Na Sudnjem danu u prisustvu čiste svjetlosti nevjernici i bestidnici su pod zastorom (32)

32. PREDAVANJE

Na Sudnjem danu u prisustvu čiste svjetlosti nevjernici i bestidnici su pod zastorom

أَعُوذُ بِاللهِ مِنَ الشَّيطانِ الرّجِيمِ

بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka su najbiraniji selami i blagoslovi našem predvodniku Muhammedu i njegovoj časnoj Porodici!

Mudri Allah u Svojoj časnoj Knjizi kaže:

وَمَا قَدَرُوا اللَّهَ حَقَّ قَدْرِهِ وَالأَرْضُ جَمِيعًا قَبْضَتُهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ وَالسَّماوَاتُ مَطْوِيَّاتٌ بِيَمِينِهِ سُبْحَانَهُ وَتَعَالَى عَمَّا يُشْرِكُونَ

“A oni ne štuju Allaha kako Mu dolikuje, a na Danu Sudnjem Zemlja je sva u šaci Njegovoj, a nebesa smotana ispod Njegove desnice! Slavljen nek’ je On i visoko iznad onoga šta Mu oni smatraju ravnim!”[1]

وَأَشْرَقَتِ الأَرْضُ بِنُورِ رَبِّهَا وَوُضِعَ الْكِتَابُ وَجِيءَ بِالنَّبِيِّينَ وَالشُّهَدَاء وَقُضِىَ بَيْنَهُم بِالْحَقِّ وَهُمْ لاَ يُظْلَمُونَ

“A Zemlje će svjetlošću Gospodara njezina zasjati, i Knjiga će postavljena biti, i vjerovjesnici će se i svjedoci dovesti, i njima će se po pravdi suditi, nepravda im se neće nanijeti!”[2]

Govorili smo o tome da je Budući svijet Svijet svjetlosti i shodno tome nijedno biće nije skriveno od drugoga. Sve stvari su svima očigledne i jasne.

Ovdje se nameće jedno pitanje i to: Kakvo je stanje onih koji sa Ovoga svijeta odu na Ahiret kao nevjernici i grješnici, i tamo bivaju dočekani srdžbom Božijom i u Džehennemu su izloženi vatri paklenoj?

Budući da je Ahiret Svijet svjetlosti, da li je i njihovo biće svjetlost? Ili je tama? Ili ako je njihovo biće svjetlosno, šta znači onda njihovo kažnjavanje koje je manifestacija Božijih imena Uzvišenosti i Moći? Sa pretpostavkom da je Ahiret Svijet svjetlosti, očitovanja i potpunog otkrovenja, kako njihova tama ima srodnost sa svjetlošću? Uopće, kako tama može imati mjesta pored svjetlosti i to onosvjetske svjetlosti?

Sve su to pitanja na koja moramo dati odgovor.

Šta god da čovjek na Ovom svijetu stekne i uradi, to nosi sa sobom na Ahiret.

لَهَا مَا كَسَبَتْ وَعَلَيْهَا مَا اكْتَسَبَتْ

“U čovjekovu je korist sve što zaradi, a protiv njega je ono što na se uprti.”[3]

وَأَن لَّيْسَ لِلإِنسَانِ إِلاَّ مَا سَعَى ۝ وَأَنَّ سَعْيَهُ سَوْفَ يُرَى

“Čovjeku pripada samo ono za šta se sam potrudi, i trud njegov će se ubrzo vidjeti.”[4]

Dakle, sve ono što na Onom svijetu čovjek stekne, plod je njegova rada i truda sa Ovog svijeta. Ustvari, čovjekova djela se samo očituju i objelodanjuju na Budućem svijetu. Ako čovjek i bude imao neko uzdizanje i usavršavanje u Berzahu, odnosno nakon smrti, ili upisivanje dobrih djela u njegovu knjigu djela, to je opet samo rezultat njegovog djela koje je činio na Ovom svijetu i ono nakon njegove smrti još uvijek pozitivno utiče na zbilju. Naravno, Budući svijet po sebi nije svijet rada i sticanja.

“Danas je rad i nema obračuna, a sutra je obračun i nema rada.”[5]

Dakle, bilo koje djelo da čovjek učini ili ima namjeru, dobru ili lošu, svaki nagon koji ga upravlja na neku stranu, vjerovanje kojim se vodi, moguće je promijeniti do smrti, dok je još uvijek na Ovom svijetu. Ali kada umre, udara se pečat na njegovu dušu i zatvara se knjiga njegovih djela, a prema njemu će se odnositi na temelju djela koje je počinio na Ovom svijetu. Onaj ko na Ovom svijetu nije bio u potrazi za božanskim učenjima i nije spoznao Boga, ko je djelovao oprečno iskonskim nagonima, koje je Bog položio u njegovo biće i činio grijehe, na Budućem svijetu će između njega i zbilje biti podignut zastor i neće imati svjetlosti, kao što je i na Ovom svijetu bio u tami:

وَمَن لَّمْ يَجْعَلِ اللَّهُ لَهُ نُورًا فَمَا لَهُ مِن نُّورٍ

“A kome Allah ne dadne svjetlo, taj svjetlo neće ni imati!”[6]

Čovjek bez svjetlosti, gdje god da ide, bit će bez svjetlosti. Primjerice Ahmed je Ahmed bilo da se nalazi na ulici, u kući, džamiji ili bilo gdje, on je uvijek on.

