Osnovu ove poslanice čini prvi krug časova ahlaka i irfana koje je Allame Tabatabai držao 1368/69. g. po H. u islamskom učilištu u Komu, za odabrani, manji krug svojih učenika. Riječ je o smjernicama praktičnog irfana koje je zapisao jedan od učenika, koji će kasnije i sam postati velikan među pregaocima na polju irfana – Allame Teherani. Poslanica o srži duhovnog putovanja čekala je punih trideset godina da bude objelodanjena i ponuđena svima željnim kretanja na duhovnom putu. Osjećaj ljubavi prema vjeri, naklonost i težnja ka skrivenim svjetovima, te otkrivanje onostranih i metafizičkih tajni dio je ljudske prirode.
Ovaj poriv posljedica je privlačenja Voljenog, tj. Njegovog privlačenja kontingentnog svijeta ka Sebi, posebno čovjeka kao plemenitog stvorenja ka Njegovom položaju apsoluta i beskonačnosti, dok je duh magnetizma upravo duša duše, koja se tumači i kao duša ili hakikat hakikata, osnova praiskonskog vječnog, izvor ljepote i ishodište postojanja i krajnosti savršenstva.
