Mufazzal ibn Umar ashab Imam Džafera Sadika (83 – 148. p. H) jednom prilikom prekide razgovor dvojice ljudi koji su negirali postojanje Stvoritelja, ali oni se puno ne uzbudiše već mu rekoše da iznese svoje dokaze ako želi da s njima diskutuje. Mufazzal se uputi imamu Džaferu Sadiku i ispriča mu šta se desilo. Imam mu reče da dođe sljedećeg dana da mu otkrije Allahovu mudrost prepoznatljivu u svemu što je stvorio, počevši od čovjeka, životinja i biljaka i svih prirodnih pojava. Takav opis će otvoriti oči onima koji traže uputu, biti smirenje vjernicima i zbuniti nevjernike i ateiste.
Snovi
Razmisli Mufazzale o snovima i njihovoj funkciji koju im je Allah odredio. Učinio je da istiniti budu pomiješani sa neistinitim; jer ako bi svaki san bio istinit svi ljudi bi bili Poslanici Božiji; a ako bi svaki bio neistinit snovima bi se mogla pripisati nekorisnost – a to se za ni jedan Allahov dar ne može reći. Tako imamo da su neki od njih istiniti i čovjek ima u tome koristi. To se dešava onda kada u nekom snu bude ka nečemu dobrom upućen ili u njemu bude upozoren o nekoj šteti ili opasnosti. Međutim, većina snova je neistinita tako da se čovjek ne može na njih potpuno osloniti.
Svrhe raznih stvari
Razmisli Mufazzale o stvarima koje vidimo oko nas koje čovjek koristi za različite svrhe. Tako imamo da je zemlja korištena za izgradnju; metali u rukotvorstvu i raznim industrijama; drvo u izgradnji brodova i drugim oblastima; kamen za pravljenje mlinskog kamenja i drugih stvari; bakar za posuđe; zlato i srebro za trgovačko poslovanje; drago kamenje za čuvanje i sakupljanje; žito za hranjenje; voće za poslasticu i uživanje; lijekove za ozdravljenje; životinje za tovarenje; drvo za sagorijevanje; pepeo za spravljanje kreča; pijesak za nasipanje zemlje, i brojne druge stvari slične njima. Zar misliš da bi onaj koji bi ušao u neku kuću i vidio njene ostave ispunjene sa svim stvarima potrebnim čovjeku pomislio da su one došle tu slučajno i neplanirano? Sigurno ne bi! Pa kako neko može tako tvrditi za sve ove stvari na zemlji kojima čovjek zadovoljava svoje potrebe?
Razmisli još o tim stvarima i o onome što je Allah planirao za čovjeka u njima. Zaista je On stvorio pšenicu za ishranu, ali je zaposlio čovjeka da melje brašno, pravi tijesto i peče hljeb; stvorio je za njega vunu i zaposlio ga u njenom grebenanju, sukanju i tkanju platna; stvorio je za njega drveće i zaposlio ga u njegovom sađenju, navodnjavanju i uzgajanju; stvorio je za njega ljekovite tvari i zaposlio ga u njihovom sakupljanju, miješanju i pravljenju lijekova. Slično ovome naći ćeš još mnoge druge stvari.
Pogledaj sada kako je Allah dao tim stvarima karakteristike koje čovjek ne može promijeniti i stavio ih u stanje u kojem ih on ne može koristiti osim ako uloži trud u njihovoj preradi. I u tome je u obzir uzeta korist i dobro za njega; jer da ne treba ulagati trud i energiju, tj. da su sve stvari koje treba već spremne za upotrebu, čovjek bi postao ohol i drzak, što bi ga navelo da se upušta u razne štetne radnje. On bi se tada prepuštao uživanjima u kojima ne bi pronalazio zadovoljstva niti sreće. Zar nisi primijetio kako se ponaša gost koji dođe u neko mjesto da tu provede određeno vrijeme? Domaćin mu daje sve što treba od hrane i pića i gleda da mu zadovolji i sve druge potrebe. Međutim, gostu uskoro dosadi njegova neaktivnost i dokolica pa sam traži da se zabavi nečim. Kako bi onda bilo da čitavog života živi u takvom stanju, potpuno obezbijeđen i ništa ne trebajući? Stvari tako ne stoje, jer je Allah u svim stvarima koje je stvorio i koje čovjek treba ostavio prostora za rad i aktivnost. Tako je spriječio da ga besposlica upropasti ili da se upusti u nešto što mu neće koristiti.
