obavezao Gospodar?’, na šta Poslasnik reče: ‘Na četrdeset namaza.’ Hazreti Musa reče: ‘Zamoli Gospodara da ti dâ olakšanje, jer tvoj ummet nema snage za to.’ Poslanik zamoli Allaha, dž.š., i On deset namaza umanji od četrdeset. Poslanik je prolazio pored ostalih vjerovjesnika jednog nakon drugog i niko od njih mu nije postavio pitanje sve dok nije stigao do hazreti Musa, a.s., i on mu reče: ‘Čime te je obavezao Gospodar?’, na šta Poslasnik reče: ‘Na trideset namaza.’ Hazreti Musa reče: ‘Zamoli Gospodara da ti dâ olakšanje, jer tvoj ummet nema snage za to.’ Poslanik zamoli Allaha, dž.š., i On deset namaza umanji od trideset.

Poslanik je prolazio pored ostalih vjerovjesnika jednog nakon drugog i niko od njih mu nije postavio pitanje sve dok nije stigao do hazreti Musa, a.s., i on mu reče: ‘Čime te je obavezao Gospodar?’, na šta Poslasnik reče: ‘Na trideset namaza.’ Hazreti Musa reče: ‘Zamoli Gospodara da ti dâ olakšanje, jer tvoj ummet nema snage za to.’ Poslanik zamoli Allaha, dž.š., i On deset namaza umanji od trideset.

Poslanik je prolazio pored ostalih vjerovjesnika jednog nakon drugog i niko od njih mu nije postavio pitanje sve dok nije stigao do hazreti Musa, a.s., i on mu reče: ‘Čime te je obavezao Gospodar?’, na šta Poslasnik reče: ‘Na dvadeset namaza.’ Hazreti Musa reče: ‘Zamoli Gospodara da ti dâ olakšanje, jer tvoj ummet nema snage za to.’ Poslanik zamoli Allaha, dž.š., i On deset namaza umanji od dvadeset.

Poslanik je prolazio pored ostalih vjerovjesnika jednog nakon drugog i niko od njih mu nije postavio pitanje sve dok nije stigao do hazreti Musa, a.s., i on mu reče: ‘Čime te je obavezao Gospodar?’, na šta Poslasnik reče: ‘Na dvadeset namaza.’ Hazreti Musa reče: ‘Zamoli Gospodara da ti dâ olakšanje, jer tvoj ummet nema snage za to.’ Poslanik zamoli Allaha, dž.š., i On deset namaza umanji od dvadeset.

Poslanik je prolazio pored ostalih vjerovjesnika jednog nakon drugog i niko od njih mu nije postavio pitanje sve dok nije stigao do hazreti Musa, a.s., i on mu reče: ‘Čime te je obavezao Gospodar?’, na šta Poslasnik reče: ‘Na deset namaza.’ Hazreti Musa reče: ‘Zamoli Gospodara da ti dâ olakšanje, jer tvoj ummet nema snage za to. Ja sam otišao do Beni Israila i pojasnio im propise koji su im bile učinjene obaveznim i oni ih nisu prihvatili.’

Poslanik zamoli Allaha, dž.š., da olakša i On propisa pet obaveznih namaza. Poslanik je prolazio pored ostalih vjerovjesnika jednog nakon drugog i niko od njih mu nije postavio pitanje sve dok nije stigao do hazreti Musa, a.s., i on mu reče: ‘Čime te je obavezao Gospodar?’, na šta Poslasnik reče: ‘Na pet namaza.’ Hazreti Musa reče: ‘Zamoli Gospodara da ti dâ olakšanje, jer tvoj ummet nema snage za to.’ Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Ja se stidim da nakon svega ovoga molim Allaha, dž.š.’ Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.a., došao sa pet namaza sa Miradža.”

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Allah podario veliko dobro Musa ibn Imranu od mog ummeta!”

Isto tako Imam Sadik je rekao: “Allah podario dobro Musa ibn Imranu od nas!”[6]

Šejh Saduk u knjizi Men la jehduruhu el-faqîh bilježi jednu drugu predaju od Zejd ibn Alija ibn El-Husejna, mir s njime, u kojoj on pita svog oca Imama Sedžada: “O oče moj! Pojasni mi iz kojeg razloga Allahov Poslanik, s.a.v.a., u noći Miradža kada ja Allah, dž.š., propisao pedeset namaza, nije od Njega tražio olakšanje, sve dok nije sreo Musa ibn Imrana koju mu reče da ide tražiti od Gospodara olakšanje jer njegov ummet nema snage za to?”

