(nastavak o uzrocima koji dovode do ogovaranja)
6. Prividno izražavanje saosjećanja i sažaljenja
Ponekad čovjek kroz izražavanje sažaljenja i saosjećanja zapadne u ogovaranje. Naravno, treba kazati da je izuzetno pohvalno saosjećati sa onim ko je počinio kakav grijeh, ukoliko je to saosjećanje u ime Boga. Jer često čovjek saosjeća iz zavisti, zle namjere, ili pak da bi nekoga ponizio, pa ta svoja osjećanja ispolji u obliku saosjećanja i dobrohotnosti. Na taj način ogovarač zadovoljava svoje osjećanje zavisti i želju za osvetom, a moguće je da ni on sam ne bude načisto s tim. Međutim, ako se pažljivo sagleda njegovo stanje, postat će jasno da njegov glavni motiv nije saosjećanje. Naprimjer, čovjek kaže: “Jadan taj i taj, teško je zastranio, da ga Bog Mili izbavi!” U ovakvim primjerima čovjek počini grijeh ogovaranja izričući javno dovu i iskazujući naklonost, što je samo po sebi jedna vrsta samopokazivanja i licemjerstva. Ovdje je glavni podstrekač na govorenje šejtan, koji pod izgovorom saosjećanja navodi čovjeka na ogovaranje, upropaštavajući na kraju njegovu nagradu.
Postoje i drugi uzroci ogovaranja o kojima ovom prilikom nećemo govoriti.
(nastavlja se…)
