Allah, dž.š., kaže: “Allah je Stvoritelj svega!” (Zumer, 62)
Sadržaj ovoga časnoga ajeta ponavlja se na četiri mjesta u Kur'anu. Prema tom sadržaju sva stvorenja koja postoje u svemiru jesu Allahova stvorenja i Njegovo djelo.
Ne treba da nam promakne ova činjenica da je u stotinama ajeta potvrđena i osvjedočena tema o uzroku i uzrokovanom i da se u njoj svako djelo pripisuje onome ko ga je izvršio. Razmatrana su i djela koja je čovjek sam uradio svojom voljom odabiranja skladno se povezuju djelovatelji i ono na čemu se djelovanje odvija, kao što je npr. to da vatra sagorijeva, da biljke zahvaljuju svoje postojanje zemlji, kiša nebu itd.
Rezultat toga je sljedeći: činiocu svake stvari i njenom agensu, pripisuje se njegov čin i djelo koje je uradio, ali onaj ko je dao da se cijeli Bitak pojavi i ko je Istinski Postojitelj i Proizvoditelj svakog djela je Allah, dž.š., i niko drugi osim Njega.
Odavde mi shvaćamo uopštenost koju nalazimo u Allahovim riječima:
“Allah je Onaj koji savršeno sve stvara…” (Sedžda, 7)
Pa ako se ovaj ajet saobrazi sa prethodnim ajetom vidjećemo da savršenstvo i stvaranje idu jedno s drugim. Naime, sva stvorenja koja nalazimo u Allahovu stvaranju okarakterisana su ljepotom.
Trebalo bi također da nam ne promakne ni jedna druga činjenica, a ta je, naime, da Kur'an u mnogim svojim ajetima određuje i definira dobro naspram zla, korisno naspram štetnog, lijepo naspram ružnog, ljepotu naspram ruznoće. Kur'an također eksplicitno naglašava da su ljudska djela, riječi i misli dobri ili loši, međutim ta zla djela, ružni i ogavni čini postaju jasni i razgovjetni ako se kompariraju sa onim djelima i činima koji su im oprečni. Njihovo postojanje je relativno, a ne bitno!
Na primjer, zmija i škorpija su dva bića koja su štetna. Međutim, one su samo štetne u odnosu na čovjeka i one životinje koje osjećaju bol od njihova otrova, ali ne i u odnosu na kamen, zemlju.
Također, nešto što je gorkog okusa i ružnog mirisa jeste odvratno, ali samo u odnosu na čovjekov okus i miris, a ne i u odnosu na okus i čulo mirisa ostalih životinja. Nadalje, neki postupci i riječi nekad se čine pogrešnim, ali samo u odnosu na sredinu u kojoj živi čovjek, ne i u odnosu na sve sredine.
Dakle, ukoliko ne uočimo relacijsku povezanost i analogiju, i ako gledamo na stvari jednim apsolutnim pogledom, vidjećemo ih sve da su na krajnjem stupnju ljepote i zapazit ćemo da je Bitak privlačan, plijeni pogled. Ne može se ni opisati ljepota njegova niti divota njegova, jer i samo opisivanje usljeđuje od strane stvorenja koje je lijepo i koje je i samo, sa svoje strane, potrebno opisa.
Naprijed spomenuti ajet želi da odvrati poglede od posmatranja oblika ljepote i ružnoće po ukusima relativnog, analogijskog i uobičajenog da bi poglede upravio ka Apsolutnoj ljepoti i kako bi pripremio ljudski razum i razboritost da spozna Cijelo, Opće, a ono je i najvažnije.
Ako bismo došli do ovako objašnjenih postavki u stotinama kur'anskih ajeta koji opisuju svijet Bitka – sve dio po dio, pa potom skupinu po skupinu i sa različitim njegovim sistemima, univerzalnim i partikulamim – vidjeli bismo da je Bitak najbolji dokaz za monoteizam i da je najveći vodič ka spoznaji Allaha, dž.š., Njegovom savršenstvu i moći.
Ako bismo razmislili o dva naprijed spomenuta ajeta i ako bismo se pronicljivo usredsredili i na ono što smo prethodno rekli, znali bismo da je ova zadivljujuća ljepota, koja je ispunila cijeli svijet Bitka, samo jedan sjaj Božanske ljepote do koje mi stižemo posredstvom znakova nebeskih i znakova zemaljskih. Svaki dio svijeta je niša kroz koju gledamo na beskrajnu moć! A gledamo da bismo znali da u ovim djelićima svijeta ne postoji ništa od moći, a da ona ne proističe od Allaha.
Stoga i primjećujemo u mnogim kur'anskim ajetima pripisivanje različitih vrsta ljepote i savršenstva Allahu, dž.š.