وَمَن كَانَ فِي هَذِهِ أَعْمَى فَهُوَ فِى الآخِرَةِ أَعْمَى وَأَضَلُّ سَبِيلاً

Onaj ko je bio slijep na Svijetu Ovome, slijep će biti i na Svijetu Onome, i izgubio je put svoj.[7]

U ovom ajetu sljepoća se ne odnosi na tjelesne oči u glavi, jer one nisu slijepe na Sudnjem danu.

Knjiga božanski učenja, odnosno Kur'an, ljude koji su slijepi na Ovom svijetu ne računa kao slijepe.

فَإِنَّهَا لاَ تَعْمَى الأَبْصَارُ وَلَكِن تَعْمَى الْقُلُوبُ الَّتِى فِي الصُّدُورِ

“Ali doista nisu slijepe oči, nego su slijepa srca u grudima!”[8]

Ovaj srčani, duhovni vid, vid spoznaje božanskih učenja i ahiretski vid, toliko je važan da se ovosvjetsko slijepilo tjelesnih očiju u usporedbi sa srčanim sljepilom i ne računa kao slijepilo.  Časni Kur'an jasno kaže da nisu slijepe fizičke oči već sljepoća dolazi od srca koje se nalazi u prsima i koje uslijed predavanju strasti lišava sebe moći percepcije, spoznaja i gledanja zbilja, a  zapada u sljepoću. Sljepoća pripada srcu koje ne percepira zbilju, a nalazi se u iluzijama i lažima. Stoga, onaj ko je slijep na Ovom svijetu, bit će slijep i na Budućem svijetu. Onaj ko svoje oči nije podmazao surmom upute i nije došao do položaja da posmatra tajne Kreacije i nije ostvario povezanost s Bogom i nije stekao položaj pouzdavanja na Pravječnu i Beskonačnu Bit, a okrenuo se slijeđenju strasti i iluzija, ustvari, svoje srce je ovdje učinio slijepim, i tamo će biti slijepo i iza zastora.

أُوْلَئِكَ يُنَادَوْنَ مِن مَّكَانٍ بَعِيدٍ

“Takvi kao da se pozivaju sa daleka mjesta.”[9]

 كَلاَّ بَلْ رَانَ عَلَى قُلُوبِهِم مَّا كَانُوا يَكْسِبُونَ * كَلاَّ إِنَّهُمْ عَن رَّبِّهِمْ يَوْمَئِذٍ لَّمَحْجُوبُونَ

“A nije tako! Ono što su radili učinilo je da srca njihova zastre nečistoća! Doista, oni će toga Dana zastrti biti od Svoga Gospodara.”[10]

Ne, nije nikako tako! Neće oni onako, kako su mislili, na Ahiretu biti u položaju bliskom. Zato što su na Ovom svijetu živjeli oholo ne poštivajući ničija prava iz svoje okoline, na Ahiretu će biti poniženi i zastrti tamom.

Njihova srca su prekrivena nečistoćom i hrđom koja ih sprječava da se susretnu sa Allahom, dž.š.

أَفَلاَ يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ أَمْ عَلَى قُلُوبٍ أَقْفَالُهَا

“A zašto oni ne razmisle o Kur’anu, ili su na srcima njihovim katanci?”[11]

Ovi katanci su prepreka da čovjek promišlja i dokuči učenja i zbilje Kur'ana. To su zastori koji su obuhvatili srce i sprječavaju da se u njemu objelodane zbilje. Zato što je nečistoća obujmila srce, ne dozvoljava da se ukaže unutarnje svjetlo. Ta svjetlost je zatočena unutra. Svjetiljka je upaljena, ali i pored toga kuća je u tami.

Šejtanske primisli i grijeh su bacili zastor nečistoće na srce koje ne dozvoljava da čovjek promišlja o znamenjima na obzorjima i u duši, i da stigne do Svijeta viših zbilja.

وَمَنْ أَعْرَضَ عَن ذِكْرِى فَإِنَّ لَهُ مَعِيشَةً ضَنكًا وَنَحْشُرُهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَعْمَى * قَالَ رَبِّ لِمَ حَشَرْتَنِى أَعْمَى وَقَدْ كُنتُ بَصِيرًا * قَالَ كَذَلِكَ أَتَتْكَ آيَاتُنَا فَنَسِيتَهَا وَكَذَلِكَ الْيَوْمَ تُنسَى

“A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno življenje pripada, a na Sudnjem danu proživjet ćemo ga slijepim. ʻGospodaru moj!ʼ – upitat će on – ʻzašto si me slijepa proživio kada sam vid imao?ʼ ʻEto zato jer su ti Znaci Naši dolaziliʼ – reče On – ʻpa si ih zaboravljao, a tako ćeš i ti danas zaboravljen biti.ʼ”[12]

Tjeskobno življenje je neugodan život pomiješan sa nesrećama kao rezultatom zaboravljanja na Boga, pa čak i da čovjek ima velik imetak, on je stalno u nekim brigama, neizvjesnosti, uznemirenosti, kajanju, pod psihološkim pritiskom. Ukratko, to je život bez berićeta (blagoslova).

