Scroll to top

Očuvanje jezika od suvišnog govora i trbuha od viška hrane (38.)

U jednom dijelu razgovora koji se vodio između Allaha, dž.š., i Njegova Miljenika na Miradžu, Poslanik, s.a.v.a., reče: “O Gospodaru po čemu se raspoznaju takvi?” Gospodar reče: “To su zatvorenici, zarobili su svoje jezike od viška govora i stomake od viška hrane.”

Vrline očuvanja jezika od suvišnoga govora

Kur'an:

  وَ قولوا   للناس  حسنًا  

“I sa ljudima se obraćajte na najljepši način.”[1]

 و قُل لعبادي يقولوا التي هي أحسن إنّ الشيطان ينزغُ بينًهُم إنّ  الشيطان  كان للإنسان عدوًّا مبينًا 

“I reci robovima mojim da samo najljepše riječi govore, šejtan među njih želi smutnju da posije, uistinu šejtan je čovjeku otvoreni neprijatelj.”[2]

 يا أّيها الذين آمَنوا اتَّقوا اللهَ وَ قولوا قولا سديدًا ● يُصلِح لَكُم أعمالُكُم وَ يغفرلًكُم ذنوبًكُم وَمَن يُطع الله وَ  رسوله  فقد فاز فوزًا عظيمًا.  

“O vjernici Allaha se bojte i samo istinu govorite, On će popraviti vaša djela i oprostiti grijehe vaše, a ko se bude pokoravao Allahu i Njegovu Poslaniku, veliki je uspjeh postigao.”[3]

 يا أيُّها الذين آمنوا لا تسألوا عن  أشياء إن تُبدَ لَكم تَسُؤُُكُم.  

“O vjernici nemojte pitati o stvarima koje ako vam se objelodane ozlojediti će vas.”[4]

Predaje

Sulejman ibn Mehran kaže: “Došao sam kod Imama Sadika, mir s njime, a kod njega skupina sljedbenika, te ga čuh kako kaže: “O skupino šiija! Budite nam ukras, a ne dopustite sebi da budete ruglo po nas. Ljudima se lijepo obraćajte, čuvajte jezike i suzdržite se od suvišnog i ružnog govora. “[5]

Rekao je Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Allah se smilova robu koji kaže dobro pa dobro priskrbi ili prešuti da izreče loše pa se sačuva i spasi.”[6]

Muhamed ibn Sulejman prenosi: “Uzeo je neki čovjek za uzde Poslanikove jahalice i rekao: ‘O Božiji Poslaniče! Koja djela su najvrednija?’, na šta Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Davanja hrane gladnima i lijepo ophođenje pri govoru.’”[7]

Imam Musa ibn Dža'fer prenoseći od svojih očeva, mir s njima, reče: “Prošao je Vođa pravovjernih Ali ibn Ebi Talib, mir s njime, pored čovjeka koji je govorio beskoristan govor. Zastao je pored njega i rekao: ‘O ti! Diktiraš svojim čuvarima knjigu koju će odaslati tvome Gospodaru, zato govori samo ono što te se tiče a prođi se onoga što te se ne tiče.’”[8]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Blago onome ko udjeli višak svoga imetka, a zadrži višak svoga govora.”[9]

Dža'fer ibn Ibrahim kaže: “Čuo sam Ebu Abdullaha, mir s njime, da je rekao: ‘Rekao je Božiji Poslanik, s.a.v.a.: ‘Ko je svjestan svojih postupaka naspram svoga govora, malo priča osim ono što ga se tiče.’’”[10]

Imam Ali, mir s njime, u govoru održanom u Medini sedam dana nakon preseljenja Allahova Poslanika, s.a.v.a., je rekao: “O ljudi! U čovjeku ima deset stvari koje njegov jezik očituje: svjedok koji ga podsjeća na savjest, sudac koji prosuđuje govor, govornik koji daje odgovore, zagovornik kojim zadobiva potrebe, opisivač kojim raspoznaje stvari, zapovjednik koji naređuje dobro, opominjač koji zabranjuje loše, tješitelj koji smiruje tuge, prisutnik kojim se razotkrivaju pakosti, prefinjenost u kojoj uživaju uši.”[11]

Imam Ali, mir s njima, je rekao:[12]

 المرءُ  مخبوءٌ تحت لسا نِه

“Čovjek je skriven pod svojim jezikom.”

الخَرس خيرٌ من العيِّ

“Šutnja više vrijedi od dobrog shvaćanja.”

اللسان ميزان الإنسان.

“Jezik je čovjekova vaga.”

التَّثبُّتُ في القول يؤمِنُ العثار وَ الزلَل.

“Staložen govor osigurava od posrtaja i padova.”

اللألسنُ تُتَرجِمُ عمّا تُجنُّه الضمائرُ

“Jezici prenose ono što svijest prekriva.”

