Iz svega što smo iznijeli, mogli smo vidjeti kolika je važnost pouzdavanja i oslanjanja na Gospodara, a sada ćemo, u posljednjem dijelu ove rasprave, jednom predajom od Imama Sadika, mir neka je s njim, objasniti posljedice obraćanja drugima za pomoć i oslanjanja na ljude te okretanja od Boga.
Osoba po imenu Husein ibn Ulvan pripovijeda: “Bio sam na jednom skupu koji je priređen radi sticanja znanja, a sredstva za moje putovanje su već bila potrošena. Neki čovjek koji je bio prisutan na skupu upita me: ‘U koga se uzdaš u vezi s tom teškoćom?’ Rekao sam: ‘U tog i tog.’ Odgovorio je: ‘Kunem se Bogom da ti se potreba neće ispuniti, nećeš ispuniti svoju želju i nećeš doseći svoj cilj.’ Upitao sam: ‘Neka ti Allah oprosti, otkud znaš?’ Odgovorio je: ‘Čuo sam od Imama Sadika, mir neka je s njim, da je ispričao kako je čitao u nekoj knjizi[1] da je Bog Uzvišeni rekao: Kunem se Svojom Slavom, Veličanstvom, Čašću, Plemenitošću i Vlašću Svojom nad svim stvorenjima da ću beznadnim učiniti svakog ko polaže nadu u drugoga, osim u Mene. Odjenut ću ga u odjeću poniženja, otjerat ću ga od Sebe i udaljit ću ga od milosti Svoje. Zar da u tegobama traži drugoga, mimo Mene, dok su tegobe u ruci Mojoj?! Zar da polaže nadu u drugoga, osim u Mene, i da kuca na vrata drugoga, a ne na Moja, iako su ključevi svih zatvorenih vrata kod Mene i Moja su vrata otvorena onome ko Me zove.
Ko je taj ko je u svojim tegobama položio nadu u Mene, a da sam ga ja iznevjerio?
Ko je taj koga su snašle teškoće velike i on se u Mene pouzdao, a da sam ga ja iznevjerio?
Ja sam želje Svojih robova kod Sebe sačuvao, ali oni nisu bili zadovoljni Mojim čuvanjem. I nebo sam ispunio onima koji se ne zamaraju hvaljenjem Mene (melecima) i naredio sam im da ne zatvaraju vrata između Mene i Mojih robova, ali oni (robovi) nisu imali povjerenja u riječi Moje.
Da li onaj koji polaže nadu u drugoga, mimo Mene, zna da ako ga zadesi kakva nevolja da mu je, mimo Mene i bez dozvole Moje, niko ne može otkloniti? Pa zašto se od Mene okreće, iako sam mu iz Milosti i Darežljivosti Svoje dao ono što od mene nije ni tražio, potom to od njega uzimam, a on vraćanje uzetog od Mene ne traži, već ga traži od drugog, mimo Mene?
Šta on misli o Meni? Zar se Ja Koji mu dajem bez molbe i pitanja, ne odazivam kada od Mene zatraži? Zar sam Ja tvrdica pa da me rob Moj tvrdicom smatra? Zar svako dobročinstvo i darežljivost nisu od Mene? Zar oprost i milost nisu u ruci Mojoj?
Zar Ja nisam mjesto želja? Pa ko, osim Mene, može prekinuti želje? Zar se oni koji polažu nadu u drugog, mimo Mene, ne plaše kazne Moje ili mogućnosti da mu uskratim blagodati Moje?
Kada bi svi stanovnici Mojih Nebesa i Zemlje u Mene nadu polagali i Ja svakome od njih dao u mjeri nadanja sviju njih, to ne bi nimalo umanjilo Vlast, Moć i Kraljevstvo Moje, a kako će se tek umanjiti Kraljevstvo o kojem Ja skrbim?
Pa teško onima koji se ne nadaju milosti Mojoj i teško onima koji su Mi nepokorni i od Mene straha nemaju!’”[2]
Zato se čovjek treba uzdati samo u Boga i okaniti se drugih, kako je rekao Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim:
…مَنْ تَوَكَّلَ عَلَيْهِ كَفاهُ…
“…Ko god se u Njega pouzda On će mu dovoljan biti…”[3]
Također je rekao:
…وَ أتَوَكَّلُ عَلى اللهِ تَوَكُّلَ الإنابَةِ إلَيْهِ…
“I pouzdavam se u Boga pouzdanjem pokajničkim.”[4]
O srce, uvijek budi predano zadovoljstvu,
S Bogom budi u kom god si stanju!
Budi svjesno Boga, dozivaj Boga u poslu svakom,
Ne smatraj ove prijatelje boljim prijateljem od Njega!
Jer kapu časti poklanja Istiniti,
Zašto srce drugom predao si ti?
Božiji budi, ako čovjek Božiji si,
Stranac ne budi ako znanac si!
Pričanja o Paklu i Raju se prođi,
Klanjanje samo Bogu neka bude ti!
Tebe je nad oba Svijeta izabrao,
I na kraju, za svaki posao te stvorio.
Tebi ne priliči ništa, osim robovanja,
Njemu ne priliči ništa, osim vladanja!
U ovom pitanju nimalo nevoljan ne budi,
I od ovih ni pred koja druga vrata ne idi!
Ako se uznosiš, vjerom se uznosi,
I rukom uvijek čvrsto uže drži!
U svakome poslu nek ti Bog pomagač bude,
Vodič na putu vjere nek’ ti Mustafa bude![5]
[1] Imam Ali, mir neka je s njim, napisao je nekoliko knjiga… (Op. prev.)
[2] Usuli Kafi, sv. 2, str. 66, hadis 7; Biharu-l-anvar, bejrutsko izdanje, sv. 71, str. 130.
[3] Nehdžu-l-belaga, Fejzu-l-islam, govor 89.
[4] Nehdžu-l-belaga, Subhi Salih, govor 161.
[5] Divan Naser Husrou, str. 545.