Čovjek može imati milione u novcu, ali istovremeno da nema jedan miran san ili ručak bez opterećenja i navale šejtanskih primisli, što je opet posljedica okretanja od sjećanja na Boga.

Onome ko se okrene od sjećanja na Boga, ovosvjetski život je stalno ispunjen brigama, a na Ahiretu će biti slijep. Čak će se i pitati kako to da je slijep kada je imao vid. On nesretnik ne zna da ahiretska sljepoća nije isto što i ovosvjetska sljepoća. Zato i postavlja sa čuđenjem ovo pitanje na koje mu stiže odgovor da ove fizičke oči nisu isto što i one zbiljske oči srca, a na Sudnjem danu njegova nutrina bit će slijepa baš kao što je bila i na Ovom svijetu. Uzvišeni Bog neće učiniti da nutrina njegova progleda zato što su mu stizali znaci od Gospodara njegova, ali on je bio nemaran i zatvarao je srčane oči pred njima pa će isto tako na Sudnjem danu ostati slijep u društvu slijepih. Budući da srcem nije prihvatio Božije znakove, nije otvorio srčane oči i nije očistio svoju nutrinu uz pomoć dobrih djela, imana i vjerovanja u Boga, te, u konačnici, neshvaćanjem istina, ostao slijep, posljedica te sljepoće i okretanja od Boga na Sudnjem danu također je sljepoća.

Iz ovog časnog ajeta zaključujemo da onaj ko se na Ovom svijetu nije povezao sa Bogom, ko se nije pokorio Njegovim zakonima i naredbama, nije padao ničice pred Bogom i nije se zaogrnuo odjećom poniznog služenja Bogu, a smrt ga zatekne u takvom stanju, na Onom svijetu također će biti u mraku i slijep.

Takav čovjek nema nikakve koristi od toga što je cio kijametski svijet svjetlost. Onome ko je slijep na Ovom svijetu ništa ne predstavlja svjetlost Sunca.

يَوْمَ تَرَى الْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ يَسْعَى نُورُهُم بَيْنَ أَيْدِيهِمْ وَبِأَيْمَانِهِم بُشْرَاكُمُ الْيَوْمَ جَنَّاتٌ تَجْرِى مِن تَحْتِهَا الأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا ذَلِكَ هُوَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ * يَوْمَ يَقُولُ الْمُنَافِقُونَ وَالْمُنَافِقَاتُ لِلَّذِينَ آمَنُوا انظُرُونَا نَقْتَبِسْ مِن نُّورِكُمْ قِيلَ ارْجِعُوا وَرَاءكُمْ فَالْتَمِسُوا نُورًا

“Na Dan kada budeš vidio vjernike i vjernice, a svjetlost njihova ide ispred njih i sa desne strane njihove: ʻBlago li vama danas: bašče rajske kroz koje teku rijeke, vječno u njima ostat će! To je pobjeda veličanstvena!ʼ Na Dan kada će licemjeri i licemjerke govoriti onima koji su vjerovali: ʻPripazite na nas, ne bismo li se mogli svjetlošću vašom poslužiti!ʼ, ali kazat će im se: ʻVratite se natrag, pa kakvu drugu svjetlost potražite!ʼ”[13]

Dakle, licemjerni na Sudnjem danu neće imati svjetlo. Oni sa svjetlom, to su oni koji su ga sa sobom donijeli s ovog svijeta. Licemjeran čovjek je onaj čiji se govor razlikuje od onoga što mu je u srcu. On je vjernik na jeziku, ali nije u srcu. On jezikom ispoljava poštovanje velikanima vjere, ali u srcu ga proklinje.

Licemjeri su gori od nevjernika i mušrika. Nevjernik i mušrik jasno obznanjuje svoje stanje i vjerovanje. Recimo, oni kažu: Mi smo nevjernici i ne prihvatamo islam. Ne prihvatamo šerijat i Muhammeda, s.a.v.a. Musliman zna svoju obavezu prema takvom čovjeku. Licemjer stalno ističe svoj islam, govori o Kur'anu, imanu i pravednosti dok u sebi ne vjeruje o onom što govori i stalno nastoji da uništi islam. Licemjer odlazi u džamiju i u prvom safu klanja namaz, najbliže što može do imama džemata. Učini nafile, Kur'an i dove, a sva pažnja mu je usmjerena na to što se dešava u džamiji. Ko s imamom džemata ima lijepe odnose? Šta njima imam džemata govori? Kakvo je njegovo mišljenje o vlasti? Sve to licemjer pamti da bi prenio neprijateljima islama. Izvana gledano, on ljubi ruke imama džemata, a iznutra kuje plan njegovog hapšenja.

