Otklanjanje i traženje nedostataka

Među odlikama koje krase vjernika lijepe ćudi jeste i otklanjanje nedostataka. Svi znaju da je traženje mahana drugima ružna, a njihovo otklanjanje veoma lijepa i poželjna osobina, jer čovjek će biti savršen tek kada otkloni vlastite nedostatke. Nema sumnje da svi ljudi, osim Čistih, mir neka je s njima, imaju određene nedostatke i manjkavosti i da niko od njih nije bezgrješan i bez mahane; prema tome, svi ljudi trebaju nastojati otkloniti svoje nedostatke, a te korake bit će moguće preduzeti tek kada čovjek prepozna i prizna vlastite nedostatke, jer sve dok to ne učini, neće ni pokušati iznaći neko rješenje. Ali, kako da čovjek otkrije vlastite nedostatke?

Odgovor: Čovjek može spoznati svoje nedostatke na tri načina:

1. kroz čuvanje i obračunavanje; znači, ukoliko čovjek bude pazio na svoje postupke i ponašanje i ukoliko bude sam sa sobom pravio obračun i sviđao račune, naročito ako se bude usklađivao sa prihvatljivim mjerilima i ravnao prema dobrim i pobožnim ljudima kao uzorima – budući da ne smatra da sam posjeduje vrline i savršene osobine koje oni posjeduju – lahko može otkriti vlastite nedostatke;

2. kroz uzimanje pouke iz ponašanja i postupaka grješnika i ljudi ružne ćudi, jer, kako kaže Sa'di, pitali su Lukmana ko ga je naučio učtivosti, na šta je on odgovorio: “Neučtivi.”;

3. kroz druženje sa iskrenim prijateljima, koji ne zaziru od davanja savjeta i koji iz dobre namjere i bez ikakvog ulagivanja i laskanja ukazuju na njegove nedostatke.

Kako god pametan i pobožan čovjek u raznim prilikama odlazi kod liječnika na pregled, kako ga, ne daj Bože, ne bi zadesilo kakvo skriveno hronično oboljenje, tako bi i radi moralnog zdravlja trebao posjećivati liječnika ljudske ćudi. Istina, stvarni pobožni prijatelji mu na tom putu mogu biti najbolji vodič te mu ukazati na njegovu bolest ili bolesti, kako bi čim prije za njih potražio lijeka. Naravno, ovaj postupak bit će uspješan tek kada oboljeli posluša savjete svojih brižnih savjetnika i iskrenih prijatelja, tražeći od njih da ga opomenu svaki put kada nešto pogriješi ili kakav propust učini. Iz tog razloga, Imam Kazim, mir neka je s njim, kaže:

اجْتَهِدُوا فِي أَنْ يَكُونَ زَمَانُكُمْ أَرْبَعَ سَاعَاتٍ سَاعَةً لِمُنَاجَاةِ اللَّهِ وَ سَاعَةً لِأَمْرِ الْمَعَاشِ وَ سَاعَةً لِمُعَاشَرَةِ الْإِخْوَانِ وَ الثِّقَاتِ الَّذِينَ يُعَرِّفُونَكُمْ عُيُوبَكُمْ وَ يُخْلِصُونَ لَكُمْ فِي الْبَاطِنِ وَ سَاعَةً تَخْلُونَ فِيهَا لِلَذَّاتِكُمْ فِي غَيْرِ مُحَرَّمٍ وَ بِهَذِهِ السَّاعَةِ تَقْدِرُونَ عَلَى الثَّلَاثَةِ سَاعَات.

“Nastojte vrijeme svoje podijeliti na četiri dijela: dio za šaputanja s Bogom, dio za sticanje životne opskrbe, dio za druženje s braćom povjerljivom (koji će vam na mahane vaše ukazati i koji su u duši prema vama iskreni), te dio u kojem ćete se sebi posvetiti u onome što zabranjeno nije; putem ovog dijela pripremit ćete se za prethodna tri.”[1]

Dakle, onaj koji želi otkriti svoje nedostatke i uvidjeti koje su njegove riječi i koji su njegovi postupci nedolični treba od onih ljudi koji su mu bliski i iskreni zatražiti da mu ukažu na njegove slabosti.