Sudnji dan se ne nalazi uporedo sa Kreacijom već je obuhvata (30)

S perzijskog preveo: Amar Imamović

30. PREDAVANJE

 Sudnji dan se ne nalazi uporedo sa Kreacijom već je obuhvata

أَعُوذُ بِاللهِ مِنَ الشَّيطانِ الرّجِيمِ

بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka su najbiraniji selami i blagoslovi našem predvodniku Muhammedu i njegovoj časnoj Porodici!

Mudri Allah u Svojoj Časnoj Knjizi kaže:

وَلِلّهِ غَيْبُ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ وَمَا أَمْرُ السَّاعَةِ إِلاَّ كَلَمْحِ الْبَصَرِ أَوْ هُوَ أَقْرَبُ إِنَّ اللّهَ عَلَى كُلِّ شَىْءٍ قَدِيرٌ

“Allahu pripada tajna Nebesa i Zemlje, a Smak svijeta je kao treptaj oka, ili još i brže! Zaista, Allah sve može!”[1]

Proživljenje (me‘âd) predstavlja vraćanje čovjeka njegovom Izvoru. Neophodnost ovog putovanja je ukazivanje svjetlosti tevhida na Sudnjem danu i obezvrjeđivanje uzročno-posljedičnih veza koje su utkane u lice stvorenog. Proživljenje jeste vraćanje čovjeka ka Bogu i njegovo priznanje tevhida i Božijeg položaja uzvišenosti kao i svojstava Džemala i Dželala.

Prema tome, Svijet Kijameta i Proživljenja ne nalazi se uporedo sa Ovim svijetom, već ga svojim položajem obuhvata. Jer, Božiji tevhid i Njegova lijepa imena i svojstva obujmljuju sve svjetove, ustvari, ispunjavaju ih i njihova su zbilja. Također, i spoznaja Svijeta Kijameta i očitovanje duše i njenih svojstava obujmljuje Ovaj svijet.

Prema tome, oni koji pitaju: Kada će Kijamet? Gdje se nalazi Kijamet? Da li mu je mjesto na Zemlji ili je na jednom od Nebesa? Da li je ondje gdje je Gospodar Džennet i Džehennem pripremio za vjernike i nevjernike? Kada će njegovo vrijeme nastupiti? – pogrešno postavljaju ovo pitanje i pogrešno mu pristupaju.

Odgovor na ovo pitanje je postao jasan kroz dosadašnje rasprave, ali ovdje u nastavku želimo dati jedan potpun odgovor. Da bi postalo potpuno jasno, nužno moramo napraviti određeni uvod koji će nam umnogome pomoći kod razrješavanja pitanja vremena nastupanja Kijameta i mjesta Dženneta i Džehennema.

Mi trenutno živimo u svijetu prirode i materije. To znači da su bića Ovog svijeta od materije i imaju različite prirode. Ono što nužno prati materiju jesu vrijeme i prostor. To znači da nema bića od materije, a da postoji izvan vremena i prostora. Zato se i Ovaj svijet naziva materijalni svijet ili svijet prirode.

Pored Ovog svijeta postoji i jedan drugi, u kojem nema bića prirode, a to je Svijet Berzaha ili Svijet imaginalija ili Svijet oblika. U tom svijetu zbilja i melekut bića su mnogo jači, neobičniji, plemenitiji, sa više znanja i moći. Ukratko, taj Svijet je u cjelini gledano mnogo jači u svakom pogledu od Ovog svijeta. Svijet Berzaha obuhvata Ovaj svijet, a ne dolazi u njegovom nastavku. Tako ne možemo reći da sa istekom vremena Ovog svijeta nastupa vrijeme Berzaha. Viši od Svijeta Berzaha je Svijet duše, gdje su bića još neobičnija i jača i čija su znanja i snaga mnogo jači od onoga što je prisutno u Berzahu.

