Ono što je potrebno prije dove i čime se započinje dova

Ono što je potrebno prije dove

1. U djelu El-Mu'džemu-l-Evsat se prenosi od Jezida ibn Amira: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je došao sa jednom skupinom ljudi i zaustavio se na Arefatu, niže Murejtaa i okrenut u pravcu kible, molio je podignutih ruku.”[1]

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko abdesti i uljepša čin abdesta, zatim klanja dva rekata pa moli Gospodara svoga – njegovo moljenje će, prije ili poslije, biti uslišano.”[2]

3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kada zaželiš da se moliš Bogu, tada prije toga klanjaj, ili udijeli milostinju, ili učini neko drugo dobro ili se prisjeti Boga!”[3]

Ono čime se započinje dova

Učenje Bismille

4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onaj koga nešto rastuži, opteretivši ga, pa on prouči: ‘Bismillahir-Rahmanir-Rahimi!’ – iskreno predan srcem svojim Bogu Svevišnjem, imaće jedno od dvoga: ili ispunjenje svoje potrebe na Ovome svijetu, ili će mu to vrijediti u Gospodara njegova i biti čuvano u Njega, a ono što je u Boga, za vjernike je bolje i vječno  traje.”[4]

Hvala i pohvala (hamd i sena’)

5.U djelu Mekarimu-l-Ahlak se prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.a.: “Svako moljenje prije kojeg ne bude slavljenje Boga je manjkavo; najprije dolazi slavnjenje pa onda moljenje.” Postavljeno je pitanje: “Što je najmanje što je dovoljno od tog slavljenja?” On, s.a.v.a., je odgovorio: “Reci: Bože moj, Ti si Prvi, pa prije Tebe nema ničega, Ti si Posljednji, pa poslije Tebe nema ništa, Ti si Vidljivi, pa ponad Tebe nema ništa, Ti si Nevidljivi i do Tebe nema ništa, i Ti si Moćni i Mudri.”[5]

Priznanje grijeha

6. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je u moljenju na Oprosnom hodočašću, između ostalog, rekao: “Ja bijedni i siromašni, molilac pomoći i tražilac utočišta, bojažljivi i saosjećajni, potvrdilac i ispovjedalac grijeha svoga, išćem od Tebe iskanjem pokornog i preklinjem Te preklinjanjem grješnog i poniznoga i molim Te moljenjem prestrašenog i nevoljom pogođenog.”[6]  

Prizivanje blagoslova na Vjerovjesnika i njegovu porodicu

7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Nema moljenja, a da između njega i između neba nema zastora, sve dok se ne prizove blagoslov na Vjerovjesnika i porodicu Muhammedovu; kada to bude učinjeno, taj zastor bude probijen, a ako to ne bude učinjeno, moljenje bude vraćeno.”[7]

8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Moljenje će biti zastrto sve dok se ne prizove blagoslov na mene i na moju porodicu.”[8]

9. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kada neko od vas klanja, neka započne s pohvalom i slavljenjem Gospodara Svevišnjeg, potom će prizivati blagoslov na Vjerovjesnika, s.a.v.a., a zatim će moliti šta želi.”[9]

Traženje pomoći Poslanikom

10. U zbirci Sunen Tirmizija se prenosi od Osmana ibn Hanifa: “Neki čovjek koji je bio slijep došao je Vjerovjesniku, s.a.v.a., i rekao: ‘Moli Boga da me izliječi!’ Odgovorio je: ‘Ako želiš, moliću, a ako možeš, strpi se, to je bolje za tebe. On je ponovio: ‘Moli Ga!’ Tada mu je, kaže prenosilac, zapovijedio da se lijepo abdesti, i moli ovim moljenjem: ‘Bože moj, zaista išćem od Tebe i Tebi se okrećem Tvojim vjerovjesnikom Muhammedom, vjesnikom milosti; o Muhammede, ja se zaista tobom okrećem Gospodaru mome u ovoj mojoj potrebi da mi ona bude ispunjena; Bože moj, primi njegovo zauzimanje za mene!’”[10]


[1]El-Mu‘džemu-l-evsat, sv. 8, str. 376, predaja 8923.

[2]Medžme‘u-z-zevaid, sv. 2, str. 233, predaja 2431.

[3]‘Avali-l-leali, sv. 1, str. 110, predaja 16.

[4]Et-Tevhid, str. 232.

[5]Mekarimu-l-ahlak, sv. 2, str. 80, predaja 2206.

[6]El-Mu‘džemu-l-kebir, sv. 11, str. 140, predaja 11405.

[7]Bešaretu-l-mustafi, str. 236. بشارة المصطفى

[8]Kifajetu-l-eser, str. 39.

[9]Sunenu Ebi Davud, sv. 2, str. 77, predaja 1481.

[10]Sunenu-t-Tirmizi, sv. 5, str. 569, predaja 3578.