أقلل الكلامَ تأمَن الملام

“Umanji govor, sačuvao si se prijekora.“

الكلامُ في وثاقِك ما لَم تتكَلَّم به فإذا تكلَكمتَ صرتَ في وثاقِه.

“Govor je u tvome džaku dok ne progovoriš, a kada progovoriš ti si u njegovom džaku.”

أقلل المقال ، وَ قصِّر الآمالَ و لا تَقل ما يُلبِسُك وزرًا ، أو يُنَفِّر عنك حرًّا

“Umanji govor i skrati nade i nemoj da govoriš ono što će te zaodjenuti grijehom ili rastjerati od tebe slobodne ljude.”

إيّاك وَ مستَهجن الكلام! فإنّه يوغرُ القلبَ.

“Dobro se čuvajte neprijatnog govora, jer on uznemiruje srce.”

إيّاك وَ كثرة الكلام! فإنّه يُكثرُ الزّلل وَ يورثُ المَللَ

“Čuvaj se mnoštva govora, jer to umnožava posrtaje i stvara dosadu.”

إيّاك أن تَجعل مركَبك لسانَك في غيبة إخوانِك

“Dobro se čuvaj da od svoga jezika ne načiniš jahalicu kojom ogovaraš svoju braću.”

إن أحبَبتَ سلامةَ نفسِكَ وَ سَترَ معايِبِكَ ، فأقلل كلامَك وَ أكثر صمتَك ، يَتوَفّر فكرَك وَ يستَنيرُ قلبُك

“Ako želiš sebi mir i skrivanje mahana, umanji svoj govor i uvećaj šutnju, misli će ti sazrjeti a srce se prosvijetliti.”

  أنا على رِدٍٍّ ما لم أقُل    ، أقدرُ مِنّي على ردّ ما قلت ُه

“Ja sam pod osloncem dok ne izgovorim, u većoj mogućnosti od mene za potporom ono je što sam izgovorio.”

إنّكُم مؤآخذون بأقوالِكُم ، فلا تَقولوا إلا خَيرًا.

“Biti ćete odgovorni za vaše riječi, pa nemojte govoriti osim dobro.”

إذا تَكَلَمتَ بكلِمَةٍ ، مَلَكَتكَ ، و إذا أمسكتَها ، مَلَكتَها

“Kada nešto kažeš, to te posjeduje, a kada se suzdržiš ti posjeduješ njega.”

إذا أراد اللهُ سيحانَه صلاحَ عبدٍ ألهَمَه قلّةَ كلامٍ.

“Kada Allah, uzvišen neka je, želi Svome robu dobro nadahne ga s malo govora”

 إذا قلَّ الخطابُ ، كثُرَ الثوابُ

“Kada se umanji govor, uvećaju se sevapi.”

القولُ بالحَقِّ خيرٌ منَ العيِّ و الصمتِ

“Riječ istine bolja je od dobrog slušanja i šutnje.”

آيةُ البلاغةِ قلبٌ عَقولٌ و لسانٌ قائلٌ

“Znak retorike je razumno srce i rječit jezik.”

العاقلُ لا يَتَكَلَّمُ إلا بحاجَّتِهِ أو حجّتِهِ.

“Razuman ne govori osim sa potrebom i pravom.”

إفرح بما تنطقُ بِهِ ، إذا كان عريُّا من الخظأ

“Budi radostan zbog onoga što kažeš, ako je lišeno greške.”

أجمِلوا في الخطابِ ، تسمعوا جميلَ الجوابِ

“Uljepšajte obraćanje, pa ćete čuti i lijep odgovor.”

أحسن المقالِ ، ما صَدَّقه الفعالُ

“Najljepši je onaj govor što ga postupci potvrde.”

أخسرُ الناسِ مَن قدرَ على أن يقولَ الحَقَّ وَ لم يَقُل

“Najveći gubitnik je onaj koji je u stanju da kaže istinu a ne kaže.”

أصوِبُ الرميَ ، القولُ المصيبُ

“Najbolji pogodak je govor na svome mjestu.”

أصدَقُ المقال ، ما نَطقَ به لسانُ الحال

“Najistinitiji govor je onaj koji prozbori jezik stanja/hala.”

إنّ من العيادَةِ ، لين الكلام و إفشاءُ السلام

“Uistinu u ibadete spada blag govor i nazivanje selama.”

[1]Baqare, 83.

[2]Isra, 53.

[3]Ahzab, 70-71.

[4]Maide, 101.

[5]Biharul envar, 48/310/3.

[6]Biharul envar, 48/312/10

[7]Biharul envar, 48/312/12.

[8]Biharul envar, 48/274/3.

[9]Biharul envar, 48/304/83.

[10]Biharul envar, 48/304/83.

[11]Revdatun minel Kafi, str. 20.

[12]El gurer ve durer babul qavli i rivajeti koji slijede.

Povezani članci