Na temelju istoga Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

ما أُوذِيَ نَبِيٌّ مِثْلَ مل أُوذِيتُ

“Nijednom poslaniku nije učinjena nepravda i nije bio izložen uznemiravanju kao što sam ja.”[14]

Poslanik je bio izložen velikom uznemiravanju od strane unutrašnjih licemjera. Oni su dolazili u Poslanikovu džamiju i tu klanjali namaz. Sebe su smatrali dijelom muslimanske zajednice. Međutim, noću bi do zore sjedili okupljeni na skrivenim sijelima gdje su prepričavali događaje u vezi s Poslanikom i ismijavali se tome. Kovali su tajne planove i s nevjernicima i mušricima su u svojoj nutrini bili u savezu.

وَيَقُولُونَ طَاعَةٌ فَإِذَا بَرَزُواْ مِنْ عِندِكَ بَيَّتَ طَآئِفَةٌ مِّنْهُمْ غَيْرَ الَّذِي تَقُولُ وَاللّهُ يَكْتُبُ مَا يُبَيِّتُونَ فَأَعْرِضْ عَنْهُمْ وَتَوَكَّلْ عَلَى اللّهِ وَكَفَى بِاللّهِ وَكِيلاً

Licemjeri govore: “Pokoravamo se!” a kada odu od tebe, onda neki od njih noću smišljaju nešto što je suprotno onome što ti govoriš, i Allah naredi da se ono što oni smišljaju pribilježi. Ti ih izbjegavaj i u Allaha se pouzdaj, jer Allah je dovoljan zaštinik.[15]

Upravo zbog ovoga Časni Kur'an kaže:

إِنَّ الْمُنَافِقِينَ فِي الدَّرْكِ الأَسْفَلِ مِنَ النَّارِ

“Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti.”[16]

Na Sudnjem danu licemjeri će biti u čistoj tami. Oni su zarobljeni u teškim neprohodnim putevima i tjesnacima. Tamo u tjesnacima i putevima na kojima, kod i najmanjeg poskliznuća, se pada na dno Džehennema, kao što će i pasti, nema vanjskog svjetla koje bih ih uputilo, niti unutarnjeg svijetla koje bi došlo od njih.

ظُلُمَاتٌ بَعْضُهَا فَوْقَ بَعْضٍ

“tmine jedna iznad drugih…”[17]

Ovi licemjeri i licemjerke reći će vjernicima i vjernicama: “Pričekajte nas da se svjetlom vašim poslužimo!”[18]

Odgovor će im stići: “Vratite se natrag, pa drugo svjetlo potražite!”[19]

Ovdje se svjetlo ne može steći. Onaj ko ima svjetlo donio ga je sa sobom. Treba se vratiti na dunjaluk i tamo potražiti svjetlo. A i vi bi trebali da imate svjetlo kao što ga nemate.

Kao što vidite, ovi vjernici i vjernice imaju svjetlo. Oni su svjetlo donijeli sa sobom sa dunjaluka. To je njihovo svjetlo. Vjernicu su uronjeni u mora Božije milosti dok su licemjeri željni i jednog gutljaja vode.

وَأَنَّ اللّهَ لَيْسَ بِظَلاَّمٍ لِّلْعَبِيدِ

“Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.”[20]

وَمَا كُنَّا مُعَذِّبِينَ حَتَّى نَبْعَثَ رَسُولاً

“A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”[21]

Zato što licemjeri nisu prihvatili riječ Poslanika, a s druge strane su sve radili na rušenju islama, oni će se naći na dnu Džehennema, tražit će svjetlost, ali se niko neće obazirati na njih.

A što se tiče vjernika pa:

لَهُمْ أَجْرُهُمْ وَنُورُهُمْ

“…njima njihova nagrada i njihovo svjetlo …”[22]

Oni će stalno imati svjetlo u veličini svog bića i kapaciteta imana kojeg su stekli u Svijetu svjetlosti.

Svjetlost je poput vode, ima je u obliku potoka, rijeke, mora i okeana. Vjernici s jakinom su uronjeni u svjetlosti mora i okeana.

نُّورٌ عَلَى نُورٍ

“…svjetlost nad svjetlošću …”[23]

Vjernike je obujmila sva providna svjetlost nagomilana jedna na drugu, svjetlost nad svjetlošću.

أَوَ مَن كَانَ مَيْتًا فَأَحْيَيْنَاهُ وَجَعَلْنَا لَهُ نُورًا يَمْشِي بِهِ فِى النَّاسِ كَمَن مَّثَلُهُ فِي الظُّلُمَاتِ لَيْسَ بِخَارِجٍ مِّنْهَا كَذَلِكَ زُيِّنَ لِلْكَافِرِينَ مَا كَانُواْ يَعْمَلُونَ

Zar je onaj koji je mrtvac bio, pa ga Mi oživjeli, i dali mu Svjetlo da se njime među svijetom kreće, kao i onaj koji je u tminama i iz njih ne izlazi?! Eto tako, nevjernicima se čini lijepim ono što rade.[24]

Nevjernici su sretni misleći da imaju svjetlo, ali nije tako. Oni se nalaze, ne u jednoj, već u više tmina. Djela njihova su im prikazana lijepim, a daleko su oni od istine.

