Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Pet svojstava volim kod djece: prvo, to što su ona stalno uplakana; drugo, to što se ona okupljaju na zemlji; treće, to što se ona svađaju ali bez mržnje; četvrto, to što ona ne sakupljaju za sutra; peto, to što oni grade kuću i potom je sruše (u igri).”[1]
Budući da su djeca bliska fitretu (nepatvorenoj čovjekovoj prirodi) to ujedno znači da su bliska i tevhidu. Među njima ne postoji ispraznog i iluzornog egoizma i oholosti kao i umišljenje i lažne ličnosti. Zato među njima nije prisutan smijeh u stanju nemara, zgrade koje čovjeka ostavljaju bez daha, neutemeljene mržnje ali sa jakim korijenom, sakupljanje stvari i imetka na temelju iluzija, oslanjanje na Ovaj svijet i vezanje srca za njega. Znači, sva djeca su po svojoj prirodi i fitretu u tevhidu, a kao takva njih voli Allahov Poslanik, s.a.v.a.
Zadivljujuće je kako nas naš Poslanik, s.a.v.a., kroz ovu predaju na najljepši način poučava tevhidu i nudi mjerilo i uzor tevhida iz našeg svakodnevnog života, primjer koji nam je tako blizak, a preko kojeg tako olahko prelazimo. Neka su Božiji blagoslovi na njega dok je nebesa i Zemlje, na njega bez kojeg bi ostali u vječnom mraku zablude i laži!
[1]Sejjid Ni‘metullahi Džezâeri, Zuherur-rabî‘e, litografsko izdanje, str. 259., preuzeto iz knjige “Ruhe mudžarrad” od Allame Teheranija.