Isto tako, Svijet duše ili Kijameta nije u nastavku Berzaha, pa da kažemo kada istekne vrijeme Berzaha nastupit će Kijamet. U osnovi, u Svijetu Kijameta nema vremena, on je iznad vremena. Dakle, Svijet Kijameta, koji predstavlja očitovanje i manifestaciju duše, obujmljuje Svijet Berzaha, a Svijet Berzaha obujmljuje Ovaj svijet.

Prema tome, i sada postoje Svijet Berzaha i Kijameta. Naravno, kazati “sada postoje” nije sasvim ispravno jer to označava trenutno vrijeme i ukazuje na svijet prirode i materije koji nisu odvojivi od vremena. Zapravo, ispravno je reći: Svijet Berzaha postoji, Svijet Kijameta postoji.

Ovo najbolje pojašnjava Kur'an:

وَكَذَلِكَ نُرِى إِبْرَاهِيمَ مَلَكُوتَ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ وَلِيَكُونَ مِنَ الْمُوقِنِينَ

“I tako Mi pokazasmo Ibrahimu Melekut Nebesa i Zemlje da bi bio među onima koji čvrsto vjeruju.”[2]

Ovaj ajet nosi u sebi veoma važne poruke i smislove, a samo neke od njih smo do sada pojasnili. Ono što se tiče naše teme jeste činjenica da ajet govori o postojanju Svijeta Melekuta uporedo sa Ovim svijetom. Hazreti Ibrahimu, a.s., još dok je bio na Ovom svijetu je dato da posmatra božanski, nebeski svijet da bi stekao čvrsto uvjerenje.

Pogledajmo sljedeće ajete i vidjet ćemo kako Kur'an svojim jasnim govorom prekrasno pojašnjava ove zbilje. Kur'an kaže da je dosezanje položaja posmatranja viših svjetova moguće i za sve ljude ako raspolažu sa čvrstim uvjerenjem.

كَلاَّ لَوْ تَعْلَمُونَ عِلْمَ الْيَقِينِ * لَتَرَوُنَّ الْجَحِيمَ

“Ne! Kada biste imali čvrsto uvjerenje (jekin) sigurno biste vidjeli Džehennem!”[3]^,[4]

Kažemo da “sada postoji” Svijet Berzaha i Kijameta zbog jezičke ograničenosti, budući da nema drugog izraza koji bi mogao ukazati na ovo značenje. Možemo reći da Svijet Berzaha postoji i on ne dolazi u nastavku Ovog svijeta, već ga obuhvata. Odnos koji vlada među ova tri svijeta je takav da su svi vidovi nižeg svijeta potčinjeni višem svijetu i pod njegovom su kontrolom, dok obrnuto ne vrijedi. Bića koja se nalaze u Svijetu materije i prirode ne obuhvataju bića u Berzahu.

Ovo je bio kratki uvod koji će nam pomoći u razumijevanju osnovne teme. Da bi ovo bilo još jasnije navest ćemo jedan primjer.

Pretpostavimo da se negdje vani nalazi berzahski džennet ili džehennem. Između nas koji sada ovdje sjedimo i berzahskog dženneta, kakvim su ga nama opisali, ispriječio se jedan veoma dug zid. Ako odlučimo da zakoračimo u taj džennet, nema nam druge nego da uzmemo alatke i razbijemo taj zid. Naravno, treba vremena i upornosti da se stalnim udarcima razbije zid. A te alatke su isposništvo, veliki džihad, borba sa dušom, pročišćenje srca. Dobra djela su ti udarci alatkom o zid. Ako neprekidno bude dobrih djela i zid će se srušiti i ući ćemo u berzahski džennet. Onima koji ne čine dobra djela ili ih čine, ali ne u onoj mjeri koja će probiti zid, vrijeme protiče. Ustvari, zid koji se ispriječio između nas je vrijeme. Duljina ovog zida je proticanje vremena. Uglavnom, proticanje vremena ove ljude vodi pored zida do njegova kraja. Koliko god vrijeme više protiče i oni su bliži krajnjoj tački zida. Umjesto da probiju zid, oni se kreću u vremenu pored njega. Nakon nekog vremena, godine ili više, oni ili uspiju probiti zid i ući u berzahski džennet ili ne uspiju. U drugom slučaju, protok vremena ih neizbježno vodi ka krajnjoj tački zida. Sa istekom vremena i zid se završava. Istek vremena podrazumijeva smrt, a smrt je ulazak u Berzah, odnosno njegova spoznaja. Ljudi ne žele da zakorače u berzahski džennet, iako ih od toga dijeli samo probijanje zida. Zato ih proticanje vremena, suprotno njihovim željama, jednog dana odvodi u Drugi svijet.

