Pravila dostavljanja Božije poruke

Otpočinjanje s Božijim imenom (Bismillom)

1. U zbirci Musned Ibn Hanbela prenosi Ebu Hurejra: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Svaki govor ili važan posao koji ne započne s prisjećanjem Boga je manjkav.’ Ili je rekao: ‘Sakat je.'“[1]

Zahvala Bogu i prizivanje blagoslova na Allahova Poslanika, s.a.v.a.

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Svaki važan posao koji ne započne sa hvalom i pohvalom Bogu i blagoslovom na mene, sakat je, kusav i bez ikakva blagoslova.“[2]

Jasnoća u govoru

3. Kur'an: “I odriješi uzao sa jezika mog da bi razumjeli govor moj.”[3]

4. U zbirci Sunen Ebu Davuda se prenosi od Aiše: „Govor Allahova Poslanika, s.a.v.a., bijaše jasan govor koji je razumio svako ko ga je čuo.“[4]

5. Imam Hasan, mir s njim, je prenio od Hinda ibn Ebi Hala et-Temimija, koji bijaše opisivač spoljašnjosti Vjerovjesnika, s.a.v.a.: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je govorio obuhvatnim, jasnim govorom, u kojem nije bilo ni viška, ni manjka.“[5]

Pokazivanje onog što ne treba otvoreno iznositi

6. U zbirci Sunen Ebu Davuda se prenosi od Aiše: „Kada bi do Vjerovjesnika, s.a.v.s., dospjelo nešto o nekom čovjeku, on ne bi rekao: ‘Šta misli taj i taj?’, nego bi govorio: ‘Šta misle neki ljudi koji govore to i to?'“[6]

Uvažavanje podobnosti onoga kome se obraća

7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Isa, sin Merjemin, mir s njim, ustao je među potomcima Israilovim i rekao: ‘O sinovi Israilovi, ne govorite mudro neznalicama pa da im nepravdu učinite, a ne uskraćujte to dostojnim nje pa da im nasilje učinite!'“[7]

8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj ko ostavlja znanje kod onih koji ga nisu dostojni, poput je onoga koji svinjama stavlja ogrlice od dragulja, bisera i zlata.“[8]

Uvažavanje podobnosti onoga kome se dostavlja

9. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ne govorite ljudima načinom koji oni ne poznaju! Zar želite da oni Boga i Njegova Poslanika u laž utjeruju?!“[9]

Uvažavanje stanja onoga kome se dostavlja

10. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ja zaista dobro pazim kada vas savjetujem, bojeći se da vam ne dosadim.“[10]

11. U zbirci Musned Ibn Hanbela prenosi Kajs ibn Ebi Hazim od svoga oca: „Vjerovjesnik, s.a.v.a., me je, dok je govorio, ugledao kako stojim na suncu pa mi je naredio da se premjestim u hlad.“[11]

Poznavanje onoga kome se dostavlja poruka

Osnovna potreba koja dolazi prije bilo kojeg dostavljačkog plana je poznavanje onoga kome se poruka želi dostaviti. Ako dostavljač ne poznaje misaone domete i psihičke mogućnosti osobe kojoj dostavlja poruku, ako nema potrebna znanja o njegovom umnom i duševnom stanju, o tome koliko je podložan uticajima i o zaprekama koje mu onemogućavaju prihvatanje govora dostavljača, onda on nema ispravnog plana o djelatnosti dostavljanja.”

Stepen podložnosti uticaju osobe kojoj se dostavlja

Jedna od važnih postavki koje su naglašene u Kur'anu i Hadisu, o potrebi poznavanja osobe kojoj se priopćava poruka, jeste nejednakost među ljudima u sposobnosti primanja, prirodnim i stečenim mogućnostima i dometima njihovog odaziva korisnom i izgrađujućem dostavljanju. Ako uzmemo u obzir tu nejednakost, shvatamo da svaki govor ne koristi svakom; postoji način priopćavanja koji koristi nekom pojedincu ili nekoj skupini, a ne koristi drugoj osobi ili drugoj skupini, štaviše, može im nanijeti štetu. Poslanicima je zato bilo naređeno da imaju u vidu umne i psihičke mogućnosti ljudi kada priopćavaju Objavu.

Nesudaranje s naravskim iskonskim težnjama ljudi

Jedan od nedostataka koji prati tok dostavljanja poruke općenito jeste pretvaranje dostavljanja u njegovu suprotnost od strane samog dostavljača. Često se u područjima političkog, društvenog i kulturološkog obavještavanja događa suprotan učinak od onog koji se želio postići tim obavještavanjem. Jedan od uzroka te pojave je zanemarivanje psihološke strane pri tome, pa dostavljački ili obavještavajući čin bude suprotan zahtjevima naravi i prirodnim potrebama ljudi.

Ako dostavljač zaista poznaje islamsku poruku i ima dobro znanje o naravskim iskonskim potrebama onoga kome poruku dostavlja, on nikada neće u ime vjere i cilja koji želi postići u dostavljanju poruke islama učiniti bilo šta suprotno tim iskonskim ljudskim potrebama i njihovim prirodnim pravima.