Znaj Mufazzale da su hljeb i voda glavne namirnice potrebne za čovjekov život. Pogledaj kako je Allah planirao stvari vezane za njih. Zbog toga što je čovjekova potreba za vodom veća od potrebe za hljebom i zato što čovjek lakše podnosi glad od žeđi i zato što je broj stvari za koje treba vodu veći od broja stvari za koje mu je potreban hljeb – jer zaista voda mu pored pića treba za abdest, gusul, pranje veša, pojenje stoke i navodnjavanje – Allah je učinio vodu slobodnom za korištenje i na dohvat ruke. Time je oslobodio čovjeka jedne velike obaveze i olakšao ga tereta njene nabavke. Međutim, učinio je da hljeb ne može dobiti ako ne uloži trud i sredstva. To je tako jer je Allah želio da čovjek bude zauzet radom koji ga spriječava da zapadne u besposlicu u kojoj bi postao obijesan ili bi se bavio nekorisnim ili štetnim stvarima. Razlog ovome je sličan razlogu zbog kojeg se mlada osoba predaje učitelju ili majstoru na školovanje i obučavanje. To je zato da bi se odvratila od dokolice i beskorisnih radnji koje bi njoj ili njenoj porodici možda uzrokovale velike neprijatnosti i nesreće. Tako isto, da je čovjek oslobođen rada sigurno bi postao ohol i nezadovoljan, i upuštao bi se u beskorisne aktivnosti ili provodio vrijeme u besposličarenju. U tome bi bila velika šteta za njega i one u njegovoj blizini. Uvjeri se u ovo posmatranjem onoga odgojenim u obilju i ugodnosti, obezbijeđenim sa svim što treba, i pogledaj čemu ga je to odvelo!
Razlike u izgledu ljudi
Razmisli Mufazzale i upitaj se zašto ljudi ne sliče jedan drugom kao što je to slučaj među životinjama i pticama iste vrste? Pogledaj na primjer stado gazela ili jato tetrijeba! U njima nisi u stanju razlikovati jednu životinju od druge. Na drugoj strani, ako pogledaš grupu ljudi primijetit ćeš da svaka osoba ima drugačiji oblik i građu. Te razlike u izgledu među ljudima su tolike da ponekad dvije osobe nemaju čak ni jednu zajedničku crtu. Potreba da se međusobno raspoznaju proističe iz činjenice da je čovjek uključen u društveni proces i komunikaciju sa drugim ljudima. Tako nešto ne postoji među životinjama i zbog toga nije potrebno da se one moraju raspoznavati između sebe po ličnim karakteristikama. To što je jedna u detalje jednaka drugoj nimalo ne šteti pticama i životinjama. Ali šta bi se deslio da je to slučaj među ljudima? Zar nisi vidio kako druženje i ophođenje s dva blizanca predstavlja ljudima veliku teškoću. Zbog toga što je razlika između njih gotovo neprimjetna, jedan dobije ono što pripada drugome i jedan bude optužen za prekršaj drugog. Sada, ko je odredio da životinje iste vrste budu jednakog izgleda, ali da svaki čovjek ima jedinstven izgled? Ko je mudro osmislio svaki detalj u svemu stvorenom, pri tome imajući na umu dobro i korist za čovjeka, ako ne Allah čija milost obuhvata svaku stvar. Ako bi ti neko rekao za lik čovjeka naslikan na nekom zidu: “Zaista se ovo pojavilo ovdje samo od sebe”, da li bi mu povjerovao? Sigurno bi odbio njegovu tvrdnju. Onda kako neko obdaren razumom može tvrditi da se živ čovjek pojavio sam od sebe?