Dakle, Berzah se nalazi iza ovog vremenskog zida. Hurije, vrtovi, rijeke, povjetarci, čiste duše, nesreće, kazne, patnje, sve to se nalazi spremno iza ovog zida. Međutim, jedna je zavjesa, jedna prepreka, koja ne dopušta da se to vidi. Oni ljudi koji se kreću na Božijoj stazi po Božijoj zapovijedi ulaze u Ahiret, a oni koji se ne kreću ne ulaze u Svijet Berzaha dok ih smrt ne odvede tamo. Ustvari, smrt ljude dovodi do spoznaje ahiretskih stanja, onoga što i trenutno postoji. Ovo je kada je riječ o Berzahu.

A što se tiče Kijameta, stvari su iste prirode. Pred onima u Berzahu opet stoji vrt po imenu Kijamet, a to je mjesto očitovanja duše. Dakle, između berzahskog vrta i kijametskog vrta postoji zid. Ako čovjek uspije isposništvom, velikim džihadom, oslobađanjem od svega onoga što nije Bog i posvećivanjem svih svojih radnji i misli Bogu, on još dok živi na Ovom svijetu, Svijetu materije i prirode, može otkloniti zastor sa Svijeta Kijameta i posmatrati ga. Oni koji su otišli u Berzah, a ne mogu otići u Svijet Kijameta, moraju preći zid koji se ispriječio između njih i Kijameta dok ne dođe do trenutka kada će se puhnuti u Rog.

Dakle, Kijamet nije u nastavku Berzaha, već postoji uporedo sa njim. Međutim, otkrovenje Svijeta Kijameta i spoznaja njegovih stanja oslanja se na puhanje u Rog i nestajanje Svijeta Berzaha. Pred ljudima na Ovom svijetu je otvorena mogućnost odlaska u Svijet Berzaha i Kijameta i da s tog mjesta posmatraju zbilju toga kako Svijet Berzah obuhvata Ovaj svijet, a Svijet Kijameta obuhvata Svijet Berazaha i Svijet prirode.

Nakon ovog pojašnjenja, ako bi bili upitani kada je vrijeme Kijameta, odgovor je jasan. Odgovor je taj da je Kijamet prisutan! Čovjeku je bliži od jednog treptaja oka. Božije zadovoljstvo je čovjeku bliže od jednog treptaja oka. A sve to zato što je Svijet Berzaha u samom čovjeku i što je Svijet Kijameta u samom čovjeku. Ljudska duša obujmljuje imaginalni svijet čovjeka i ljudsko tjelesno obličje, a imaginalni svijet čovjeka obujmljuje tijelo čovjeka. Dakle, to je bliže čovjeku od svega, pa čak i od jednog treptaja oka. To je čovjekov Berzah i Kijamet u njemu samom. U krajnjem, da bi se shvatilo ovo značenje i zbilja, treba preći zid koji se ispriječio na Ovom svijetu i da se u Berzahu desi puhanje u Rog. Ovo je radi dužine puta, a ne radi udaljenosti cilja.

Oni koji sada ne mogu proći ovaj zid i doći do cilja moraju proputovati zid. Nekima će trebati pedeset, drugima šezdeset godina, uglavnom, svako treba proživjeti ovosvjetski život da bi shvatio šta je Berzah. Isto vrijedi i kada se zakorači u Svijet Berzaha, jer i tada pred čovjekom stoji dosezanje Svijeta Kijameta.

Pitaju kada će Kijamet? Kada će to vrijeme nastupiti?