Imam Sedžad reče: “O sinak moj! Allahov Poslanik, s.a.v.a., nije iznosio prijedloge u vezi onoga što bi mu njegov Gospodar zapovjedio. Međutim, budući da ga je hazreti Musa zamolio i zauzeo se kod njega za ummet nije priličilo da Allahov Poslanik, s.a.v.a., odbaci njegovo zauzimanje. Stoga je Allahov Poslanik, s.a.v.a., otišao do svoga Gospodara i molio Ga za olakšanje dok se broj obaveznih namaza nije smanjio na pet.”

Zejd reče: “O oče moj! Zašto onda Allahov Poslanik, s.a.v.a., nije tražio olakšanje i za onih pet namaz iako ga je hazreti Musa ibn Imran molio da i za njih traži olakšanje?”

Imam Sedžad reče: “O sinak moj! Allahov Poslanik, s.a.v.a., je htio olakšanje za svoj ummet, a ujedno da ima nagradu od pedeset namaza. Kao što i glase Božije riječi:

مَن جَاء بِالْحَسَنَةِ فَلَهُ عَشْرُ أَمْثَالِهَا

‘Ko učini jedno dobro djelo deseterostruka mu pripada nagrada.’[7]

Zar ne znaš kada je Poslanik se vratio sa Miradža na zemlju da mu je došao Džibrail i rekao: ‘O Muhammede! Tvoj Gospodar ti šalje selam i kaže: Za ovih pet namaza ti pišem nagradu pedeset namaza. ‘Moja Riječ se ne mijenja i Ja nisam prema robovima svojim nepravičan.’[8]’”

Zejd reče: “O oče moj! Zar nije tako da Allaha, dž.š., ne obuhvata mjesto?”, na šta Imam reče: “Da! Gospodar je veći od toga da.”

Zejd reče: “Pa kakvo je značenje riječi Musa ibn Imrana kada kaže Poslaniku: ‘Vrati se svom Gospodaru i moli Ga za olakšanje.’”

Imam Sedžad reče: “Značenje toga je isto onom značenju kada hazreti Ibrahim kaže:

إِنِّي ذَاهِبٌ إِلَى رَبِّي سَيَهْدِينِ

‘Idem ja svome Gospodaru, On će mene uputiti Pravome Putu!’[9]

Isto značenju riječi hazreti Musa kada kaže:

وَعَجِلْتُ إِلَيْكَ رَبِّ لِتَرْضَى

‘Ja pohitah Tebi da zadovoljan budeš, moj Gospodaru!’[10]

Značenje Božijih riječi:

فَفِرُّوا إِلَى اللَّهِ

‘Zato požurite Allahu’[11], znači zijaretite Božiju kuću. O sinak! Onaj ko namjeri Božiju kuću namjerio ja Gospodara. Džamije su Božije kuće. Ko ide prema džamiju ide prema Bogu i namjerio je Boga. Klanjač sve dok je u namazu, on stoji između dvije Božije ruke. Allah, dž.š., na Svojim nebesima ima zdanja, stoga klanjač koji se u namazu uzdigne u jedan od tih zdanja (područja), uzdigao je se prema Bogu. Zar nisi čuo kako Allah., dž.š., kaže:

تَعْرُجُ الْمَلَائِكَةُ وَالرُّوحُ إِلَيْهِ

‘K Njemu se penju meleki i Džibril’, te također u kazivanju o Isau sinu Merjeminom, mir s njima:

بَل رَّفَعَهُ اللّهُ إِلَيْهِ

‘Već ga je Allah uzdigao Sebi’[12], kao i riječi:

إِلَيْهِ يَصْعَدُ الْكَلِمُ الطَّيِّبُ وَالْعَمَلُ الصَّالِحُ يَرْفَعُهُ

‘K Njemu se dižu lijepe riječi, a dobro djelo ih uzdiže.’[13]”[14]

Allame Teherani u vezi pet propisanih namaza iznosi jedno veoma zanimljivo zapažanje. On kaže kao što u namaz-džematu onaj ko predvodi treba uzeti u obzir stanje najslabijeg klanjača i prema njemu da se ravna, isto tako i Allah, dž.š., je propisujući pet namaza uzeo u obzir ono što se najmanje očekuje od svakog vjernika.

Gospodaru, podari nam slast u namazu!

A naša poljednja dova je: Hvala Allahu Gospodaru svjetova!