Četvrto: Ispit i iskušenje
Iako je Bog svačiju opskrbu na svijetu zajamčio i osigurao, ljudi nisu jednaki u pogledu korištenja darova prirode. To je zato što ljudi nisu jednaki u pogledu tjelesne snage, mogućnosti, pameti, učenja, načina razmišljanja, naslijeđa, materijalnih mogućnosti i geografskih prilika. Ove razlike su u svojoj ukupnosti dio nužnih zakona svijeta stvaranja, određenih mudro i svrsishodno od strane Mudrog i Sveznajućeg Stvoritelja, da bi ljudi jedni prema drugima osjećali potrebu i pomagali se međusobno u životu i da bi jedni druge služili. Kada ne bi bilo ovih razlika društveni život ne bi bio moguć, poredak društva bi se raspao i djelovanje i životni polet pretvorili bi se u zastoj i klonulost. Pored toga, jedna od tajni različitosti jesu ‘ispit i iskušenje’ pojedinaca, što je osnova za usavršavanje i samoizgrađivanje ljudi, kao što je rečeno:
وَلَوْ شَاءَ اللهُ لَجَعَلَكُمْ أُمَّةً وَاحِدَةً وَلَكِن لِيَبْلُوَكُمْ فِى مَآ آتَاكُمْ
“…A da je Bog htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam je dao…” (El-Maide, 48)
Ove različitosti su zbog toga da bi se vidjelo kako se ko koristi Bogom danim mogućnostima. Prema tome, da nije nejednakosti, nestala bi osnova za iskušavanje i ispitivanje, dobar i loš se ne bi razdvojili, kao što se kaže:
لِيَمِيزَ اللهُ الْخَبِيثَ مِنَ الطَّيِّبِ
“…da bi Bog dobre od nevaljalih odvojio…” (El-Enfal, 37)
Mnogo je ajeta koji kazuju o razlikama u određenoj opskrbi, od kojih ćemo neke navesti:
- اللهُ يَبْسُطُ الرِّزْقَ لِمَن يَشَاءُ مِنْ عِبَادِهِ وَ يَقْدِرُ لَهُ
“Bog u izobilju daje opskrbu onome kome hoće od robova Svojih, a nekome u ograničenoj mjeri…” (El-‘Ankebut, 62)
- لَهُ مَقَالِيدُ السَّمَاوَاتِ وَ الْأَرْضِ يَبْسُطُ الرِّزْقَ لِمَن يَشَاءُ وَ يَقْدِرُ
“U Njega su ključevi Nebesa i Zemlje, On obilato daje opskrbu kome hoće, a i u ograničenoj mjeri…” (Eš-Šura, 12)
- وَ اللهُ فَضَّلَ بَعْضَكُمْ عَلَى بَعْضٍ فِى الرِّزْقِ فَمَا الَّذِينَ فُضِّلُواْ بِرَآدِّى رِزْقِهِمْ عَلَى مَا مَلَكَتْ أَيْمانُهُمْ فَهُمْ فِيهِ سَوَاءٌ أَفَبِنِعْمَةِ اللهِ يَجْحَدُونَ
“Bog opskrbljujući vas daje jednima više nego drugima. Ali oni kojima je dato više ne daju onima koji su u njihovoj vlasti, a potrebe su im jednake. Zašto nisu na Božijim blagodatima zahvalni?” (En-Nahl, 71)
- وَ قَالُوا لَوْلَا نُزِّلَ هَذَا الْقُرْآنُ عَلَى رَجُلٍ مِّنَ الْقَرْيَتَيْنِ عَظِيمٍ أَهُمْ يَقْسِمُونَ رَحْمَتَ رَبِّكَ نَحْنُ قَسَمْنَا بَيْنَهُم مَّعِيشَتَهُمْ فِى الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَرَفَعْنَا بَعْضَهُمْ فَوْقَ بَعْضٍ دَرَجَاتٍ لِيَتَّخِذَ بَعْضُهُم بَعْضًا سُخْرِيًّا وَ رَحْمَتُ رَبِّكَ خَيْرٌ مِّمَّا يَجْمَعُونَ
“I još kažu: ‘Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen kakvom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!’ Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na Ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.” (Ez-Zuhruf, 31–32)
Neznabožački Arapi su smatrali da su bogatstvo, imućnost, ličnost izgrađena na materijalnim vrijednostima i vanjštini mjerilo i kriterij časti i vrline i pod uticajem ovakvog razmišljanja pitali su se: Zašto ovaj Kur'an nije objavljen nekome od velikana Meke i Taifa? Cilj njihovog ovakvog odrično postavljenog pitanja bio je da poreknu spuštanje Kur'ana i Objavu, jer se Poslanikove tvrdnje nisu podudarale s njihovim mjerilima. Časni Kur'an im odgovara da smo Mi ti koji razdjeljujemo opskrbu i ove razlike su na osnovu kriterija svrsishodnosti, a ne na osnovu kriterija vrline i plemenitosti. Ove razlike su zato da bi jedni služili druge i da bi ovaj svijet mogao djelovati. Ali, u ovom poretku potčinjavanja i služenja, Bogu može biti miliji i draži onaj koji služi od onoga koga služe, jer najdraži Bogu su oni koji su najbogobojazniji.
