Iz predgovora bosanskom izdanju knjige “Buket cvijeća iz vrta predaja Poslanika i Ehli-bejta”
Hvala Gospodaru svih svjetova i neka su najbiraniji blagoslovi Muhammedu, njegovoj čistoj porodici i plemenitim ashabima!
Dva su razloga nerazumijevanja zbilje i bića u Stvaranju. Prvi je njihova skrivenost, za kojima postoji zanimanje, a drugi slabašnost čovjeka – kao tragaoca za koga su filozofi rekli, nastojeći ga definisati, da je biće čija je definicija da se ne može definisati. Ustvari, ovakav njihov stav znači da oni nisu dosegli ništa od čovjekove zbilje, osim jedne umne slike kojoj su dali mjesto u nizu pored ostalih zbilja.
S druge strane, međutim, postoje zbilje koje zbog svog jakog intenziteta prisutnosti i očitovanja u Stvaranju nisu spoznatljive, kao što je to u primjeru svijeta skrivenog (gajb). Ovdje se nameće pitanje: Da li je svijet skrivenog, tj. njegova zbilja, nama nepoznat zato što se nalazi izdvojen i usamljen u jednom kutku Stvorenog, pa zato što mu nemamo pristupa, nemamo ni uvida u njega?! Ovaj fenomen se može i drugačije gledati na način da je jačina očitovanja svijeta skrivenog tako velika pred našim osjetilnim čulima da su ona nemoćna da ga prihvate. Ispravno je drugo pojašnjenje.
Dakle, svijet skrivenog nedostupan nam je usljed stepena snage njegove pojavnosti, te njegove sveprisutne zbilje i obuhvatnosti, koju ima nad nama. Hafiz Širazi ovu zbilju pojašnjava kroz stihove:
Bog je sa srcem u svim stanjima bio,
ali ono Ga ne vidje, pa Ga je dozivalo izdaleka.
Da bi rečeno postalo jasno, osvrnimo se oko sebe i sagledajmo naš odnos prema materijalnim i osjetilnim bićima koja nas okružuju. U nekim slučajevima zvuk je tako slab da ga naša moć sluha ne može registrovati, a isto vrijedi i za jake zvukove. Tražeći nekad izgubljenu stvar, mi je ne možemo naći zbog njene sićušnosti ili tame u kojoj se nalazi, kao što je ne možemo zapaziti ni pod jakim snopom svjetlosti. Nakon ovih primjera iz materijalnog svijeta, postalo nam je jasno zašto smo nemoćni i kakav je naš položaj kod percepcije i spoznaje svijeta skrivenog (gajba).
Šta je to gajb? Riječ gajb u arapskom jeziku znači nešto skriveno, nešto iza zastora. Odnosno, to su one stvari koje naše osjetilne moći ne mogu dokučiti. Ono što je jasno kod ovog pitanja jeste činjenica da zastor koji se ispriječio i lišio nas posmatranja tog svijeta nije materijalne prirode. Kada Kur’an kaže: …pa smo ti skinuli koprenu i Danas /na Sudnjem danu/ si vida razbistrena (Qaf, 22); jasno je da to nije materijalna koprena, već ona koju smo izgradili u našem biću. Ovo potvrđuje i početak istog ajeta, koji glasi: Za ovo nisi mario… Uzimanje u obzir pojma nemar spram neke pojave ima smisla i opravdano je u primjerima kada postoji mogućnost viđenja i spoznaje te pojave, ali zbog nemara čovjeku to biva uskraćeno. Prema tome, nemar i neobraćanje pažnje na duhovni svijet je koprena koja se isprječava posmatranju i spoznaji viših svjetova.
U perzijskoj književnosti postoji priča o vodi i ribi, koja na veoma lijep način prikazuje ovu zbilju. Riba kratke pameti plivala je morem. Nimalo se nije brinula o mrežama postavljenim da je uhvate. Nikad nije osjetila žeđ, jer nije ni znala za vrelinu Sunčevih zraka. Njen nemar prema blagodati u kojoj je bila uronjena, ustvari njena nezahvalnost na tome, jednoga dana se pretvori u val vode koji je iz dubine mora izbaci na obalu. Vrelina sunca i pijeska te suhoća obale izazva kod ribe velik strah. Već je teško disala. Koliko god da je otvarala usta nije nalazila ništa, osim vreline i suhoće. Tada joj do ušiju doprije zvuk mora i valova te reče: “Sada sam shvatila šta je to alhemija, šta je to bez čega se ne može ni jednog trenutka živjeti. Ali, avaj, to saznanje sada ništa ne vrijedi dok činim posljednje izdisaje.” Riba je cijeli svoj životni vijek provela u vodi, koja ju je okruživala sa svih strana. Nije vidjela ništa drugo, osim vodu. Međutim, činjenica da ju je voda u sebi obuhvatala sa svih strana, na jednoj, te uronjenost ribe u ovoj blagodati, na drugoj strani, dovelo ju je u stanje da vodu ne samo da nije smatrala nečim izuzetno vrijednim, već uopće nije mogla ni posumnjati u njeno postojanje. Ali, u prvim trenucima kada se našla izvan vode, na obali, shvatila je njenu vrijednost.
Uglavnom, namjera nam je bila pokazati da razlozi zbog kojih čovjek poriče skriveni svijet ili je s obzirom na njega sumnjičav jesu slabost i ograničenost perceptivnih organa sa kojima raspolaže, te čovjekova zaokupljenost i njegovo zanimanje za ovaj ograničeni, propadajući svijet materije, a da zapravo i ne postoji koprena sama po sebi, koja bi se ispriječila pred skrivenim svijetom.
[…]Nekoliko riječi o samim hadisima. Riječ hadis u arapskom jeziku znači govor koji donosi nešto novo. Dakle, hadis je govor kojim govornik objelodanjuje novu zbilju.
Zašto mi još uvijek danas za riječi koje su izrečene stoljećima prije kažemo hadis, odnosno označavamo nešto novo? Odgovor je jasan s obzirom na već rečeno. Govor koji s vremenom gubi na vrijednosti i propada, a zamjenjuje ga novi govor, zasigurno ne može biti hadis. Takav govor je zarobljen u nižem, materijalnom svijetu. Ali, ako govor svjedoči jednu višu zbilju, iznad vremena i mjesta, takav govor je u svakom vremenu nov. Božiji govor i kur’anski ajeti kada se čuju uvijek iznova su svježi i novi, podaruju smiraj srcima tragalaca za istinom i utaljuju žeđ zaljubljenika. Upravo zbog toga vidimo da su svi govori, mudrosti, moralne pridike i savjeti, osim Božijeg govora i govora njegovih ugodnika povezanih sa Svijetom skrivenog, ograničeni u vremenu i u sukobu su sa prirodom i stvorenim. Takvi govori s vremenom blijede i preseljavaju se u biblioteke i arhive, popunjavajući time samo pojedina područja ljudske historije. Ali prosvijetljene riječi u svakom vremenu, na svakom mjestu, u svim prilikama, za čovjeka svakog stepena obrazovanja, predstavljaju uputstva za rješenja teškoća i tegoba iz svakodnevnog života i uvijek donose nešto novo.
Svaki čovjek se okorištava ovim govorom u srazmjeri svoga obrazovanja, intelektualnih mogućnosti, povezanosti sa višim duhovnim obzorima, te u srazmjeri oslobođenosti od pokuđenih osobina i djela poteklih iz ovog niskog materijalnog svijeta.