U jednom ajetu se veli: “On je Živi. Nema boga osim Njega!” (Gafir, 65)
Zatim: “Svu moć samo Allah ima!” (Bekare, 165)
“Sva snaga pripada Allahu!” (Nisa, 139)
“On sve zna i može!” (Rum, 54)
“On sve čuje i sve vidi!” (Isra, 1)
“Allah drugog boga osim Njega, najljepša imena ima.” (Ta Ha, 8)
Prema ovim ajetima, sva ljepota i savršenstvo koje vidimo u svijetu Bitka jesu, u biti, od Allaha Uzvišenog, a drugom ne pripadaju osim metaforično i u nestvarnom smislu.
U potvrdu ovoga što je spomenuto, Kur'an časni objašnjava na jedan drugačiji način da su ljepota i savršenstvo koji su uspostavljeni u stvorenjima svijeta zapravo ograničeni i konačni. A kod Allaha ljepota i savršenstvo su neograničeni, i njima nema nikakva kraja. Allah dž.š. kaže:
“Mi sve s mjerom stvaramo!” (Kamer, 49)
Allah dž.š. još kaže: “I ne postoji ništa što Mi nismo kadri stvoriti, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno!” (Hidžr, 21)
Kad se čovjek susretne sa ovom kur'anskom istinom sebe vidi pred ljepotom i savršenstvom beskrajnim. Ona ga okružuje sa svake strane i on u Kur'anu ne vidi nikakva nesavršenstva. On zaboravi svaku ljepotu i savršenstvo u svijetu, čak i sebe osobno zaboravi, a i sam je od tih znakova koje zaboravlja. Čitalac Kur'ana bude po svemu privučen svome Stvoritelju, Stvoritelju ljepote i savršenstva.
Allah dž.š. kaže: “Pravi vjernici Allaha najviše vole!” (Bekare, 165)
Tada Allahov štovatelj svoju volju i neovisnost prepušta Allahu Uzvišenom, jer Allah je “predmet” ljubavi i potpune odanosti i štovanja. Allahov štovatelj se sklanja pod zastavu Istine i ulazi u njeno okrilje, kao što i kaže Allah, dž.š.:
“Allah je zaštitnik vjernika?” (Ali Imran:68)
“Allah je zaštitnik vjernika, On ih izvodi iz tmina na svjetlost!” (Bekare:252)
Tada Allahov štovatelj nađe drugi duh, i on počinje da živi drugi život, a u njegovom srcu počinje sijati svjetlo Istine i ono mu otvori puteve sreće kako bi i on sam trasirao svoj plemeniti put u društvu ljudskom! Allah, dž.š., kaže:
“Zar je onaj koji je bio mrtav (tj. u zabludi), a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće…” (En'am:122)
“Allah je njima u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom svojim ih osnažio!” (Mudžadele:22)
U jednom drugom ajetu Allah, dž.š., govori o načinu kako se dolazi do ovoga svjetla, pa kaže:
“O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost svoju darovati i daće vam svjetlo pomoću kog ćete ići…!” (Hadid:28)
Allah, dž.š., je objasnio vjerovanje u svoga Poslanika, s.a.v.a., u jednom drugom ajetu tako što se treba Poslaniku pokoriti i slijediti ga, pa kaže:
“Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti…” (Ali Imran:31)
Slijeđenje i pokoravanje objasnio je u drugom ajetu i rekao:
“Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela i od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi…” (Araf:157)
Još jasnije, u jednom drugom ajetu također nalazimo značenje pokornosti i slijeđenja gdje Allah, dž.š., kaže:
“Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio, ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer, to je prava vjera…” (Rum:30)
Prema ovom časnom ajetu, savršeni islamski obrazac života jesu zahtjevi koji se traže od onoga ko živi u Svemiru. Pod tim se misli na zakone i propise na koje i ukazuje ljudska priroda kao i sretan život koji živi ispravan čovjek, kao što i kaže Allah, dž.š.:
“Tako Mi duše i onoga koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjet će samo onaj ko dušu očisti, a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvede!” (Šems:7-10)
Časni Kur'an je jedina knjiga koja uravnotežuje ljudski sretni život i čistu ljudsku prirodu, a to je oprečno svim drugim svetim knjigama i svim drugim putevima i načinima života, bili oni vjerski ili neki drugi. Kur'an ima svoj nazor o pojedincu i o društvu. Kur'an ima o svemu svoju riječ. Njegov ustav gleda na nepromjenljive istine (spoznaja Uzvišenog Allaha – zatim cjelovit nazor o Univerzumu) najdubljim pogledom.
Kur'an opisuje Allahove ugodnike i evlije, Njegove štovatelje odane mnogim karakteristikama, mnogim vidljivim i apstraktnim osobinama posredstvom kojih oni postižu vrhunski ishod u svome čistom vjerovanju i čvrstom imanu. Žao nam je, da je ova rasprava kratka i da nema prostora da te njihove karakteristike detaljno navedemo.