Uvažavanje načela najprečega

12. U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Abbasa: „Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.a., upućivao Muaza ibn Džebela stanovnicima Jemena, rekao mu je: ‘Odlaziš ljudima od sljedbenika Knjige, pa neka bude prvo čemu ćeš ih pozvati: da vjeruju u Jednog Jedinog Boga Svevišnjeg! Kada to prihvate, obavijesti ih da im je Bog naredio pet klanjanja tokom dana i noći; kada budu klanjali, obavijesti ih da im je Bog propisao zekat u njihovoj imovini; uzimaće ga od njihovih imućnih za njihove siromašne; kada na to pristanu, uzmi to od njih i kloni se najdragocjenije imovine ljudi!'“[12]

13. U djelu Et-Tevhid se prenosi od Ibn Abbasa: „Došao je jedan beduinski Arap Vjerovjesniku, s.a.v.a., pa rekao: ‘O Allahov Poslaniče, nauči me čudnovatostima znanja!’ Upitao je: ‘Šta si uradio s glavnicom znanja, pa pitaš o njegovim rijetkostima?’ Beduin je pripitao: ‘A šta je glavnica znanja, o Allahov Poslaniče?’ Odgovorio je: ‘Poznavanje Boga istinskim poznavanjem.’ Beduin je ponovo upitao: ‘A šta je poznavanje Boga istinskim poznavanjem?’ Vjerovjesnik, s.a.v.a., je odgovorio: ‘Da Ga poznaješ bez kao, slično i jednako, i da je On Jedan Jedini, Vanjski, Unutrašnji, Prvi, Posljednji, nema Mu jednakog niti takmaca; to je poznavanje Boga istinskim poznavanjem.'“[13]

Uvažavanje sažetosti

14. U zbirci Sunen Ebu Davuda se prenosi od Ammara ibn Jasira: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., nam je naredio skraćivanje govora.“[14]

15. U zbirci Sunen Ebu Davuda se prenosi od Džabira ibn Semura es-Sevaija: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., nije petkom hutbom dugo savjetovao: bijahu to jednostavne i kratke poruke.“[15]

Činioci uspjeha dostavljača upute

Uspjeh ili neuspjeh dostavljača upute i sačinioca nacrta priopćavanja u ozbiljenju zadatih ciljeva ovisi o pet činilaca:

Pobuda dostavljača upute

Nesumnjivo, ono što potiče dostavljača upute je prije svega njegov uspjeh i postizanje svrhe nacrta dostavljanja. Sve što je taj poticaj jači, njegova nada u uspjeh je veća. Razmatranje tekstova koji kazuju o položaju dostavljanja i dostavljača upute u vidiku islamske poruke pomaže jačanju te pobude u svakom dostavljaču i sačiniocu nacrta dostavljanja upute.

Ti tekstovi kazuju o dostavljanju poruke kao strogoj dužnosti od Boga i vjerskom poslanju; oni potvrđuju korisne plodove tog činjenja i blagoslove koji pripadaju dostavljaču upute, s jedne, i cijeloj zajednici, s druge strane; oni dostavljanje upute smatraju temeljem u duhovnom oživljenju i činom pomaganja Božije vjere.

Također, ti tekstovi predstavljaju dostavljača upute kao opunomoćenika od Boga, izaslanika od strane Poslanika, tumača Božije knjige i Božijim dokazom protiv Njegovih stvorenja; dostavljač upute je tumač Istine, povjerenik od Boga i pozivalac ljudi Bogu.

Osim predočenog, ono što sadrže tekstovi o pravima dostavljača upute i nagradi za njegovo dostavljačko poslanje ima za svrhu jačanje pobude kod dostavljača poruke i sačinioca nacrta dostavljanja.

Sadržaj dostavljanja upute

Sadržaj dostavljanja upute se smatra drugim glavnim uvjetom uspjeha dostavljača upute u njegovom poslanju. Sve što je sadržaj dostavljanja upute u većem saglasju s razumskim i naravskim mjerama i ima u sebi više kulturološkog i misaonog izobilja to su njegov uspjeh i uticaj na duše ljudi veći.

Osobine dostavljača upute

Treći važni uvjet uspjeha dostavljača su njegova svojstva i lične osobine. Dostavljač će moći zauzeti svoje istinsko mjesto u nastavljanju puta vjerovjesnika i zaštiti vjerskih vrijednosti ako bude ispunio znanstvene, moralne i praktične uvjete koji se, u islamskom viđenju, moraju nužno naći kod pozivaoca ka Božijem Putu i općeljudskim i islamskim vrijednostima.

Sredstva dostavljanja upute

Govor je najvažnije sredstvo dostavljanja. U svom općem značenju govor je tokom povijesti bio i ostao jedino dostavljačko sredstvo. Putem njega dostavljač prenosi svoju poruku onima kojima se obraća u vidu savjeta, ili besjede, ili rasprave, ili proznog, ili pjesničkog iskaza.

Ono što je posebno značajno u predočenom je okolnost da časni hadisi ubrajaju i pisanje u primjere govora i smatraju rukopis jezikom ruke. Na toj osnovi, neka savremena sredstva obavještavanja, kao što su bioskop i pozorište, također ulaze u skupinu različitih vidova govora.

Način dostavljanja upute

To je peti važni uvjet uspjeha poslanja dostavljača. Dostavljanje upute je sjajna vještina, čak i umjetnost. Savršeni dostavljač je izvanredan umjetnik. Zato je njegova dužnost da, uz brigu o četiri spomenuta, vodi računa i o petom glavnom uvjetu: načinu dostavljanja; bez njega on ne zaslužuje gornji naziv.

Vještina dostavljanja upute podrazumijeva korištenje svrsishodnih i djelotvornih, a izbjegavanje beskorisnih načina u dostavljanju željene poruke u svijest onoga kome se ona želi priopćiti.

---