Uzajamna moralna obaveza vjernika

Kako god se u islamu preporučuje družiti se sa povjerljivom i iskrenom braćom u vjeri, tako se i njima stavlja u obavezu da ni najmanje ne zaziru od upućivanja na put dobra i blagostanja, jer prijatelj je onaj koji svome prijatelju ukaže na mahane. U predajama stoji:

صَدِيقُكَ مَنْ نَهَاكَ وَ عَدُوُّكَ مَنْ أَغْرَاك.

“Prijatelj ti je onaj ko te odvraća, a neprijatelj ti je onaj ko te navraća.”[1]

Prijatelj ti je onaj ko te odvraća od ružnih postupaka, dok ti je neprijatelj onaj ko te nasamari predstavljajući ti ružna djela lijepim.

Imam Bakir, mir neka je s njim, rekao je jednom čovjeku po imenu Salih sljedeće:

 يَا صَالِحُ اتَّبِعْ مَنْ يُبْكِيكَ وَ هُوَ لَكَ نَاصِحٌ وَ لَا تَتَّبِعْ مَنْ يُضْحِكُكَ وَ هُوَ لَكَ غَاشٌّ وَ سَتَرِدُونَ عَلَى اللَّهِ جَمِيعاً فَتَعْلَمُونَ.

“O Salih, slijedi onog ko te rasplače dok te iskreno savjetuje, a ne slijedi onog ko te nasmije dok je prema tebi neiskren; uskoro ćete svi pred Boga dovedeni biti pa ćete saznati.”[2]

Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže:

 أَحَبُّ إِخْوَانِي إِلَيَّ مَنْ أَهْدَى إِلَيَّ عُيُوبِي.

“Najdraži mi je prijatelj onaj ko mi mahane moje pokloni.”[3]

Znači, onaj ko tvrdi da je nečiji prijatelj, ali tom nekom ne navodi njegove nedostatke, već koju god mahanu i manjkavost ko njega da vidi, nehajno preko nje pređe, ustvari nije prijatelj. Često neprijatelj – makar i iz neprijateljstva – čini čovjeku uslugu ukazujući mu na njegove nedostatke, koje on ne bi bio u stanju sam lahko otkriti.

Od druženja s jednim drugom muka mi je

Što ružnu mi narav ljepom prikazuje

Mane moje vidi k'o krajnje vrline

Trnje moje kao ruže i jasmine

Gdje je onaj dušman bez stida i straha

Da mi s mane moje on ukloni praha.[4]

Božiji poslanik, s.a.v.a., rekao je:

الْمُؤْمِنُ مِرْآةٌ الْمُؤْمِنِ يرى فيه حسنه و قبحه.

“Vjernik je ogledalo vjernika: u njemu vidi i svoju ljepotu, i svoju rugobu.”[5]

Dakle, kako god ogledalo čovjeku koji pred njega stane prikaže njegove nedostatke i mahane, tako mu i njegov brat u vjeri, baš kao i ogledalo, ukazuje na njegove lijepe i ružne osobine.

U drugoj predaji se od Božijeg poslanika, s.a.v.a., prenosi da je rekao:

الْمُؤْمِنُ مِرْآةُ أَخِيهِ يُمِيطُ عَنْهُ الْأَذَى.

“Vjernik je ogledalo brata svoga: otklanja od njega sve neprijatnosti.”[6]

Dželaludin Rumi pjeva:

Vjernici su jedni drugim ogledalo

Resulom saznanje to nam se predalo.

(Mesnevija, I, str. 69)

Ogledalo pošto vjernik vjernika je

Lice mu od svake mrlje sigurno je

Ogledalo drug je duši koja pati

 U zrcalo, dušo, nemoj ti disati

Da ne skrije lice svoje s tvoga daha

Svaki tren se trebaš suzdržat izdaha

Niži l’ si od zemlje?! Zemlja druga nađe

Od proljeća po sto tisuć zraka nađe

Ono drvo što se s prijateljem druži

Zbog ugodna zraka behar sveg okruži.

(Mesnevija, II, str. 204)

(natavak…)