Pored toga, trebate znati da je ovaj svijet kod Nas, Koji smo njegovi Stvoritelji, toliko bezvrijedan te da nije bilo bojazni da svi ljudi postanu nevjernici, Mi bismo dali nevjernicima toliko moći i bogatstva da kuće i dvorce grade od zlata i srebra. Ali, zbog mogućnosti općeg zastranjenja, Mi nismo sva bogatstva dali na raspolaganje nevjernicima, već se i vjernici mogu njima koristiti.
وَلَوْلَا أَن يَكُونَ النَّاسُ أُمَّةً وَاحِدَةً لَجَعَلْنَا لِمَن يَكْفُرُ بِالرَّحْمَنِ لِبُيُوتِهِمْ سُقُفًا مِّن فَضَّةٍ وَ مَعَارِجَ عَلَيْهَا يَظْهَرُونَ
“A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju.” (Ez-Zuhruf, 33)
Ali, ove postojeće razlike i prednosti su zbog nužnosti koje život na Ovom svijetu zahtijeva. Naravno, ove razlike nisu neograničene, kao što ni davanje opskrbe također nije neograničeno, jer kada u oba slučaja ne bi postojala mjera i granica to bi uzrokovalo pokvarenost, nevjerstvo i zastranjenje.
Ove razlike nisu na osnovu prednosti i vrlina, već na osnovu prirodnih i nužnosti stvaranja i nemaju nikakve veze sa duhovnim i moralnim vrijednostima.
Možda će ponekad iskreni vjernik biti siromašan i bez sredstava, a da nevjernik i prevarant imućan i bogat. Kako reče jedan pjesnik:
Koliko li je razumnih i umnih kojima su putevi zatvoreni,
I neznalica glupih kojima su putevi opskrbe otvoreni!
Upravo je to ono što maštu zbunjuje
I razumnog učenjaka u bezboštvo odvodi.
Iz ajeta koje smo ranije naveli može se razumjeti da posjedovanje bogatstva nije dokaz sreće i kreposti, niti je siromaštvo znak nesreće i poročnosti. U načelu, ovo dvoje nemaju nikakve međusobne veze, jer je moguće da neki dobar musliman posjeduje bogatstvo i moć, kao Sulejman, a.s., koji kaže:
هَبْ لِى مُلْكًا لا يَنبَغِى لِأَحَدٍ مِنْ بَعْدِى إِنَّكَ أَنتَ الْوَهَّابُ
“…I daj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, mnogo daješ!” (Sad, 35)
I njegova dova je bila uslišana, i Bog mu je dao vlast nad džinima, ljudima, životinjama i pticama, kao što se u Kur'anu kaže:
فَسَخَّرْنَا لَهُ الرِّيحَ تَجْرِى بِأَمْرِهِ رُخَاءً حَيْثُ أَصَابَ
“I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio.” (Sad, 36)
وَ الشَّيَاطِينَ كُلَّ بَنَّاءٍ وَغَوَّاصٍ
“I šejtani, sve graditelji i ronioci.” (Sad, 37)
وَ آخَرِينَ مُقَرَّنِينَ فِى الْأَصْفَادِ
“I drugi u bukagije okovani.” (Sad, 38)
هَذَا عَطَاؤُنَا فَامْنُنْ أَوْ أَمْسِكْ بِغَيْرِ حِسَابٍ
“Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati!” (Sad, 39)
وَ إِنَّ لَهُ عِندَنَا لَزُلْفَى وَ حُسْنَ مَآبٍ
On je, zaista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište. (Sad, 40)
S druge strane, koliko je samo vjernika iskrenih koji su siromašni, u oskudici i teškoćama, a koliko je samo onih koji ne vjeruju u Boga i Sudnji dan, a uživaju sve blagodati života, kao što je faraon, koji je posjedovao najveću moć i blagostanje. Nasuprot faraonu bio je Musa, a.s., koji bojeći se njegovih vojnih starješina, bježi u Medjen i tamo, da bi utolio glad, pruža ruke prema Imućnom i kaže:
رَبِّ إِنِّى لِمَا أَنزَلْتَ إِلَىَّ مِنْ خَيْرٍ فَقِيرٌ
“…Gospodaru moj, ma kakvo mi dobro dao, zaista mi je potrebno!” (El-Kasas, 24)
Četvrto: Ispit i iskušenje
