Scroll to top

Načela razvoja – 1. poglavlje: Načela vjerovanja

Bog Svevišnji je Opskrbitelj

1. Kur'an: “Zaista Bog je Opskrbitelj, Moćni i Jaki!”[1]

2. Kur’an: “Upitaj: ‘Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje?’ I odgovori: ‘Allah!’ Da li smo onda mi ili vi na Pravom putu, ili u očitoj zabludi?”[2]

3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ljudi su na pet razina: među njima ima onih koji smatraju da opskrba dolazi od zarade, a nije od Boga – oni su nevjernici; među njima ima onih koji smatraju da je opskrba od Boga, i od zarade – to su mnogobošci; među njima su oni koji smatraju da je opskrba od Boga, a da je zarada sredstvo pa ne znaju da li je Bog daje  ili ne – to su licemjeri koji sumnjaju; među njima ima onih koji smatraju da je opskrba od Boga i da je zarada sredstvo pa ne postupaju po tom uvjerenju i griješe prema Bogu radi zarade – oni su grješnici; među njima su i oni koji drže da je opskrba od Boga, a da je zarada sredstvo pa postupaju po ovom uvjerenju i ne griješe prema Bogu radi zarade – oni su vjernici čija je opskrba čista.”[3]

4. U zbirci Sunen Ibn Madžea se prenosi od Hubbea i Suva'a, sinova Halida: “Ušli smo kod Vjerovjesnika, s.a.v.a., koji je bio u nekom poslu pa smo mu u tome pomogli, a on je rekao: ‘Ne gubite nadu u opskrbu sve dok ste živi jer majka rađa čovjeka crvena i bez omotača pa ga potom Bog Svevišnji opskrbljuje.’”[4]

Osobine opskrbe

A – Opskrba je određena i raspodijeljena

5. Kur'an: “Zar oni da raspodijeljuju milost Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve šta im je potrebno za život na Ovome svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. – A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.”[5]

6. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, Bog Svevišnji je svakoj osobi odredio njezinu opskrbu, nedaću i smrtni čas.”[6]

7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kad išćeš, išći od Boga, kad pomoć tražiš, traži od Boga Svevišnjeg! Pero je zapisalo šta će biti do Dana stajanja, pa kada bi se ljudi trudili da ti pribave korist u nečemu što ti Bog nije odredio, ne bi to mogli učiniti, a kada bi se trudili da ti nanesu štetu u nečemu što ti Bog nije odredio, ne bi to bili u stanju učiniti.”[7]

8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, Bog Višnji je razdijelio dopuštene opskrbe, a nije razdijelio zabranjene opskrbe; ko je svjestan Boga Višnjega i strpljiv je, Bog će mu dati od Sebe opskrbu od onoga što je dopustio, a ko strgne zastor koji skriva i požuri pa uzme od onoga što On nije dopustio, biće mu toliko oduzeto od njegove dopuštene opskrbe, i na Dan stajanja od njega će biti zatraženo da položi račun za to.”[8]

9. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Neće kradljivac ništa ukrasti, a da mu isto toliko neće biti umanjeno od njegove opskrbe.”[9]

B – Neće uvećati opskrbu pohlepa pohlepnoga

10. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao Ebu Zerru: “O Ebu Zerre, sporog neće preteći njegov udio niti će onaj koji žudi postići što mu suđeno nije; kome je dato dobro, Bog Višnji mu ga je dao, a sačuvanog od zla je uistinu samo Bog sačuvao.”[10]

C – Opskrba je osigurana njezinom tražiocu

11. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Vrata opskrbe su otvorena od Prijestolja do dna doline zemaljske; Bog opskrbljuje svakog čovjeka u mjeri njegovih težnji i potreba.”[11]