Ovaj ajet jasno ukazuje na to da je iman i vjerovanje u Allaha, dž.š., svjetlo i život. Onaj ko je učinio dobro djelo je živ, ostali ljudi su mrtvaci. Život, kur'anskim rječnikom, podrazumijeva život znanja, život povezan sa Gospodarem, duhovni život. Ovakvi ljudi, kada uzvjeruju, među ljudima se kreću sa svjetlošću, učestvuju u društvenim aktivnostima, žene se i trguju sa drugima, bave se zemljoradnjom i stočarstvom, liježu i ustaju. Sva svoja djela i aktivnosti obavljaju sa božanskom svjetlošću i svjesnim srcem i budnih očiju i na temelju izvjesna znanja, za razliku od ostalih ljudi koji u svom životu rade sve ove radnje, ali u tmini, bez znanja i sigurnosti i izvjesnosti u ono što rade. Oni čine ove radnje, ali bez cilja i u sumnji.

فَهُمْ فِي رَيْبِهِمْ يَتَرَدَّدُونَ

“I čija srca sumnjaju, a takvi se u sumnji svojoj kolebaju!”[25]

Ali vjernik prosvjetljenim srcem, širokih prsa, otvorene misli, sa jasnom duhovnom vizijom i promišljanjem prilazi svakom poslu. Čvrstim korakom i voljom stupa na stazu života.

Da li je takav čovjek jednak nevjerniku koji je stalno u nedoumici i nesiguran? Da li onaj ko je u vezi sa Gospodarem isti onom zatočenom u svojim imaginacijama i Ovaj prostrani i prelijepi svijet vidi odvojenim od Uzvišenog Boga?

Onaj ko ne poznaje Boga u sukobu je sa Kreacijom. On je odvojen od Ovog svijeta. U neprijateljstvu je sa svojom porodicom, majkom i ocem, djecom i ženom, prijateljem, onim ko je na položaju, znalcem i neznalicom, mladim i starim. Sva bića vidi međusobno razdvojenim. Umjesto da sva stvorenja vidi prisnim i međusobno povezanim i ovisnim u njihovom aspektu stvorenog, on je uronjen u neznanje cijelim svojim bićem. Koliko god pokušavao da se oslobodi okova tame, ne uspijeva mu, jer nema svjetlost očiju koja bi mu pokazala put izbavljenja.

Ovo je rezultat njihovih djela počinjenih na Ovom svijetu iz neznanja, nemara i nedoličnosti. Allah, dž.š., svako djelo koje čovjek počini razvija. Ako se kretao na putu dobra i prosvijetljenosti, On to ojačava, ako se kretao na putu zla i tame, to ojačava. Ako čovjek zasadi sjeme lubenice, iznići će lubenica. Ako zasadi mržnju Ebu Leheba, dobit će ono što i Ebu Leheb.

كُلاًّ نُّمِدُّ هَـؤُلاء وَهَـؤُلاء مِنْ عَطَاء رَبِّكَ وَمَا كَانَ عَطَاء رَبِّكَ مَحْظُورًا

“Svima njima, i jednim i drugim pružamo darove Gospodara tvoga, jer darivanje Gospodara tvoga nije nikome uskraćeno.”[26]

إِنَّا هَدَيْنَاهُ السَّبِيلَ إِمَّا شَاكِرًا وَإِمَّا كَفُورًا

“Mi njemu na pravi Pravu Stazu ukazujemo, pa il’ je zahvalan, il’ nezahvalan on.”[27]

Čovjek svojim slobodnim izborom prelazi ili put Dženneta i blaženstva ili Džehennema i nesreće.

Prema tome, iz dijela ajeta: (…) kao i onaj koji je u tminama i iz njih ne izlazi, može se izvesti zaključak da je jedna skupina ljudi u tminama. Njihova srca su uronila u tmine, a njihovi organi su obavijeni tminom. Gdje god idu, oni se nalaze u tminama i tmina ih prati. Bilo da su u kaburu, kada budu proživljenji, polagali račun, na Sirat ćupriji. Na svim postajama Sudnjeg dana oni su u tminama.

وَالَّذِينَ كَفَرُواْ أَوْلِيَآؤُهُمُ الطَّاغُوتُ يُخْرِجُونَهُم مِّنَ النُّورِ إِلَى الظُّلُمَاتِ أُوْلَـئِكَ أَصْحَابُ النَّارِ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ

A onima koji ne vjeruju zaštitnici su šejtani (taguti)! Oni ih izvode iz Svjetla u tmine. Takvi su stanovnici Vatre. U njoj će oni vječno ostati.[28]

Jasno je da se u ovim ajetima pod svjetlošću i tamom ne misli na prirodne, fizikalne pojave. Zapravo, pod svjetlošću i tamom se misli na duhovnu svjetlost i nefsansku tamu koja je stalno sa čovjekom. Koje god djelo da vjernik učini, ono ga vodi ka Svijetu svjetlosti i uzrokuje uvećanje svjetlosti. Gospodar je njegov Upravitelj poslova sve dok ga ne uvede u Svoj Harem sigurnosti.

