Svojstva ljudi posvećenih Ahiretu: Sjećaju se Allaha srcem (83.)

 

Opisujući na Miradžu posvećene budućem svijetu Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.a., rekao: “Srca su im u stalnom sjećanju, i dok ljudi bivaju upisani u nemarne, njih upisuju u one koji se mnogo sjećaju Allaha.”

Kur’an

“Sjećajte se vi Mene, sjetiti ću se i Ja vas.”[1]

“I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi nemaran.”[2]

“One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene, smiruju, a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!”[3]

“Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju.”[4]

“Molitva, zaista, odvraća od razvrata i odsvega što je ružno; obavljanje molitve/zikrullah je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite.”[5]

“Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su upravoj zabludi!”[6]

“I ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.”[7]

Predaje i dove

Od Džabira se prenosi da je rekao: “Ušao sa kod Ebu Dža'fera, mir s njime, pa mi on reče: ‘O Džabire, tako mi Allaha ja sam tužan i moje je srce obuzeto?” Rekoh: “Neka sam tebi posvećen, a šta te je obuzelo? I šta ti je srce rastužilo?’ On reče: ‘O Džabire, u čije srce uđe čista i nepatvorena vjera u Allaha, njegovo srce zauzme od svega drugoga – sve dok ne reče: Vjernici su poput učenjaka, ljudi od misli i mudrosti, nije ih oglušilo od sjećanja na Allaha, dž.š., ono što slušaju ušima svojim. Niti ih je učinilo slijepim spram sjećanja na Allaha ono što su vidjeli od ukrasa očima svojim. Tako su na kraju trijumfovali ahiretskom nagradom kao što su trijumf ostvarili ovladavanjem navedenim znanjem.’”[8]

U Kumejlovoj dovi od Imama Alija, mir s njime, stoji: “Molim Te Tvojim pravom i Tvojom svetošću, i Tvojim najvećim svojstvom i imenom, da učiniš moje vrijeme i noću i danju sjećanjem na Tebe ispunjenim, i u službi Tebi povezanim. Molim Te da moja djela kod Tebe budu primljena, tako da sva moja djela i volja (u drugoj inačici: i moji virdovi/ustaljeni ibadeti) budu jedan vird/ibadet sa jednom cjelinom, a moje stanje u službi Tebi neprekidno!”[9]

U munadžatu Onihkojiimajuželje: “I pridruži nas Svojim robovima koji Ti žurno hrle i koji na Tvoja vrata stalno kucaju! I samo Tebe i noću i danju obožavaju!”[10]

U ovoj predaji hadisu o Miradžu stoji: “Pa ko bude postupao u skladu sa Mojim zadovoljstvom, podari ću mu tri stvari – sve do riječi: I sjećanje/zikr sa kojim se neće miješati zaborav.”

Također, u ovoj predaji stoji: “A što se tiče prijatnog života, to je onaj život u kojem se njegov sahibija ne zamara od sjećanja na Mene.”

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Onaj ko Allaha spominje među nemarnima poput je ratnika među neprijateljskim vojnicima.”[11]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko Allaha spomene na mjestu gdje ljudi trguju iskreno dok su ljudi u nemaru i zauzeti svojim poslovima, Allah mu upiše hiljadu dobrih djela i na Sudnjem danu mu dodijeli cjelokupan oprost o kakvom nikada niko nije ni pomislio.”[12]

U Nehdžul belagi prenosi se od Imama Alija, mir s njime, koji opisujući bogobojazne kaže: “Oni osvanjuju a briga im je jedina sjećanje na Allaha.”[13]

Također, Imam Ali u Nehdžul belagi kaže: “Allaha uzvišeni učinio je sjećanje na njega glačalom za srca, ona njime čuju nakon avetne tišine i njime vide nakon mrkle tmine.”[14]

Također, Imam Ali u Nehdžul belagi kaže: “Zikir/sjećanje na Allaha ima svoje podanike koji su ga sebi od Ovog svijeta uzeli kao zamjenu za njega, te ih ne zauzima od sjećanja niti kupovina niti prodaja.”[15]

Također, Imam Ali u Nehdžul belagi kaže: “Moj Allahu, Tvoje si smiraj za one koji su smiraj Tvojim prijateljima…njihova srca u Tebi hrle, ako osjete otuđenost, smiraj i društvo nađu u sjećanju na Tebe.”[16]

Također, Imam Ali u Nehdžul belagi kaže: “I Allahu budi pokoran i smiraj i društvo traži u sjećanju na Njega.”[17]