Vrste opskrbe

12. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Znajte da su dvije vrste opskrbe: ona koju vi tražite i ona koja vas traži. Zato, tražite vaše opskrbe koje su dopuštene jer ćete ih jesti kao dopuštene ako ih tražite na pravi način. A ako ih ne tražite kako treba, vi ćete ih jesti kao zabranjene, a one su vaše opskrbe koje vi morate jesti.”[12]

Mudrost uskraćivanja i obilja

13. Kur'an: “Kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili, ali On daje s mjerom, onoliko koliko hoće, jer On dobro poznaje i vidi robove Svoje.”[13]

14. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog Svevišnji kaže: ‘Ja nisam učinio imućnog imućnim zbog neke časti koju kod Mene ima, nego je to ono čime Ja iskušavam imućne.’”[14]

15. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog Svevišnji je rekao: ‘Moje mi moći i visosti! Neću izvesti čovjeka s Ovoga svijeta – želeći da mu se smilujem – sve dok od njega potpuno ne otklonim svaki grijeh koji je učinio: bilo bolešću njegova tijela, bilo oskudicom u opskrbi, bilo strahom u njegovom ovosvjetskom životu. A ako od toga nešto preostane, otežaću mu za to prilikom smrti. I Moje mi moći i visosti! Neću izvesti čovjeka s Ovoga svijeta – želeći da ga kaznim – sve dok mu ne nadoknadim za svako dobro koje je učinio: bilo obiljem u njegovoj opskrbi, bilo zdravljem njegova tijela, bilo sigurnošću u njegovom ovosvjetskom životu. A ako preostane nešto od toga, olakšaću mu za to prilikom smrti.’”[15]

16. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog Svevišnji je rekao: ‘…Zaista, među Mojim robovima vjernicima ima ljudi kojima stanje njihove vjere neće biti ispravno, osim sa siromaštvom, bijedom i bolešću njihovih tjelesa. Zato ih Ja iskušavam siromaštvom, bijedom i bolešću pa stanje njihove vjere bude dobro, a Ja znam čime se popravlja stanje vjere Mojih robova vjernika.’”[16]

Onaj koji je opskrbljen odakle se i ne nada

17. Kur'an: “…A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan. Allah će zaista ispuniti ono šta je odlučio; Allah je svemu već mjeru odredio.”[17]

18. U zbircu El-Mu'džemu-l-kebiru se prenosi od Muaza ibn Džebela, koji kazuje: “Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., kada je rekao: ‘O ljudi, uzmite svijest o Bogu kao trgovinu pa će vam doći opskrba bez robe i trgovine, a zatim je proučio Božije riječi: ‘…A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada.’’”[18]

19. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko želi da ga Bog opskrbi odakle se i ne nada, neka se u Boga pouzda!”[19]

20. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, Bog Svevišnji se obavezao da će onome ko traži znanje dati od Sebe opskrbu drugačiju od one koju je zajamčio drugima.”[20]


[1] . الذاريات : 58 .

[2] . سبأ : 24 .

[3] . الاثناعشريّة : ص 206 .

[4] . سننابنماجة : ج 2 ص 1394 ح 4165 .

[5] . الزخرف : 32 .

[6] . الجعفريّات : ص 251.

[7] . كتابمنلايحضرهالفقيه : ج 4 ص 413 ح 5900.

[8] . الكافي : ج 5 ص 80 ح 1.

[9] . دعائم الإسلام : ج 1 ص 241.

[10] . الأمالي للطوسي : ص 527 ح 1162.

[11] . حلية الأولياء : ج 10 ص 73.

[12] . الأمالي للصدوق : ص 369 ح 460.

[13] . الشورى : 27.

[14] . تاريخاليعقوبي :  ج 2 ص 91 .

[15] . الكافي : ج2 ص444 ح3.

[16] . الكافي : ج2 ص60 ح4 .

[17] . الطلاق : 2 و 3.

[18] . المعجمالكبير : ج 20 ص 97 ح 190 .

[19] . إرشاد القلوب : ص 120 .

[20] . منية المريد : ص 160.

Povezani članci