O sine Džundebov, Šejtan je ovim svijetom razastro zamke svoje, a cilj njegov su dobri ljudi i naši prijatelji. Za prijatelje naše budući svijet je toliko velik i važan da ništa ne prihvataju u zamjenu za nj. Oh, oh, gdje su oni srca punih svjetla, oni za koje je svijet ovaj poput velike zmije otrovnice i neprijatelja potajnog?! Oni su se približili Bogu, a pobjegli od svega zašto su vezali srca poklonici svijeta ovog. To su naši istinski prijatelji, preko kojih se smiruje svaka uzburkanost i otklanja svaka nevolja.
O sine Džundebov, svako onaj ko zna naše pravo trebao bi svake noći i svakog dana preispitivati djela svoja i svoditi obračun svoj. Ako uoči kod sebe dobro djelo, neka ga uveća, a ako uoči grijeh, neka se pokaje za nj, e da na Dan sudnji ne bi bio ozlojađen. Blago robu koji ne žudi poput griješnika za imetkom ovosvjetskim koji im je dat. Blago robu koji traži svijet budući i trudi se za nj. Blago onom ko srce nije vezao za lažne nade. Bog se smilovao onoj skupini koja je djelima svojim pozivala ljude k nama, onima koji su svu svoju snagu uložili u djelo. Oni nisu bili od onih koji su odavali tajne naše.
O sine Džundebov, vjernici su oni koji se Boga boje. Oni se plaše da od njih ne bude oduzeta blagodat upute koja im je darovana. Kad se sjete blagodati Božijih, obuzme ih strah. Kad im se uče ajeti Božiji, njihova vjera se uvećava. S obzirom na ono što opažaju, oni se uzdaju u Gospodara svog i Moć Njegovu.
O sine Džundebov, ljudi su od davnina privrženi neznanju i oni temelje neznanja drže postojanim. Misle da će se svojim djelima približiti Bogu, ali oni se nisu k Njemu usmjerili i oni su, zaista, nasilnici.
O sine Džundebov, ako sljedbenici naši ustraju, meleci će im pružati ruke, a oblaci će nad njihovim glavama praviti hlad. Imat će dane svijetle, a blagodat će im stizati odozgor i odozdol. Sve što budu od Boga iskali biti će im dato.
Sine Džundebov, ne govori ništa osim dobra o griješnicima među istovjernicima tvojim i moli se da im bude oprošteno. U Džennetu je svako ko nas voli i ne prijateljuje s našim neprijateljima, ko govori ono što zna, a šuti o onom što ne zna.
Sine Džundebov, propast će svako ko se osloni na svoja djela, a onaj ko istrajava na griješenju, a uzda se u milost Božiju, neće se spasiti. Spasit će se oni koji su između straha i nade, oni čija su srca poput ptica šumskih. Spasit će se zbog svoje zagrijanosti za dobro i straha od kazne.
Sine Džundebov, svako ko se raduje tome što će ga Bog oženiti hurijom, pa dođe svom bratu blistavog lica, unosi radost u srce svog brata vjernika.
Sine Džundebov, smanji koliko možeš san noću i priču danju. Nema dijelova tijela čovjekovog koji su manje zahvalni od oka i jezika. Majka njegova govorila je Sulejmanu: ‘Suzdrži se od sna, jer san te čini potrebitim na Dan kad će ljudima trebati djela njihova.'
Sine Džundebov, šejtan ima svoje zamke kojima lovi, pa pazite da ne upadnete u njih. Džundeb kaže: Upitah: ‘O sine Poslanika Božijeg, šta su zamke šejtanove?’, pa on, Allah njime bio zadovoljan, odgovori: U zamke šejtanove spada i to što te sprječava da učiniš dobro svojoj braći. Uže zamke njegove jeste spavanje u vrijeme obaveznih namaza. Znaj da nema veće službe Bogu od činjenja dobra svojoj braći, obilaženja i posjećivanja svoje braće u vjeri. Teško onima koji su nemarni prema namazu, onima koji u vrijeme namaza spavaju, onima koji se izruguju s ajetim Božijim. Oni na svijetu budućem neće imati ispriku, Svevišnji na njih neće obratiti pažnju, neće im očistiti djela njihova i oni će dopasti teških patnji.
Sine Džundebov, ko god tuguje zbog čega izuzev zbog svojih grijeha, zaista tuguje zbog nevažnih stvari. On je srce vezao za beznačajnosti. Ko god izda svog brata, ponizi ga ili mu nanese nasilje, Gospodar će učiniti da Džehennem bude njegovo boravište. Ko god ispolji zavist prema vjerniku, vjera će mu biti uništena kao što sol nestane u hljebu.