Svako djelo koje nevjernik počini je korak dublje u tamu. Onima koji se oslanjaju na sebe i egzaktne nauke, budući da Boga nisu vidjeli očima srca niti su Ga našli u svojim znanstvenim, laboratorijskim eksperimentima, i nisu Ga našli pod skalperom, porekli su Njegovo Uzvišeno Biće i tako stupili u dolinu poricanja, a njihovi vodiči i upravitelji poslova su taguti.

Ovi ljudi žele da izbjegnu odgovornost, ali ne znaju da bježeći od Boga odlaze Njemu. Oni su poput noja koji bježeći od lovca gura glavu u pijesak, misleći da se spasio. On time ne samo da nije pobjegao od lovca već mu se na taj način predao kao lak plijen. Noj je na svoje oči samo postavio zastor. On ne vidi lovca, ali lovac vidi njega.

U stvarnom svijetu noj nije izašao izvan vlasti lovca. Zapravo, sam sebe je učinio hranom lovcu. Ljudi koji bježe od Boga misle da ulaze u jedan prostrani svijet pun užitka ne znajući da iz milosti srljaju u bijedu, dok ih taguti bezbožnici uvode u tamu i ono malo svijetla, što im je ostalo, uzimaju oni, slijedeći tagute polahko uranjaju u tamu sve dok se ne nađu u potpunom mraku gdje ostaju zapečaćeni zauvijek.

أُوْلَـئِكَ أَصْحَابُ النَّارِ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ

Oni su stanovnici Džehennema i tako će zauvijek ostati, a budući da je Džehennem manifestacija  udaljenosti od Božije blizine, pa tako onaj ko je vječno u Džehennemu vječno je i u tami. Dakle, iz ovog ajeta se može shvatiti da će na Sudnjem danu i pored toga što je to Svijet svjetlosti, neki ljudi biti u vječnoj tami.

Slično ovome smo već govorili kada smo ustanovili da će i pored toga što se na Ahiretu uklanjaju zastori, neki ljudi opet biti pod zastorima. Ovakav njihov položaj je uslovljen njihovim ograničenim bićima. Oni sami su još na Ovom svijetu proizveli svoja ograničenja.

Slično ovome nalazimo da Kur'an govori i o drugim pitanjima. Kur'an Svijet Sudnjega dana opisuje kao mjesto gdje laž nema pristupa, gdje niko neće moći izreći laž. Allah, dž.š., će tada pitati: “Ko je vaš gospodar?ˮ Niko neće moći slagati da bi se spasio, odnosno reći nešto drugo do ono šta je obožavao na Ovom svijetu. Ali i pored toga, kur'anski ajeti govore o tome da će neki koji su i na Ovom svijetu bili lažljivci i tamo pokušati spasiti se lažima.

انظُرْ كَيْفَ كَذَبُواْ عَلَى أَنفُسِهِمْ وَضَلَّ عَنْهُم مَّا كَانُواْ يَفْتَرُونَ

“Pogledaj kako sami sebi lažu, iščeznuše im oni koje bijahu sebi izmislili!”[29]

فَأَلْقَوُا السَّلَمَ مَا كُنَّا نَعْمَلُ مِن سُوءٍ

“I oni će se pokoriti i reći: ʻMi nismo nikakvo zlo činili!ʼ”[30]

Kada silni meleci htjednu uzeti duše nepravednika i tirana i odvesti ih u Džehennem, oni će da bi se spasili Vatre i umanjili smrtne patnje okrenut laži i prevari. Kur'an prenosi njihove riječi kojim žele da poboljšaju svoj položaj: “Mi nismo nikakvo zlo činili!” U odgovoru će im se reći:

بَلَى إِنَّ اللّهَ عَلِيمٌ بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

“Jeste zlo činili! Allah, doista, dobro zna ono što ste radili!”[31]

يَوْمَ يَبْعَثُهُمُ اللَّهُ جَمِيعًا فَيَحْلِفُونَ لَهُ كَمَا يَحْلِفُونَ لَكُمْ وَيَحْسَبُونَ أَنَّهُمْ عَلَى شَىْءٍ أَلاَ إِنَّهُمْ هُمُ الْكَاذِبُونَ

“Na Dan kada ih Allah proživi sve, tada će se oni Njemu zaklinjati kao što se i vama zaklinju i mislit će da su na nečemu! A, zbilja, oni su pravi lašci!”[32]

Njihove laže i lažna zaklinjanja samo su očitovanje njihove prirode koja se uobličila u laži. Takva njihova priroda je sa njima gdje god da idu. Ona će doći sa njima i na Sudnji dan. Lopov uvijek ima želju da ukrade nešto. On i kada sanja u nekoj je krađi. A danju u budnom stanju da bi sačuvao svoju čast nastoji da krade dok ga niko ne vidi. Međutim, u snu se slobodno predaje krađi. Ljudi zelenaši i oni koji robu prodaju skupo noću sanjaju snove u kojima uživaju, a čim se probude žale za snom i što to nije bila stvarnost. Čovjek od strasti noću sanja pohotne scene. Vladar sanja kako izdaje naređenja i upravlja. Učenjak sanja kako izučava knjige.

