Za liječenje bilo koje bolesti potrebne su tri osnovne stvari:
1. Osjećanje boli i nelagode
2. Prepoznavanje uzroka i činilaca bolesti
3. Način liječenja
Nakon priznanja da ogovaranje spada u velike grijehe i opasne bolesti morala, prvo treba odrediti koji su to činioci koji su doveli do nastanka ove bolesti, kako bi se u okviru borbe protiv uzroka otklonile i posljedice. Dakako, jasno je da je najbolji način otklanjanja posljedica borba protiv uzroka. Uzroci i činioci ogovaranja su brojni a iz oblasti ovog pitanja u djelima iz etike mogu se naći opsežni i korisni napisi, od kojih ćemo mi, u srazmjeru sa našom raspravom i uz dodatna objašnjenja, navesti jedan njihov dio.
Prije negoli se upustimo u raspravu, ukazat ćemo na tri važne stavke, koje u stvari predstavljaju jednu vrstu pokrića i jamstva za provođenje narednih rasprava:
a) Pokriće uvjerenjem i vjerovanje:
Najvažniji činilac koji je učinkovit i djelotvoran u borbi protiv uzročnika pokvarenosti te duhovnih i duševnih bolesti jeste počelo vjerovanja: vjerovanja u Boga i u Dan polaganja računa. Onaj ko uistinu vjeruje u Uzvišenog Boga i Sudnji dan puno manje će činiti velike grijehe, a naročito grijehe kao što su potvaranje i ogovaranje. Zar je moguće da čovjek vjeruje u polaganje računa i u dobijanje nagrade, a da se ne boji počiniti grijeh? To mogu samo oni koji su vjerovanje svoje tek jezikom obznanili, onako kako Uzvišeni Bog kaže:
قَالَتِ الْأَعْرَابُ آمَنَّا قُل لَّمْ تُؤْمِنُوا وَلَكِن قُولُوا أَسْلَمْنَا وَلَمَّا يَدْخُلِ الْإِيمَانُ فِي قُلُوبِكُمْ
“Beduini govore: ‘Uzvjerovali smo!’ Reci: ‘Niste uzvjerovali, ali recite ‘Primili smo islam!’’ a vjerovanje još uvijek nije ušlo u srca vaša…”
Na drugom mjestu se kaže:
يَقُولُونَ بِأَفْوَاهِهِم مَّا لَيْسَ فِي قُلُوبِهِمْ
“…Jer govorili su ustima svojim ono što nije bilo u srcima njihovim…”
b) Sjećanje na Boga
Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže: “Ukoliko želiš sačuvati zdravlje svoje, Stvoritelja se sjećaj, a ne stvorenja, kako bi ti sjećanje na Nj bilo izvorom za pouku i preprekom za ogovaranje, i kako bi umjesto grijeha nagradu zaradio.”[1]
A Zapovjednik pravovjernih Ali, mir neka je s njim, kaže:
ذِكْرُ اللَّهِ دَوَاءٌ أعلال النفوس.
“Spominjanje Boga lijek je za bolesti duše.”[2]
c) Samosvijest, prihvatanje kritike i samokritičnost
Onaj ko je svjestan svojih manjkavosti i ko ih priznaje nikada ne traga za nedostacima drugih ljudi. Upravo oholost i samoljublje čine čovjeka uznositim i potiču ga na traganje za slabostima drugih ljudi. Svakako, čovjek koji je svjestan da je pun manjkavosti i nedostataka stidi se prekoravati druge zbog tih istih nedostataka, kao što Božiji poslanik, s.a.v.a., kaže:
طُوبَى لِمَنْ شَغَلَهُ عَيْبُهُ عَنْ عُيُوبِ النَّاس.
“Blago onom koga manjkavost njegova odvraća od manjkavosti drugih ljudi.”[3]