Kao što namjera utiče na kvalitet djela i njegovu vrijednost, tako isto ima izražen uticaj i na sklop čovjekove ličnosti. Ako želimo spoznati razine ličnosti kod ljudi, moramo ih posmatrati kroz njihove motive i ciljeve. Da li je onaj koji diže glas samo zato da bi zasitio vlastiti stomak jednak s onim koji se zalaže za spas svih ljudi? I da li je onaj koji u borbu polazi zarad ratnog plijena jednak onome koji ratuje radi Božijeg zadovoljstva? Ta jednakost ili nejednakost u uskoj su vezi s duhovnom ličnošću ljudi i njihovim namjerama, a ne s djelima, jer su njihova djela svojom vanjštinom jednaka i ni po čemu se ne razlikuju. Obojica dižu glas ili obojica ratuju, ali se razlozi tog podizanja glasa međusobno razlikuju. Tim mjerilom Imam Sadik, mir neka je s njim, Božije robove dijeli u tri skupine i svaku od tih skupina opisuje na poseban način, u skladu s pobudama koje slijede u obožavanju:
إِنَّ الْعُبّادَ ثَلاثَةُ: قَوْمٌ عَبَدُو اللهَ عَزَّ وَ جَلَّ خَوْفاً فَتِلْكَ عِبادَةُ الْعَبیدِ وَ قَوْمٌ عَبَدُو اللهَ تَبارَكَ وَ تَعالی طَلَبَ الثَّوابِ فَتِلْكَ عِبادَةُ الْأُجَراءِ وَ قَوْمٌ عَبَدُو اللهَ عَزَّ وَ جَلَّ حُبّاً لَهُ فَتِلْكَ عِبادَةُ الْأحرارِ وَ هِیَ أفْضَلُ الْعِبادَةِ.
“Tri su skupine Božijih robova: ljudi koji Bogu Uzvišenom robuju iz straha – to je robovanje robova; ljudi koji Bogu Uzvišenom robuju tražeći nagradu – to je robovanje nadničara; i ljudi koji Bogu Uzvišenom robuju iz ljubavi prema Njemu – to je robovanje slobodnih, i to je najbolje robovanje.”[1]
Primjećuje se kako Imam Sadik, mir neka je s njim, Božije robove razvrstava u skladu s njihovim namjerama i ciljevima, te svaku od navedenih skupina odvaja od drugih prema ličnosti koja odgovara njihovim pobudama i ciljevima koje slijede u robovanju Bogu Uzvišenom.
Pokornost iz nade ili straha što je,
O čovječe naivni, samoobožavanje to je.
Pokornost nadničara, prisilna je,
Od traganja za Bogom daleko je,
O čovječe slobodni, pokornost slobodnih treba da tražiš,
Da iz ovog potoka biser i koralj izvadiš,
Sebe vidiš li unutar ova dva nisko je,
Pokornost slobodnog od njih bolja je,
Znaš li šta je pokornost slobodnih,
To da u namjeri nema nikog osim Uzvišenog,
Pošto Ga dostojnim pokornosti nađoše,
Zbog toga pokornost Njemu oni izabraše,
Rob treba biti, ali sinko moj,
Pokornost slobodara umijeće je.[2]
[1]Biharu–l–anvar, bejrutsko izdanje, sv. 67, str. 255; Usuli Kafi, sv. 2, str. 84, poglavlje o ibadetu, hadis 5. Predaja sličnog sadržaja od Imama Sadika zabilježena je i u djelu Amali-l-Saduk (str. 41, hadis 4, madžles 10).