Također, Imam Ali u Nehdžul belagi kaže: “Ja ti oporučujem bogobojaznost, o sinčiću! I da se za bogobojaznost čvrsto vežeš i oporučujem ti da srce održavaš i gradiš sjećanjem na Njega, i da se za Njegovo uže čvrsto držiš.”[18]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Sjećanje na Allaha hrana je za duše i sjedanje sa Voljenim.”[19]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Sjećanje na Allaha radost je svakog bogobojaznog i slast za svakoga ko je čvrste vjere.”[20]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Ko srce izgradi na stalnome zikru i njegovi postupci će postati lijepi i u javnosti i u tajnosti.”[21]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Stalno sjećanje na Allaha svojstvo je Božjih prijatelja/evlija.”[22]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Nemar/gaflet je gubitak.”[23]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Stalni nemar zasljepljuje oštroumnost.”[24]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Kako da nađe pravi put zalutali ako je vodič u nemaru.”[25]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Koga nadjača zaborav sjećanja na Allaha, srce mu zamre.”[26]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Od znakova nečije veličine jeste i nepostojanja nemara pri njemu.”[27]

Pojašnjenje

Kažem: Srčani zikir je onaj zikir koji vodi svoga sahibiju svakom dobru, dunjalučkom i ahiretskom. I koji upućuje na svaku stvar batinsku/unutarnju i duhovnu. On čuva svakoga zla i štiti od svake pokvarenosti. Zbilja sjećanja na Allah je okretanje prirodi čovjekovoj za koju je Allah naredio Poslaniku da se njoj okrene kada je rekao:

“Tiupravilicesvojevjeri, kaopravivjernik, djeluAllahovu, premakojojjeOnljudenačinio.” (Rum, 30.)

Zikir ima dva perioda, jedan od ta dva veći je i uzvišeniji od drugoga:

Prvi period je da se čovjek usmjeri ka Allahu svojim materijalnim postojanjem i svojim srcem u grudima koje je glava svih organa i dijelova tijela. I na to se najvjerojatnije misli u riječima Poslanika, s.a.v.a., kada kaže ashabu Ebu Zerru: “Allahu robuj kao da Ga vidiš.” Ili kada mu na drugom mjestu Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Pazi na Allaha pa će i On na tebe da pazi!”

Drugi period je onaj kada se čovjek Allahu zaputi iz svoga duhovnoga svijeta (alemul emri) i nematerijalnog. Stoga je Allah i rekao: “Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik.” Gdje pod licem se nije mislilo na materijalno lice nego na duhovno, praiskonsko. Kako to kaže i sam Allah, dž.š., govoreći o Ibrahimu, a.s., nakon što je on uvidio svoju iskonsku prirodu: “Jaokrećemlicesvoje, kaopravivjernik, premaOnomekojijenebesaizemljustvorio.” (An'am, 79.)

Rekao je Poslanik, s.a.v.a., nakon što je naredio da se krene prvim periodom zikira: “Pazi na Allaha, naći ćeš Ga ispred sebe!”

U ovom Poslanikovom govoru uz pojašnjenje drugog perioda zikira, može se nazrijeti da ovladavanje prvim periodom nužno je prije prelaska na drugi.

Drugi period zikira istinski ne mogu ostvariti niko drugi osim poslanici ili njihovi nasljednici ili vjernici koje je Allah posebno obdario vjerom i njoj iskušao i protresao. Ova je stvar ovakva kakva jeste naprosto iz razloga što čovjek zbog svoje materijalne prirode i svojih potreba za vanjskim svijetom, nije u stanju da se upravi svojom iskonskom prirodom Allahu u smislu koji ciljamo pod drugim periodom, osim uz posebnu Božju pomoć, i prekid veze sa materijalnim svijetom i onim što za njega veže, a to se opet ne može postići osim u kontinuitetu i dosljednom prakticiranju Poslaničke prakse i prakse Imama, mir s njima, na svim materijalnim i duhovnim poljima.

Na ovaj period zikira upućuju i riječi Imama Alija, mir s njime, u dovi poznatoj kao Kumejlova dova gdje stoji: “Molim Te Tvojim pravom i Tvojom svetošću – do riječi: A moje stanje u službi Tebi neprekidno!” Te također Božje riječi u ovom pasusu hadisa i sličnim rečenicama na drugim mjestima ovog hadisa. Kao što i neki ajeti i predaje i dove koje smo spomenuli i koje ćemo spomenuti u narednim pasusim hadisa ukazuju na ovaj drugi period zikira.

Molimo Allaha uzvišenog da uspjeh ostvarimo dokučivši ovo stanje i period sjećanja na Njega!