Iako je Bog svačiju opskrbu na svijetu zajamčio i osigurao, ljudi nisu jednaki u pogledu korištenja darova prirode. To je zato što ljudi nisu jednaki u pogledu tjelesne snage, mogućnosti, pameti, učenja, načina razmišljanja, naslijeđa, materijalnih mogućnosti i geografskih prilika. Ove razlike su u svojoj ukupnosti dio nužnih zakona svijeta stvaranja, određenih mudro i svrsishodno od strane Mudrog i Sveznajućeg Stvoritelja, da bi ljudi jedni prema drugima osjećali potrebu i pomagali se međusobno u životu i da bi jedni druge služili. Kada ne bi bilo ovih razlika društveni život ne bi bio moguć, poredak društva bi se raspao i djelovanje i životni polet pretvorili bi se u zastoj i klonulost. Pored toga, jedna od tajni različitosti jesu ‘ispit i iskušenje’ pojedinaca, što je osnova za usavršavanje i samoizgrađivanje ljudi, kao što je rečeno:
وَلَوْ شَاءَ اللهُ لَجَعَلَكُمْ أُمَّةً وَاحِدَةً وَلَكِن لِيَبْلُوَكُمْ فِى مَآ آتَاكُمْ
“…A da je Bog htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam je dao…” (El-Maide, 48)
Ove različitosti su zbog toga da bi se vidjelo kako se ko koristi Bogom danim mogućnostima. Prema tome, da nije nejednakosti, nestala bi osnova za iskušavanje i ispitivanje, dobar i loš se ne bi razdvojili, kao što se kaže:
لِيَمِيزَ اللهُ الْخَبِيثَ مِنَ الطَّيِّبِ
“…da bi Bog dobre od nevaljalih odvojio…” (El-Enfal, 37)
Mnogo je ajeta koji kazuju o razlikama u određenoj opskrbi, od kojih ćemo neke navesti:
· اللهُ يَبْسُطُ الرِّزْقَ لِمَن يَشَاءُ مِنْ عِبَادِهِ وَ يَقْدِرُ لَهُ
“Bog u izobilju daje opskrbu onome kome hoće od robova Svojih, a nekome u ograničenoj mjeri…” (El-‘Ankebut, 62)
· لَهُ مَقَالِيدُ السَّمَاوَاتِ وَ الْأَرْضِ يَبْسُطُ الرِّزْقَ لِمَن يَشَاءُ وَ يَقْدِرُ
“U Njega su ključevi Nebesa i Zemlje, On obilato daje opskrbu kome hoće, a i u ograničenoj mjeri…” (Eš-Šura, 12)
· وَ اللهُ فَضَّلَ بَعْضَكُمْ عَلَى بَعْضٍ فِى الرِّزْقِ فَمَا الَّذِينَ فُضِّلُواْ بِرَآدِّى رِزْقِهِمْ عَلَى مَا مَلَكَتْ أَيْمانُهُمْ فَهُمْ فِيهِ سَوَاءٌ أَفَبِنِعْمَةِ اللهِ يَجْحَدُونَ
“Bog opskrbljujući vas daje jednima više nego drugima. Ali oni kojima je dato više ne daju onima koji su u njihovoj vlasti, a potrebe su im jednake. Zašto nisu na Božijim blagodatima zahvalni?” (En-Nahl, 71)
· وَ قَالُوا لَوْلَا نُزِّلَ هَذَا الْقُرْآنُ عَلَى رَجُلٍ مِّنَ الْقَرْيَتَيْنِ عَظِيمٍ أَهُمْ يَقْسِمُونَ رَحْمَتَ رَبِّكَ نَحْنُ قَسَمْنَا بَيْنَهُم مَّعِيشَتَهُمْ فِى الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَرَفَعْنَا بَعْضَهُمْ فَوْقَ بَعْضٍ دَرَجَاتٍ لِيَتَّخِذَ بَعْضُهُم بَعْضًا سُخْرِيًّا وَ رَحْمَتُ رَبِّكَ خَيْرٌ مِّمَّا يَجْمَعُونَ
“I još kažu: ‘Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen kakvom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!’ Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na Ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.” (Ez–Zuhruf, 31–32)
Neznabožački Arapi su smatrali da su bogatstvo, imućnost, ličnost izgrađena na materijalnim vrijednostima i vanjštini mjerilo i kriterij časti i vrline i pod uticajem ovakvog razmišljanja pitali su se: Zašto ovaj Kur'an nije objavljen nekome od velikana Meke i Taifa? Cilj njihovog ovakvog odrično postavljenog pitanja bio je da poreknu spuštanje Kur'ana i Objavu, jer se Poslanikove tvrdnje nisu podudarale s njihovim mjerilima. Časni Kur'an im odgovara da smo Mi ti koji razdjeljujemo opskrbu i ove razlike su na osnovu kriterija svrsishodnosti, a ne na osnovu kriterija vrline i plemenitosti. Ove razlike su zato da bi jedni služili druge i da bi ovaj svijet mogao djelovati. Ali, u ovom poretku potčinjavanja i služenja, Bogu može biti miliji i draži onaj koji služi od onoga koga služe, jer najdraži Bogu su oni koji su najbogobojazniji.
