Ukoliko Božija mudrost zahtijeva slanje poslanika radi upute svih ljudi, zašto su poslanici bili na posebnom geografskom položaju (Bliski istok)? Na taj način ostale oblasti bile su lišene takve blagodati, posebno imajući u vidu činjenicu da je u prošlosti komunikacija i razmjena informacija bila veoma ograničena, te je prijenos vijesti iz mjesta u mjesto tekao veoma sporo. Uzevši to u obzir, pomišljamo da su vjerovatno postojali ljudi i narodi do kojih uopće nije stigao poziv poslanika.
Odgovor na ovo pitanje je sljedeći: Kao prvo, poslanici nisu bili slati samo na posebna mjesta. Kur'anski ajeti svjedoče o tome da je svaki narod imao svoga poslanika, kao što se u suri Fatir u 24. ajetu kaže:
وَ إِن مِّنْ أُمَّةٍ إِلَّا خَلَا فِيهَا نَذِيرٌ
“A nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao.” Ili pak u 36. ajetu sure Nahl:
وَ لَقَدْ بَعَثْنَا فِى كُلِّ أُمَّةٍ رَّسُولًا أَنِ اعْبُدُواْ اللهَ وَ اجْتَنِبُواْ الطَّاغُوتَ
“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a taguta se klonite!’” Činjenica da se u časnom Kur'anu spominje samo određeni broj časnih poslanika ne znači da je broj poslanika ograničen na spomenute. Čak se i u samom Kur'anu daje do znanja da je broj poslanika bio veoma velik, a njihova imena nisu spomenuta. Kao primjer, u 164. ajetu sure Nisa’ kaže se:
وَرُسُلًا لَّمْ نَقْصُصْهُمْ عَلَيْكَ
“I poslanicima o kojima ti nismo kazivali.”
Drugo, spomenuti argument iziskuje postojanje racionalnog i osjetilnog puta i metode da bi posredstvom njega ljudi bili upućeni. Ali da bi uputa kod pojedinaca postala aktualna, postoje dva uvjeta. Jedan je da sami ljudi žele da se koriste tom Božijom blagodati. Drugi je da im ostali ljudi ne stvaraju prepreke da stignu do toga što žele. Lišenost ogromnog broja ljudi poslaničke upute posljedica je lošeg odabira samih ljudi, kao što je i velikom broju ljudi bila uskraćena uputa zato što su se drugi ljudi ispriječili stizanju poslaničkog poziva. Znamo da su se Božiji poslanici neprekidno zalagali da otklone te prepreke i da su se borili protiv Božijih neprijatelja, posebno protiv nasilnika i oholih. Na tom putu, da bi uputili ljude, veliki broj poslanika dao je i svoje živote. U prilikama kada su imali podršku i prijatelje stupali su u otvorenu borbu protiv nasilnika, koji su predstavljali najvažniju prepreku na putu širenja Božije vjere.
Važno je i to da čovjekova osobina da samovoljno prolazi stazu usavršavanja traži da se svi ovi događaji dese na takav način da za obje strane, i istinu i zabludu, bude otvoreno polje dobrog ili lošeg izbora, osim u slučaju da nasilnici i zlonamjernici steknu takav položaj da u potpunosti zatvore put upute i na taj način za društvo utrnu svjetlo istine. U tom slučaju Uzvišeni Allah putem neuobičajenih i onostranih metoda pomaže sljedbenike istine.
Možemo zaključiti da ako na putu poslanika ne bi postojale ovakve prepreke, njihov bi poziv stigao do ušiju svih ljudi svijeta, i svi bi se koristili blagodatima Božije upute posredstvom Objave i poslanstva. Dakle, lišenost velikog broja ljudi poslaničke upute pada kao grijeh na teret onih pojedinaca koji su se ispriječili tome pozivu.
