Rodbinske veze – znanje o stanju i položaju rođaka i srodnika po krvi i stalna veza s njima – još su jedan od pokazatelja ćudoređa i lijepih islamskih običaja i jedan od znakova lijepog ophođenja i ponašanja s ljudima. U vezi s ovom temom treba raspraviti nekoliko pitanja:
- Šta znači srodstvo i ko su srodnici?
- Šta se podrazumijeva pod rodbinskim vezama?
- Kur'an i rodbinske veze
- Predaje i rodbinske veze
- Povoljni učinci rodbinskih veza
- Prekidanje rodbinskih veza i loše posljedice takvog postupanja
- Prekidanje rodbinskih veza sa stanovišta Kur'ana
- Prekidanje rodbinskih veza sa stanovišta predaja
Šta znači srodstvo?
Postoje dvije vrste srodstva:
– krvno srodstvo;
– tazbinsko srodstvo;
Krvno srodstvo je veza koja nastaje putem jedinstva krvi i rođenja među srodnicima, kao što su otac, majka, brat, sestra, amidža, daidža, tetka, dedo, nena i njihovi potomci. Njih nazivaju srodnicima po krvi i rođenju i svakog od njih posebno nazivaju rodom. Tazbinsko srodstvo nastaje vjenčanjem i brakom i to je srodstvo muža i žene i njihovih srodnika s obje strane.
Šta su to rodbinske veze?
Odgovor na ovo pitanje je da čovjek treba održavati osjećajne veze sa krvnim srodnicima i da ne treba prekidati komunikaciju i ljubav prema njima. Pošto su čovjekovi rođaci sa stanovišta osjećajnih i ljudskih potreba različiti, za svaku potrebu treba dati prikladan odgovor. Ponekad jedan razgovor telefonom otklanja potrebu, a nekad ni trošenje miliona ne otklanja potrebu, ma koliko bile nadmoćne mogućnosti u odnosu na potrebu. Ali, ono što nije upitno jeste da je prekidanje rodbinskih veza sa krvnim srodnicima – i to na takav način da se rodbinska veza potpuno prekine – jedan od velikih grijeha. Prema tome, održavanje rodbinskih veza podrazumijeva ljubaznost i obnavljanje odnosa sa rođacima i bližnjim, koji zapravo imaju veća prava od drugih. Upravo iz tog razloga u islamskom pravu se rođacima i krvnim srodnicima poklanja velika pažnja, pa zato i u primjerima kada čovjek ima materijalne obaveze, ako među rođacima ima onih koji trebaju pomoć, treba im dati prednost nad drugima. Pošto ovakve stvari spadaju u pitanja ljudske prirode i društvenih običaja islam ih naglašava toliko da Kur'an pomaganje rođacima ubraja u dio materijalnih obaveza imućnih i tamo gdje se govori o pomaganju ljudima i rođacima to se spominje kao jedno obavezujuće pravo:
وَآتِ ذَا الْقُرْبَى حَقَّهُ وَ الْمِسْكِينَ وَ ابْنَ السَّبِيلِ وَ لاَ تُبَذِّرْ تَبْذِيرًا
“Daj bližnjem pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali nemoj rasipnički trošiti!” (El-Isra, 26)
Na drugom mjestu se kaže:
فَآتِ ذَا الْقُرْبَى حَقَّهُ وَ الْمِسْكِينَ وَ ابْنَ السَّبِيلِ ذَلِكَ خَيْرٌ لِّلَّذِينَ يُرِيدُونَ وَجْهَ اللهِ وَ أُوْلَئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ
“Zato podaj bližnjemu pravo njegovo, i siromahu, i putniku! To je bolje za one koji Božiju naklonost žele, a takvi su uspješni. (Er-Rum, 38)
Ukratko, kada u jednom primjeru objašnjava osobine dobročinitelja, kaže se:
…. وَ آتَى الْمَالَ عَلَى حُبِّهِ ذَوِى الْقُرْبَى وَ الْيَتَامَى وَ الْمَسَاكِينَ وَ ابْنَ السَّبِيلِ وَ السَّآئِلِينَ ….
“…I koji od imetka, premda im je drag, daju rodbini, i siročadi, i siromasima, i putnicima i prosjacima…” (El-Bekare, 177)
Iz ovih ajeta se zaključuje da održavanje rodbinskih veza prelazi iz razine slogana u razinu djelovanja onda kada čovjek ispuni potrebu rođaka i bližnjih onoliko koliko ima moći, da ne uskrati bilo koju vrstu pomoći kojom raspolaže i u ovome je značenje održavanja rodbinskih veza. Neki smatraju da održavanje rodbinskih veza podrazumijeva samo posjećivanje rodbine i zanimanje za njihovo zdravlje. Ali, treba znati da se rodbinske veze ne svode isključivo na uzajamno posjećivanje, već da ih treba održavati ljubavlju, ljubaznošću, bliskošću i iskrenošću. Koliko je samo primjera u kojima je za neke od porodica uzajamno posjećivanje naporno i uznemirujuće, posebno ako nemaju sredstava za ispoljavanje gostoprimstva!