Pored toga, trebate znati da je ovaj svijet kod Nas, Koji smo njegovi Stvoritelji, toliko bezvrijedan te da nije bilo bojazni da svi ljudi postanu nevjernici, Mi bismo dali nevjernicima toliko moći i bogatstva da kuće i dvorce grade od zlata i srebra. Ali, zbog mogućnosti općeg zastranjenja, Mi nismo sva bogatstva dali na raspolaganje nevjernicima, već se i vjernici mogu njima koristiti.
وَلَوْلَا أَن يَكُونَ النَّاسُ أُمَّةً وَاحِدَةً لَجَعَلْنَا لِمَن يَكْفُرُ بِالرَّحْمَنِ لِبُيُوتِهِمْ سُقُفًا مِّن فَضَّةٍ وَ مَعَارِجَ عَلَيْهَا يَظْهَرُونَ
“A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju.” (Ez-Zuhruf, 33)
Ali, ove postojeće razlike i prednosti su zbog nužnosti koje život na Ovom svijetu zahtijeva. Naravno, ove razlike nisu neograničene, kao što ni davanje opskrbe također nije neograničeno, jer kada u oba slučaja ne bi postojala mjera i granica to bi uzrokovalo pokvarenost, nevjerstvo i zastranjenje.
Ove razlike nisu na osnovu prednosti i vrlina, već na osnovu prirodnih i nužnosti stvaranja i nemaju nikakve veze sa duhovnim i moralnim vrijednostima.
Možda će ponekad iskreni vjernik biti siromašan i bez sredstava, a da nevjernik i prevarant imućan i bogat. Kako reče jedan pjesnik:
Koliko li je razumnih i umnih kojima su putevi zatvoreni,
I neznalica glupih kojima su putevi opskrbe otvoreni!
Upravo je to ono što maštu zbunjuje
I razumnog učenjaka u bezboštvo odvodi.
Iz ajeta koje smo ranije naveli može se razumjeti da posjedovanje bogatstva nije dokaz sreće i kreposti, niti je siromaštvo znak nesreće i poročnosti. U načelu, ovo dvoje nemaju nikakve međusobne veze, jer je moguće da neki dobar musliman posjeduje bogatstvo i moć, kao Sulejman, a.s., koji kaže:
هَبْ لِى مُلْكًا لا يَنبَغِى لِأَحَدٍ مِنْ بَعْدِى إِنَّكَ أَنتَ الْوَهَّابُ
“…I daj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, mnogo daješ!” (Sad, 35)
I njegova dova je bila uslišana, i Bog mu je dao vlast nad džinima, ljudima, životinjama i pticama, kao što se u Kur'anu kaže:
فَسَخَّرْنَا لَهُ الرِّيحَ تَجْرِى بِأَمْرِهِ رُخَاءً حَيْثُ أَصَابَ
“I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio.” (Sad, 36)
وَ الشَّيَاطِينَ كُلَّ بَنَّاءٍ وَغَوَّاصٍ
“I šejtani, sve graditelji i ronioci.” (Sad, 37)
وَ آخَرِينَ مُقَرَّنِينَ فِى الْأَصْفَادِ
“I drugi u bukagije okovani.” (Sad, 38)
هَذَا عَطَاؤُنَا فَامْنُنْ أَوْ أَمْسِكْ بِغَيْرِ حِسَابٍ
“Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati!” (Sad, 39)
وَ إِنَّ لَهُ عِندَنَا لَزُلْفَى وَ حُسْنَ مَآبٍ
On je, zaista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište. (Sad, 40)
S druge strane, koliko je samo vjernika iskrenih koji su siromašni, u oskudici i teškoćama, a koliko je samo onih koji ne vjeruju u Boga i Sudnji dan, a uživaju sve blagodati života, kao što je faraon, koji je posjedovao najveću moć i blagostanje. Nasuprot faraonu bio je Musa, a.s., koji bojeći se njegovih vojnih starješina, bježi u Medjen i tamo, da bi utolio glad, pruža ruke prema Imućnom i kaže:
رَبِّ إِنِّى لِمَا أَنزَلْتَ إِلَىَّ مِنْ خَيْرٍ فَقِيرٌ
“…Gospodaru moj, ma kakvo mi dobro dao, zaista mi je potrebno!” (El–Kasas, 24)