وَلِلّهِ غَيْبُ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ وَمَا أَمْرُ السَّاعَةِ إِلاَّ كَلَمْحِ الْبَصَرِ أَوْ هُوَ أَقْرَبُ إِنَّ اللّهَ عَلَى كُلِّ شَىْءٍ قَدِيرٌ

“Allahu pripada tajna Nebesa i Zemlje, a Smak svijeta je kao treptaj oka, ili još i brže! Zaista, Allah sve može!”[5]

Uzvišeni Bog je svugdje prisutan. Melekut i Svijet gajba, odnosno skrivenog Nebesa i Zemlje je svugdje prisutan. Shodno tome i njihov gajb je u Božijim rukama, sa Njime i po Njemu.

Koliko traje dok čovjek stigne do Kijameta? Brže i bliže od jednog treptaja oka, jer je zbilja čovjekove duše bliža njemu od njega samog. Bliža je njemu od jednog treptaja oka. “Zaista, Allah sve može.” On može čovjeka dovesti do Kijameta brže i od jednog treptaja oka.

Onda, kada će Kijamet nastupiti? Ne može se reći: Sada. Kada će Berzah nastupiti? Ne može se reći: Sada. Ali se može reći: Kijamet i Berzah, oboje, sada postoje.

Kada će čovjek zakoračiti u Svijet Berzaha i spoznati njegove zbilje? Kada napusti Svijet prirode i kada uzroke i posljedice bude vidio od Boga.

Kada će čovjek napustiti Berzah i ući u svijet Kijameta i spoznati njegove zbilje? Kada nestane Svijeta oblika i prođe se kroz njega, tada će se ući u Svijet Kijameta. To je veoma brzo, a za one koji ne mogu brzo onda sve kasnije i kasnije.

Vjernici će brže, a nevjernici kasnije. Neki će veoma lahko proći kroz berzahske postaje, a nekima će to veoma dugo trajati. Naš Poslanik Muhammed ibn Abdullah, s.a.v.a., još dok je bio na Ovom svijet prošao je svijet Kijameta i shodno tom samoosvjedočenju ostavio nam je u nasljeđe znanje preneseno u hadisima.

وَيَقُولُونَ مَتَى هُوَ قُلْ عَسَى أَن يَكُونَ قَرِيبًا

“Oni pitaju: ʻKada će to biti?ʼ Ti reci: ʻMožda će to uskoro biti!ʼ”[6]

Koliko su bili upoznati o ovim zbiljama oni koji su postavljali ovakva pitanja Poslaniku, s.a.v.a.?

Svijet nefsa i ruha, očitovanja duše, obuhvatanje Svijeta duše svijet Berzaha i obuhvatanje Berzaha Ovog svijeta, veoma su važna pitanja!

Ova objašnjenja data u nekoliko posljednjih predavanja predstavljaju suštinu izvedena iz svih kur'anskih ajeta i predaja koje govore o pitanju Proživljenja i božanskih učenja.

Onaj koji je postavio ovo pitanje Poslaniku je bio ili nevjernik ili onaj ko je tek primio iman. Šta da njemu odgovori Allahov Poslanik, s.a.v.a., na ovo pitanje? Na koji način da mu objasni da upravo sada cijelo njegovo biće gori u Džehennemu! Kako on da shvati da je njegov Kijamet upravo sada sa njima?

Da bi ovo spoznao njemu ne preostaje nego da dočeka smrt i da tek tada shvati dio zbilje koju Berzah odražava. Potom, da proživi sve berzahske teškoće i patnje, da se puhne u Rog i tek nakon toga da nastupi Kijamet i da se sakupe prvi i posljednji ljudi u Danu koji traje koliko pedeset hiljada godina. Sve ovo treba da prođe da bi on shvatio šta je to Kijamet. Kako je samo tačan i u skladu sa zbiljom precizan odgovor: “Možda će uskoro biti!”