Sine Džundebov, reci našim sljedbenicima: Ne skrećite ni tamo ni onamo, jer tako, Boga mi, nećete steći naš velajet. Steći ćete ga samo trudom i bogobojaznošću te činjenjem dobra svojoj braći na putu Božijem. Nije od naših sljedbenika onaj ko čini nasilje ljudima.
Sine Džundebov, sljedbenici naši poznaju se po blagosti i milostivosti prema svojoj braći, i obavljanju pedeset rekata namaza u toku dana i noći. Sljedbenici naši ne cvile poput psa, nisu gramzivi i pohlepni poput gavrana, ne sjedaju s našim neprijateljima i od onih koji nas mrze ne traže ništa, pa makar i da umiru od gladi. Sljedbenici naši ne jedu ribu bez krljušti, ne uzimaju abdest potirući preko obuće, paze na vrijeme podnevskog namaza i ne piju alkohol. Džundeb upita: ‘Gdje da nađem takve ljude?’, pa Džafer Sadik odgovori: Potraži onog ko se ne druži s ljudima,[1] jer on je vjernik, kao što Bog Svevišnji kaže: ‘Iz kraja grada žurno dođe jedan čovjek…’[2]
Sine Džundebov, svaki je grijeh oprostiv, osim borbe protiv svojih istovjernika, a svako djelo se prihvata, osim djela licemjera.
O sine Džundebov, voli na Božijem putu i bivaj neprijatelj na Božijem putu, čvrsto se držeći Upute. Drži se grčevito Upute, e da bi djela tvoja bila prihvaćena. Gospodar kaže: “Zaista ću oprostiti onom ko se pokaje, uzvjeruje i dobra djela čini, pa na tom ustraje.”[3] Znači, ne prihvata se ništa osim s vjerom, a vjere nema bez djela, a djela nema bez sigurnog ubjeđenja, a sigurnog ubjeđenja nema bez skrušenosti. Ko god iznađe Put, djela će mu biti prihvaćena, pa će se s prihvaćenim djelima vinuti u viši svijet.
Sine Džundebov, želiš li da se nađeš u Božijem susjedstvu i stekneš džennetske vrtove, morat ćeš ovaj svijet smatrati bezvrijednim i stalno se sjećati smrti. Ne ostavljaj ništa za sutra i znaj da je imetak tvoj ono što si poslao ispred sebe, a na štetu tvoju je sve ono što ostaje za tobom.
Sine Džundebov, svako ko se posveti zgrtanju imetka, zgrće za druge, a svako ko slijedi strasti duše slijedi svog neprijatelja. Ko god se uzda u Boga, pa to mu je dovoljno i za ovaj i za budući svijet. Bog će biti taj ko će čuvati njegovo dobro dok je takav čovjek odsutan. Nemoćan je onaj ko nije pripremio strpljenje za svaku nevolju, za svaku blagodat zahvalnost, a za svaku teškoću olakšicu. Budi strpljiv u svakoj nesreći koja snađe tvoju djecu ili tvoj imetak, pa će te Bog uzeti u svoju zaštitu i vratit će ti ono što ti je oduzeto, jer On je time iskušao tvoje strpljenje i tvoju zahvalnost. Nadaj se da će Bog prijeći preko tvojih grijeha, a boj Ga se toliko da skoro izgubiš nadu u Njegovu milost. Ne daj se prevariti riječima neznalica i ne dozvoli da te zbog njihovih pohvala obuzme oholost.
Najbolja djela jesu robovanje Bogu i pokornost Njemu. Budi zadovoljan svojom opskrbom i nemaj želje za onim što ne možeš doseći. Ko god je zadovoljan, zasitit će se. Ne budi ohol u imućnosti niti žalostan u neimaštini.
Ne budi grub i osoran, e da ljudi ne bi izbjegavali druženje s tobom, ali ne budi ni snishodljiv i ponizan, jer će te ljudi prezirati. Zastani nad svakim poslom, da bi vidio kako ćeš ući u nj i kako izaći iz njega, kako se ne bi kasnije predomišljao. Drži svoje srce prijateljem s kojim se savjetuješ i budi brižni otac svojim djelima. Drži svoju dušu neprijateljem protiv koga se boriš i smatraj da je ona zajam koga ti valja vratiti. Budi sam svoj liječnik. Upoznaj znake zdravlja i uoči bolest, pa je izliječi. Budi svjestan svoje dužnosti. Pomogneš li nekom, ne kvari to stalnim podsjećanjem na svoju pomoć. Upotpuni svoje dobro još boljim djelom.
Bolje za tebe na ovom svijetu i korisnije za tvoj budući svijet jeste da šutiš o onom što znaš i onom što ne znaš, jer će šutnja biti tvoj ukras pred neprijateljima i zastor pred neznalicama.
