Odgovor na prigovor da nepromjenjivost Božijih zakona dokida mogućnost mudžize

Božiji zakon je tako ustanovljen da se svaka pojava dešava na poseban način. U skladu s časnim ajetima, Božiji se zakoni odnosno sunneti ne mijenjaju.[1] Zahvaljujući tome, nadnaravna dešavanja koja se tiču promjene i mijenjanja Božijeg zakona zanijekana su ovim i ovakvim ajetima.

Ovaj prigovor sličan je prethodnom, s tom razlikom da se u prethodnom koristio racionalni dokaz, dok se ovdje poslužilo kur'anskim ajetima. Odgovor: Ograničavanje uzroka pojava na uobičajene uzroke i predstavljanje tog ograničavanja nepromjenljivim Božijim zakonom neutemeljena je tvrdnja i slična je tome da neko počne tvrditi kako je ograničenost toplote na vatru jedan od nepromjenljivih Božijih zakona. Pred ovakvom tvrdnjom može se kazati da brojni uzroci različitih vrsta za različite vrste posljedica te dolazak neuobičajenih uzroka na mjesto uobičajenih uzroka jeste stvar koja je u svijetu uvijek postojala, te je otuda treba računati jednim od Božijih zakona, a ograničavanje uzroka isključivo na obične uzroke treba smatrati izmjenom tih zakona, što se u kur'anskim ajetima poriče.

U svakom slučaju, tumačenje ajeta koji govore o nijekanju promjena i izmjena u Božijim zakonima na način da to znači da su obični uzroci nezamjenljivi i smatranje nezamjenljivosti tih običnih uzroka jednim od tih nepromjenljivih zakona jeste neosnovan i neargumentiran komentar. Štaviše, veliki broj ajeta koji govore o dešavanju mudžiza predstavljaju čvrst argument za neispravnost ovakvih tumačenja. Ispravno tumačenje navedenih ajeta treba potražiti u tefsirskim knjigama, a ovdje samo površno objašnjavamo kako ti ajeti ukazuju na poricanje odvajanja posljedice od uzroka, a ni u kojem slučaju ne poriču brojnost uzroka ni dolazak neuobičajenog uzroka na mjesto uobičajenog. Možda bi se moglo kazati da je sigurna poruka ovih ajeta to da neuobičajeni uzroci i činioci imaju svoje učinke.