Zar može biti bolji odgovor od onoga što je Allah, dž.š., rekao:

وَيَقُولُونَ مَتَى هَذَا الْوَعْدُ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ * قُلْ إِنَّمَا الْعِلْمُ عِندَ اللَّهِ وَإِنَّمَا أَنَا نَذِيرٌ مُّبِينٌ * فَلَمَّا رَأَوْهُ زُلْفَةً سِيئَتْ وُجُوهُ الَّذِينَ كَفَرُوا وَقِيلَ هَذَا الَّذِى كُنتُم بِهِ تَدَّعُونَ

“A oni govore: ʻKad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?!ʼ Ti reci: ʻZnanje je samo u Allaha! A ja sam samo opominjatelj jasni!ʼ Kad je izbliza ugledaju, jad će prekriti lica onih koji nisu vjerovali i bit će rečeno: ʻEvo ovo je ono što ste požurivali!ʼ”[7]

Ismijavali ste Kijamet pitanjima kad će već on nastupiti, kako će Zemlja nestati, kako će nebesa pasti. Sada ste se osvjedočili da je to bliže od jednog treptaja oka!

وَلَوْ تَرَى إِذْ فَزِعُوا فَلاَ فَوْتَ وَأُخِذُوا مِن مَّكَانٍ قَرِيبٍ

“A da ti je samo vidjeti kad ih strava uhvati – umaći neće moći, s mjesta bliskog bit će ščepani.”[8]

Ovdje Kur'an blizinu Ovog svijeta Kijametu pojašnjava riječima “mjesto blisko”.

يَوْمَ تَجِدُ كُلُّ نَفْسٍ مَّا عَمِلَتْ مِنْ خَيْرٍ مُّحْضَرًا وَمَا عَمِلَتْ مِن سُوَءٍ تَوَدُّ لَوْ أَنَّ بَيْنَهَا وَبَيْنَهُ أَمَدًا بَعِيدًا

“Na Dan kada svaki čovjek nađe vidljivim pred sobom ono što dobra je uradio, i ono što zla je uradio – zaželjet će da se između njih i njega nađe prostranstvo golemo!”[9]

Ovaj ajet jasno govori o tome da djelo koje čovjek počini, dobro ili loše, suštinu i zbilju tog djela će naći na Sudnjem danu. To znači da je to djelo i u Berzahu i u Kijametu, osim što je njegov berzahski i kijametski oblik sada na Ovom svijetu skriven od pogleda. To opet znači da je Berzah i Kijamet toliko blizu Ovom svijetu da istog trenutka kada se počini neko djelo, ono je prisutno i u Berzahu i u Kijametu.

A budući da je čovjek na Ovom svijetu iza zavjese, on ne može ni vidjeti berzahski i kijametski oblik tog djela.

وَلَوْلاَ كَلِمَةٌ سَبَقَتْ مِن رَّبِّكَ إِلَى أَجَلٍ مُّسَمًّى لَّقُضِىَ بَيْنَهُمْ

“A da nije prethodila Riječ od Gospodara tvoga (da ostavi ljude na Ovom svijetu) do određenog roka (njihove smrti), s njima bi već svršeno bilo (svi bi već sada sebe vidjeli na Kijametu)!”[10]

Ovaj ajet zadivljujuće i u skladu sa zbiljom pojašnjava temu o kojoj govorimo. Između nas i Kijameta nema razdaljine. Razlog toga što je između nas i Kijameta odvojenost jeste Riječ Božija i Njegova Volja Koja se ispriječila.

Šta je ta Riječ?

وَلَكُمْ فِى الأَرْضِ مُسْتَقَرٌّ وَمَتَاعٌ إِلَى حِينٍ

“Na Zemlji će vam stanište biti i uživanje neko vrijeme!”[11]

Božije određenje da će ljudi živjeti na Zemlji do određenog vremena je Riječ Božija. Da nije bilo ove riječi “s njima bi već svršeno bilo”, odnosno ljudima bi već bilo presuđeno za njihova djela. Dakle, ljudi bi se odmah našli u Džennetu ili Džehennemu, nikakvog razmaka ne bi bilo između čovjeka i Uzvišenog svijeta Melekuta.