Ovo je potvrđena istina i kroz iskustvo i kroz božansku filozofiju.

Neki ljudi su takvi da samo ponekad znaju lagati, dok neki drugi opet hladnokrvo izmišljaju laži dok gledaju sagovornika u oči. Kod druge skupine ljudi u njihovom biću se okamenilo svojstvo izmišljanja i laganja. Oni tako uprljane nutrine dolaze na poprište Sudnjeg dana. Oni čak i tamo žele prevariti Boga. Posežu za laganjem i prevarom. Poriču svoje nevjerstvo i mnogoboštvo. Oni su poput džeparoša. Kada džeparoša uhvate sa rukom u tuđem džepu, on i tada poriče svoj postupak. Nije rijedak slučaj da džeparoš i kada ga uhvate sa ukradenim novcem u istom trenutku optuži suprotnu stranu za džeparenje i krađu.

Ovakva duša na Sudnjem danu želi optužiti Gospodara za svoj grijeh. Shodno rečenom, Sudnji dan je mjesto potpunog očitovanja morala i čovjekovih svojstava, pa tako i prevare i laži.

Budući da je to Svijet zbilje, čiste istine, svjetlosti i očitovanja, kako to da ovakvim nedoličnostima tamo ima mjesta?

Uz jedan kratki uvod ovo će postati mnogo jasnije. Jeste da je Ahiret Svijet svjetlosti, ali ta svjetlost ima različite stepene i jačinu. Pretpostavite da je Sunce izašlo i da su njegove zrake obasjale kuću sa kristalnim krovom. Ta svjetlost prolazi kroz takav krov i pada na drugi kristalni krov koji se nalazi ispod prvog krova. I sve tako u nizu. Sigurno je da ta svjetlost sa svakim krovom gubi na intenzitetu i postaje tamnija. A posebno će postati tamnija ako taj kristalni krov predstavlja čovjekovo jastvo. Koliko se god tih jastava ispriječilo, svjetlost će biti sve slabija, odnosno manje svijetla.

Čovjek koji se nalazi na prvom krovu izložen je izljevanju svjetlost, kao i onaj koji je na nižim spratovima, ali je velika razlika među njima.

Nema nikakve sumnje da se ljudi koji dođu na Sudnji dan veoma razlikuju u stepenima u pogledu bogobojaznosti, znanja i imana. Također, postoji razlika i među poricateljima nevjernicima. Upravo ta razlika u stepenima uzrokuje malobrojnost ili mnoštvo zastora. Tako se oni koji su potpuno ogrezli u grijehu, poricanju i mnogoboštvu, nalaze daleko od Božije milosti i njihovi zastori su mnogobrojniji.

أُوْلَئِكَ يُنَادَوْنَ مِن مَّكَانٍ بَعِيدٍ

“Takvi kao da se pozivaju sa daleka mjesta.”[33]

Bliski robovi su potpuno izloženi Božijoj svjetlosti i posmatraju je bez ikakvih zastora i unutarnje prljavštine. Isto tako se i svi ostali bliski robovi i spašeni, u skladu sa svojim položajem i stepenom, okorištavaju Božijom svjetlošću.

وَمَا مِنَّا إِلاَّ لَهُ مَقَامٌ مَّعْلُومٌ

“Nema nijednog od nas da mu ne pripada mjesto određeno.”[34]

Također, i nesretni i izgubljeni imaju svoj tačno određen položaj, sukladno mjeri njihovog poricanja.

Dakle, i nesretnici su izloženi svjetlosti, ali iza zastora. Vjernici dobrih djela izloženi su svjetlosti imenima Božije Ljepote (Džemala), imena Milostivi, Samilosni, Voljeni, Plemeniti, dok su nevjernici izloženi svjetlostima imena Božije Uzvišenosti i Svemoćnosti (Dželala) te imena Onaj koji teško kažnjava, Pobjedonosni, Moćni, Silni.

Iz ovoga je jasno u čemu je razlika između vjernika i nevjernika. Tamo je Svijet iskrenosti i istine. Budući da su vjernici na Ovom svijetu imali život koji nije bio izmiješan sa lažima i prevarama, odnosno čist život, i tamo će imati čist život. A nevjernicima je na Ahiretu život tama, u skladu sa njihovim stanjem. Ona skupina nevjernika čija je priroda postala tama i nepravda, a duša im je prožeta s laži, svirepošću, grubošću i nemilosrdnošću, tamo na budućem svijetu gdje su mreže svjetlosti, bit će veoma daleko, slabašni i u zastorima tame. Kristal njihovog srca, koje je izmiješano s nečistoćom i porokom, onu čistu i prostu (basit) nematerijalnu  božansku svjetlost, sada u ovim mrežama tame i smrada i zaprljanog srca, očituje se kao tamna svjetlost, takva svjetlost je u njihovim srcima. Zatamljeni kristal svjetlost čini zatamljenom, kristal prigušenim, a svjetlo tamom.