Rast tijela i osjećaj bola
Razmisli o činjenici da tijela životinja ne rastu uvijek, mada se hrana unosi u njih tokom čitavog života. Umjesto toga rast se zaustavi kada se dostigne određena veličina. Zar ovo nije planski urađeno? Zaista je mudri Stvoritelj odredio da tijela svake vrste, velike ili male, budu stalne veličine. Učinio je da svako živo biće raste sve dok ne postigne svoju veličinu koju onda ne prekoračuje i pored toga što se nastavlja hraniti na isti način i sa istom hranom čitavog života. Ako bi tijela nastavljala sa rastom njihove veličine bi se izmiješale i ni za jedno biće ne bi bila poznata njegova granica do koje raste. Čovjek ne bi imao problema samo sa kretanjem i obavljanjem radnji u kojima se zahtijeva pokretnost ili preciznost, nego bi također imao velike probleme u zadovoljavanju osnovnih potreba vezanih za oblačenje, mjesta za spavanje, kefina za umotavanje, i sličnim stvarima.
Šta bi čovjeka odvratilo od ružnih radnji i grijeha, i šta bi ga navelo da bude ponizan pred Allahom i saosjeća sa drugim ljudima da nije podložan patnjama i bolestima raznih vrsta? Zar nisi vidio kako se čovjek preda kada ga snađe neka bolest ili nevolja, i ponizno moli Gospodara da mu podari zdravlje? Da čovjek ne osjeća bol od udarca kako bi vladar kaznio bludnike, pokvarene i prekršitlje zakona, i doveo u red neposlušne i u zlu uporne? Ako ne bi bilo straha od kazne kako bi se djeca vaspitavala, učila znanosti i sticala zanate? Kako bi se robovi pokoravali i bili poslušni gospodarevim naređenjima? Zar ovim nije odgovoreno sinu Ebi Evdžae i njegovim istomišljenicima koji poriču Allahovo stvaranje i Manijevcima koji smatraju bol i bolest beskorisnim i drže ih kao mahanu u stvorenjima.
Ako bi se rađala mladunčad samo jednog roda, dalje razmnožavanje bi bilo onemogućeno i svaka vrsta bi nestala. Zbog toga je Allah učino da neka mladunčad budu muškog, a neka ženskog roda da bi se nastavilo razmnožavanje i spriječilo prekidanje vrste. Zar misliš da bi bez predhodnog Tvorčevog plana u muškarca rasla brada i ženino lice ostalo čisto kada oni dostignu punoljetnost? Zato što je muškarca učinio ženinim čuvarem i nadzornikom i nju njegovim bračnim drugom i njemu potčinjenom, dao je muškarcu bradu da bi njome izgledao ozbiljno i dostojanstveno; a učinio je da njeno lice bude čisto, glatko i lijepo, što poziva na uživanje, smijeh, šalu i vođenje ljubavi. Vidiš li kako je Allah fizionomijom mudro ostvario ono što je dobro i izbjegao štetno i besmisleno?”
Mufazzal reče: “Utom dođe vrijeme za podne namaz i gospodar moj usta da klanja i reče: ‘Dođi mi sutra ujutro, ako Bog da!’”
“Napustio sam ga radostan zbog onog što sam saznao i oduševljen s onim što sam dobio. Bio sam zahvalan Allahu za blagoslove koje mi je dao i darove koje mi je poklonio preko onoga sa čime me je gospodar moj upoznao i čime mi je čast ukazao. Prenoćio sam sretan zbog onog što sam naučio, zadovoljan s onim što mi je poklonjeno i radostan zbog onog što mi je dopušteno da saznam.”
Bihârul-anwar, Allame Muhammed Bakir el-Medžlisi, sv. 3., str. 57-151.
Sa engleskog preveo: Abdullah Šabar