U Kur'anu postoje ajeti koji opisuju dolazak nevjernika na Sudnji dan i razgovor koji će se voditi između Boga i njih. Na pitanje koliko su ostali na Zemlji odgovarat će: “Veoma kratko.ˮ Nevjernicima je – i pored toga što su prošli tešku patnju Berzaha i teškoće dolaska na Sudnji dan, što opet u zbiru sa životom na Ovom svijetu predstavlja poprilično razdoblje – sve to poput trena. Zašto? Zato što kada dođu u Svijet Kijameta i kada vide da Kijamet obuhvata Berzah i Ovaj svijet, shvatit će da je povezanost među ovim svjetovima tako čvrsta da ustvari postoji samo jedan svijet. Shvatit će da razdoblje njihova postojanja na Ovom svijetu i Berzahu nije bilo dulje od trenutka.

يَسْأَلُونَكَ عَنِ السَّاعَةِ أَيَّانَ مُرْسَاهَا * فِيمَ أَنتَ مِن ذِكْرَاهَا * إِلَى رَبِّكَ مُنتَهَاهَا * إِنَّمَا أَنتَ مُنذِرُ مَن يَخْشَاهَا * كَأَنَّهُمْ يَوْمَ يَرَوْنَهَا لَمْ يَلْبَثُوا إِلاَّ عَشِيَّةً أَوْ ضُحَاهَا

“Za Čas sudnji pitaju te: ʻKada je vrijeme njegovo?ʼ Kako bi ti o njemu zboriti mogao?! On je poznat Gospodaru tvome jedino, a ti si samo opominjatelj onome ko od Smaka bude strepio. A onog Dana kad ga dožive, učinit će im se da su proveli samo jednu večer ili jutro.”[12]

كَأَنَّهُمْ يَوْمَ يَرَوْنَ مَا يُوعَدُونَ لَمْ يَلْبَثُوا إِلاَّ سَاعَةً مِّن نَّهَارٍ

“A na Dan kada oni ugledaju ono čime im se prijeti, pričinit će im se kao da su samo časak jednoga dana ostali!”[13]

قَالَ كَمْ لَبِثْتُمْ فِى الأَرْضِ عَدَدَ سِنِينَ * قَالُوا لَبِثْنَا يَوْمًا أَوْ بَعْضَ يَوْمٍ فَاسْأَلْ الْعَادِّينَ * قَالَ إِن لَّبِثْتُمْ إِلاََّ قَلِيلاً لَّوْ أَنَّكُمْ كُنتُمْ تَعْلَمُونَ

“Pa će On pitati: ʻA koliko provedoste na Zemlji?ʼ ʻDan ili dio danaʼ – odgovorit će oni – ʻpitaj one koji su brojali.ʼ ʻProveli ste tek malo, da ste samo znali!ʼ – kazat će On.”[14]

وَيَوْمَ تَقُومُ السَّاعَةُ يُقْسِمُ الْمُجْرِمُونَ مَا لَبِثُوا غَيْرَ سَاعَةٍ كَذَلِكَ كَانُوا يُؤْفَكُونَ * وَقَالَ الَّذِينَ أُوتُوا الْعِلْمَ وَالإِيمَانَ لَقَدْ لَبِثْتُمْ فِى كِتَابِ اللَّهِ إِلَى يَوْمِ الْبَعْثِ فَهَذَا يَوْمُ الْبَعْثِ وَلَكِنَّكُمْ كُنتُمْ لاَ تَعْلَمُونَ

“A na Dan kad nastupi Čas oživljenja, zločinitelji će se zaklinjati da nisu, osim samo časak jedan, ostali! Tako su se oni i prije od Istine okretali! Oni kojima je dato znanje i vjerovanje, reći će: ʻVi ste ostali, prema Allahovoj Knjizi, do Dana proživljenja! A ovo je Dan proživljenja, ali vi niste znali.ʼ”[15]

Kada se budu suočili sa veličinom Svijeta kijametskog i veličinom kojom on obuhvata Berzah i Ovaj svijet, u njihovim očima sve vrijeme Ovoga svijeta zajedno sa vremenom provedenim u Berzahu bit će tek koliko jedan tren.