Što se tiče srca i njegova isijavanja svjetlosti, to nije upitno, ali iz aspekta uprljanosti srca nefsanskim strastima i zastorima spoznaje i unutarnjeg basireta (srčane spoznaje), nalazi se u tami i zastorima i očitovanjima udaljenosti od Boga.

Imam Ali, mir s njim, kada je čuo kako Ammar ibn Jasir, r.a., razgovara s Mugirom ibn Šu'bom, na to je rekao:

دَعْهُ يَا عَمَّارُ، فَإِنَّهُ لَمْ يَأْخُذْ مِنَ الدِّينِ إِلاَّ مَا قَارَبَهُ مِنَ الدُّنْيَا، وَ عَلَى عَمْدٍ لَبَسَ عَلَى نَفْسِهِ لِيَجْعَلَ الشُّبَهَاتِ عَاذِراً لِسَقَطَاتِهِ

“Napusti ga, o Ammare, jer od vjere uzima samo ono što ga približava svijetu ovome, a sebi je namjerno napravio nejasnost da bi sumnje učinio pokrićem za nedostatke svoje.”[35]

Ovo je zaista neobičan opis Mugire od hazreti Alije kada kaže da se čovjek zarad ostvarenja svojih ispraznih želja pokriva sumnjama da bi na dan Suda velikoga među ljudima se pokazao u odjeći svojih sumnji. Ovo je jak oblik unutarnjeg licemjerstva kojeg čovjek svjesno i sa znanjem i unutarnjom svjetlošću sebe dovodi u stanje neznanja i posredstvom tumačenja ispravnih postupaka ljudi kao neispravnim i pored svjesnosti i znanja da su ispravna; ili tumačenja da su ispravna iako su neispravna, nastoji sačuvati svoje dostojanstvo među ljudima i izbjeći kritiku ljudi, stalno se pozivajući na te sumnje u svojim djelima.

Ovo je samo po sebi vid tame u svjetlosti, jedan oblik slijepila u svijetu svjetlosti, a na Sudnjem danu će se očitovati upravo u ovom obliku. U društvu postoje brojni pojedinci koji vjeri pristupaju samo kao sredstvom za ostvarenje ovog svijeta. Oni obavljaju namaz i govore varljive riječi da bi došli do ovog svijeta.

Imam Husejn je na putu ka Kerbeli u mjestu po imenu Zi Husam održao kratak govor u kojem je koristeći se suptilnom metaforom opisao kako se vjera koristi za ostvarenje ovosvjetskih želja. Ovaj govor je zabilježen u knjizi Tuhaful-‘uqūl:

وَ قَالَ عَلَيْهِ السَّلامُ فِي‌ مَسِيرِهِ إلَي‌ كَرْبَلا: إنَّ هَذِهِ الدُّنْيَا قَدْ تَغَيَّرَتْ وَ تَنَكَّرَتْ وَ أَدْبَرَ مَعْرُوفُهَا، فَلَمْ يَبْقَ مِنْهَا إلاَّ صُبَابَةٌ كَصُبَابَةِ الإنَآءِ، وَ خَسِيسُ عَيْشٍ كَالْمَرْعَى‌ الْوَبِيلِ. أَلا تَرَوْنَ أَنَّ الْحَقَّ لا يُعْمَلُ بِهِ، وَ أَنَّ الْبَاطِلَ لا يُنْتَهَى‌ عَنْهُ؟

يَرْغَبِ الْمُؤْمِنُ فِي‌ لِقَآءِ اللَهِ مُحِقًّا. فَإنِّي‌ لا أَرَى الْمَوْتَ إلاَّ سَعَادَةً؛ وَ لا الْحَيَوةَ مَعَ الظَّالِمِينَ إلاَّ بَرَمًا.

إنَّ النَّاسَ عَبِيدُ الدُّنْيَا، وَ الدِّينُ لَعِقٌ عَلَي‌ أَلْسِنَتِهِمْ، يَحُوطُونَهُ مَا دَرَّتْ مَعَايِشُهُمْ؛ فَإذَا مُحِّصُوا بِالْبَلآءِ قَلَّ الدَّيَّانُونَ

“Zaista se Ovaj svijet promijenio, u našem okruženju su se ukazale i razotkrile prljavštine, a nestalo je dobra i blagodati. Nije ostalo ništa od ljudske plemenitosti, osim veoma malo, kao kapi na dnu posude i bijedan život kao neplodna njiva. Zar ne vidite da se ne djeluje u skladu s istinom i da se ne odvraća od neistine.

Vjernik se raduje neizbježnom susretu s Allahom, dž.š. Pa ja zaista ne vidim smrt, osim kao sreću, i ne vidim život s nepravednicima, osim kao jad i muku.

Uistinu, ljudi su robovi Ovog svijeta, a vjera im je poput pljuvačke koju premeću po jeziku. Oni podržavaju i stoje iza vjere samo dok im to osigurava lagodan život, a kada se nađu u iskušenju, tada biva jasno koliko je samo malo vjernika.”

---