Kako god je traženje nedostataka ružno i zabranjeno, tako se i skrivanje mahana smatra prevarom, budući da vjernik treba biti poput ogledala koje zrcali sve lijepe i ružne osobine svoga brata u vjeri, prikazujući ih samo njemu, ali ne i drugima, jer upravo je to ono što čini ogledalo. Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže:
مَنْ رَأَى أَخَاهُ عَلَى أَمْرٍ يَكْرَهُهُ فَلَمْ يَرُدَّهُ عَنْهُ وَ هُوَ يَقْدِرُ عَلَيْهِ فَقَدْ خَانَه.
“Ko brata svoga vidi gdje čini nešto njemu odvratno, pa ga od toga ne odvrati, a u stanju je to učiniti, uistinu ga je iznevjerio.”[1]