Sine Džundebov, Isa ibn Merjem rekao je drugovima svojim: ‘Ako sretnete na putu svog brata i primijetite da mu se haljina smakla sa stidnog mjesta, hoćete li mu haljinu sasvim skinuti ili ćete pokriti njegovo stidno mjesto?’ ‘Pokrit ćemo ga.’, odgovoriše mu. Ali, Isa reče: ‘Ne, otkrit ćete ga.’ Drugovi shvatiše da Isa ovim nešto smijera, pa upitaše: ‘Šta time kaniš reći?’ ‘Isa kaza: ‘Neko od vas primjeti stidno mjesto svog brata, ali ga ne pokrije. To je vaša stvarnost. Nećete doseći svoj cilj ako se ne odreknete onog što vas privlači. Nećete ostvariti svoju želju, osim strpljenjem. Suzdržite se od gledanja, jer ono stvara tlapnje u srcu, pa tako zapadate u smutnju. Blago onom ko gleda srcem, a ne očima. Ne gledajte na tuđe nedostatke kao gospodari, već pogledajte kao robovi na vlastite nedostatke. Dvije su vrste ljudi: oni u nevoljama i oni spokojni. Smilujte se onom ko je u nevolji i molite Boga da mu pomogne.'
Sine Džundebov, obiđi ti svog rođaka, makar da je on prekinuo vezu s tobom. Oprosti onom ko te lišio za nešto što ti pripada, i učini dobro onom ko prema tebi postupa zlo. Budi pravedan prema svom neprijatelju i smiluj se onom ko ti je učinio nasilje. Kad nekom nešto poklanjaš nastoj da lijeva ruka ne sazna šta je dala desna. Za milostinju koju tajno dijeliš ljudi će saznati na Dan proživljenja. Ne podiži svoj glas, jer Bog zna sve tajne i sve skriveno. On zna sve što hoćete prije nego i zatražite. Ne ogovaraj nikog i ne prljaj svoj post nasiljem. Ne budi od onih koji poste da bi se pokazali pred ljudima, pa se pojavljuju prašnjavih lica, raščupanih kosa i suhih usana, e da bi ljudi shvatili da oni poste.
Sine Džundebov, pred tobom je i dobro i loše. Posljedicu dobra i zla vidjet ćeš na budućem svijetu, jer Bog Svevišnji je kao posljedicu dobra dao Džennet i kao posljedicu zla Džehennem. Pošto su ovo dvoje vječni, onaj koga je Bog uputio mora sa stalno zahvaljivati na uputi, na vjeri, na blagodatima koje mu Gospodar dariva i na znanju kojim stiče ovaj i budući svijet. Stoga se čovjek mora stalno sjećati Boga i ne zaboravljati da On sve zna, niti Mu se suprotstavljati posredstvom milosti koju ti ukazuje. Budi svjestan Dana proživljenja, Dana kad će biti po pravdi suđeno. Tad ćeš shvatiti kome pripada istinski položaj, a ko će biti ožalošćen. Djeluj danas na ovom svijetu da bi se mogao osnovano nadati na budućem.
Sine Džundebov, Gospodar je rekao u nekim Objavama: ‘Ja prihvatam molitvu onog ko je skrušen pred Veličinom Mojom i ko zatvara zbog mene oči pred strastima. On postio zbog Mene i ne hvališe se pred ljudima. Hrani gladnog i odijeva nagog. Milosrdan je prema onom u nevolji i pruža utočište strancu. Takva osoba sija poput Sunca. Takvom ću dati svjetlost u mraku i krotkost u neznanju. Sačuvat ću ga Slavom Mojom i zaštitit ću ga melecima Mojim. Zovite Me, i Ja ću vam se odazvati. Tražite od Mene, i Ja ću vam udovoljiti. Ovakav rob kod Mene je poput džennetskog voća, od koga nema boljeg.
Sine Džundebov, islam je nag, a odjeća mu je čednost, ukras mu je učtivost, tok mu je dobro djelo, a temelj suzdržljivost. Sve ima svoj osnov, a osnov islama je ljubav prema nama – Ehli-bejtu.
Sine Džundebov, Bog ima zid od svjetlosti, zaštićen topazima i ukrašen brokatom i svilom, i taj zid stoji između naših prijatelja i naših neprijatelja. Kad mozgovi proključaju i duše dođu u grla, a jetre izgore usljed dugog stajanja na Dan proživljenja, tada će dobri dobiti svoje mjesto i naći će se sigurni u utočištu Božijem. Tu će imati sve što požele i sve što će im predstavlajti užitak. Neprijatelji Božiji tad će biti u uzdama i amovima i razdvojeni jedni od drugih. Tad će vidjeti kakvu je patnju Svevišnji za njih pripremio i govorit će: “Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali?”[4] A prijatelji Božiji će ih gledati i smijat će se njihovim riječima.
[1]Džafer Sadik ovdje misli na povučenost onih koji neće da sarađuju s nasilničkim vlastima.
