1. Imam Sadik, mir s njim: “Brkovi i usne su stvoreni iznad usta da zaustave pred ustima ono što silazi sa glave, tako da ne učini čovjeku njegovu hranu i piće nesnosnim – pa da ih ne udalji od sebe… I sjekutići su učinjeni oštrim, jer se njima vrši kidanje i kutnjaci su učinjeni širokim, jer se njima vrši mljevenje i žvakanje, i očnjaci su izduženi, tako da se podupru kutnjaci i sjekutići kao stub u građevini.”[1]
2. Imam Sadik, mir s njim – govoreći El-Mufaddalu ibn Omeru: “Dobro razmisli, o Mufaddale, o ovim mlinovima (tj. zubima) koji su dati čovjeku: neki od njih su oštri – za sječenje hrane i njeno lomljenje, a neki su široki – za žvakanje hrane i njeno mljevenje, pa im ne nedostaje niti jedna od ove dvije osobine, jer čovjeku trebaju svi oni.”[2]
[1]El-H̱iṣāl, str. 512, hadis 3; ʻIlelu-š-šerāʼiʻi, str. 100, hadis 1, u kojem stoji: الْعَضُّ – “stiskanje zubima”, umjesto: الْمَضْغُ – “žvakanje” ili “kidanje prilikom žvakanja”, i, takođe, stoji: لِيَشْتَدَّ – “da ojača” ili “da osnaži”, umjesto: لِيُسْنِدَ – “da podupre”, a obje ove predaje su prenesene od Er-Rebīʻa Ṣāḥibu-l-Menṣūra; Ibn Šehrāšūb: El-Menāqib, sv. 4, str. 260. prenesen od Er-Rebīʻa Ṣāḥibu-l-Menṣūra; El-Biḥāri, sv. 10, str. 205, hadis 9.
[2]El-Biḥāri, sv. 3, str. 76, zabilježen iz poznatoga hadisa po imenu Tewḥīdu/l-Mufeḍḍali.