يَسْأَلُونَكَ عَنِ السَّاعَةِ أَيَّانَ مُرْسَاهَا قُلْ إِنَّمَا عِلْمُهَا عِندَ رَبِّى لاَ يُجَلِّيهَا لِوَقْتِهَا إِلاَّ هُوَ ثَقُلَتْ فِى السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ لاَ تَأْتِيكُمْ إِلاَّ بَغْتَةً يسْأَلُونَكَ كَأَنَّكَ حَفِىٌّ عَنْهَا قُلْ إِنَّمَا عِلْمُهَا عِندَ اللّهِ وَلَكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لاَ يَعْلَمُونَ

“Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti, ti reci: ʻTo zna jedino Gospodar moj i jedino će ga On u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti Nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći.ʼ Pitaju te kao da ti o njemu nešto tajiš. Ti reci: ʻTo samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna!ʼ”[16]

Rekli smo da je Kijamet blizu. Zapravo, Kijamet je upravo sada, sa čovjekom. Čovjek je u vatri trenutno, ali budući da je uspavan i pod anestezijom on ne osjeća nikakvu bol.

Kada čovjeka obuhvati srdžba i osjećanja se rasplamsaju, tada mu um ne percipira najbolje. Čovjek omamljen srdžbom lomi stvari oko sebe, spreman je ubiti i hiljade drugih gadosti počiniti. Tek kada se smiri shvata kakva ga je vatra srdžbe bila obuzela. Kada čovjekom ovlada pohotna strast, on počini odvratne i sramotne radnje. Tek kada se vrati u normalno stanje shvata šta je radio, pa čak i sa sestrom ili kćerkom činio blud.

Čovjeku je na Ovom svijetu strast pomutila um i to mu ne dopušta da uvidi koliko je bolestan. Čovjek na Ovom svijetu živi u dugim nadama. Sva mu je briga kako stići do položaja i imetka. Zato ne vidi zbilju. On izgara u vatri, ali njenu vrelinu još uvijek ne osjeća. Međutim, kada nestane uzročno-posljedičnog uređenja u kojem trenutno živimo i izroni svjetlo Božije i čovjek izađe iz okova svojih strasti, tada će shvatiti da je vatra bila usplamtjela. Kako je samo to neobična i golema vatra. Koliko je samo tijela sagorjela!

Strast i srdžba su se čovjeku ispriječile, pa ne vidi Vatru kako bi se od nje spasio. Jer, kako je rečeno: Ljubav tvoja prema bilo kojoj stvari čini te slijepim i gluhim.

Kada se svijet promijeni i čovjek napusti okvire prirode i materije, i otpočne svoje putovanje ka Svijetu apsoluta, uvidjet će u koje je nedaće zapao. Vidjet će kako je svoju suptilnu dušu izranjavao i bacio je u vatru da izgori.

“Sasvim neočekivano će vam doći.” Kijamet će doći odjednom i sviju će odvesti. Gdje?

وَأَنَّ إِلَى رَبِّكَ الْمُنتَهَى

“Gospodaru tvome je konačan povratak.”[17]

Mjesto povratka svega je u Bogu. Sve se vraća Njemu. Kranji cilj svakog kretanja je On.

يَا أَيُّهَا الإِنسَانُ إِنَّكَ كَادِحٌ إِلَى رَبِّكَ كَدْحًا فَمُلاقِيهِ

“O čovječe! Ti koji se, zaista, sa velikim trudom krećeš prema Gospodaru tvome, susret ćeš Ga!”[18]

Ovaj ajet se ne odnosi samo na vjernike. Susret sa Bogom o kojem govori ovaj ajet i drugi u Kur'anu odnose se na čovjeka uopćeno. Svaki čovjek treba da se sretne sa svojim Gospodarem.

Božija svjetlost isijava kroz otvor svijeta jedinstva i osvjetljava unutrašnjost svih stvari. Sve blagodati koje čovjeka čekaju na Sudnjem danu od hurija, rijeka koje teku ispod nogu, ugodnih povjetaraca, opijajućih mirisa, Božijeg zadovoljstva koje je veće od svega drugoga – do svega toga čovjek će stići izranjanjem svjetlosti tevhida kroz očitovanje ljepote.

وَفِيهَا مَا تَشْتَهِيهِ الأَنفُسُ وَتَلَذُّ الأَعْيُنُ

“U njemu će biti što god im duše zažele i čime god im se oči njihove naslađuju.”[19]

Sve ove blagodati su bile skrivene u unutrašnjosti duše. Ustvari, one su bile skrivene u zbilji vjernika, s tim da: “Jedino će ga On u njegovo vrijeme otkriti.”

وَأَشْرَقَتِ الْأَرْضُ بِنُورِ رَبِّهَا

“A Zemlja će svjetlošću Gospodara njezina zasjati”[20], u ovim trenucima i unutrašnjost čovjekove duše će da zasije svjetlošću Gospodara.

Isto vrijedi i za nevjernike. Oni stalno za sebe pripremaju Vatru, a nisu toga svjesni. Oni su opijeni strašću, srdžbom, nemarom. Ono osjetilo u njima koje bi trebalo da vidi tu Vatru je zakržljalo. To osjetilo, koje se zove duhovno osjetilo i ono je nematerijalno – kaže se za njega da je osjetilo ali to je samo zbog ograničenosti jezika – ono je zamrlo u kutku bića i zatočeno.

Sve unutarnje prljavštine će da izađu na vidjelo sa izranjanjem Božije svjetlosti na Sudnjem danu. Tek tada će vidjeti kakve ružne stvari su radili. Sudnji dan je poput pustinje na čijem jednom kraju je gomila smrdljivog smeća i prljavštine, a na drugoj strani mirisno cvijeće. Kada je noć i nema svjetlosti i topote, niti cvijeće pušta ugodan miris niti smeće širi neugodan. Kada Sunce izroni i svojim toplim zrakama obujmi pustinju sve u pustinji oživi i pokrene se. Svaka stvar pokazuje ono što je skrivala unutar sebe. Cvijeće zamiriše, a smeće zasmrdi i širi smrad.

Očitanje unutrašnjeg i zamračenje vanjskog nužno ide sa očitanjem zbilja i otklanjanjem zastora štastava bića (ماهيَّات و هويَّات), te ostvarenje toga da se sve vrati Bogu i On je krajnji položaj i cilj svih bića.

وَإِلَيْهِ تُقْلَبُونَ

“I njemu ćete se vratiti.”[21]

I prema Njemu ćete biti izvrnuti[22], odnosno vraćeni. Svi aspekti i karakteristike čovjeka će biti izvrnuti, postat će nešto drugo! Kao da će Kijamet, koji je ustvari očitanje zbilje, čovjeka izvrnuti i promijeniti.

Sa izranjanjem Kijameta svi aspekti i vidovi čovjekova života će se promijeniti u oblik kakav on nije ni slutio niti njegova misao može dokučiti.

Na mnogo mjesta u Božijem govoru nalazimo da ćemo se Njemu vratiti.

وَإِلَيْهِ تُرْجَعُونَ

“i Njemu ćete se povratiti.”[23]

وَإِلَيْهِ الْمَصِيرُ

“I Njemu će se svi vratiti.”[24]

Također, na više mjesta u Božijem govoru se kaže da će sve poslovi Njemu vratiti.

أَلا إِلَى اللَّهِ تَصِيرُ الأمُورُ

“A, zbilja, Allahu se vraćaju sve stvari!”[25]

إِنَّا لِلّهِ وَإِنَّـا إِلَيْهِ رَاجِعونَ

“Mi smo Allahovi i mi se Njemu vraćamo!”[26]

Sretan li je onaj ko se bude lijepo kretao u životu i bude slijedio uzoriti život onih kakvim je u Kur'anu opisan i potvrđen.

[…]

---