Opisujući na Miradžu posvećene budućem svijetu Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.a., rekao: “Njihove oči su uplakane.”
Kur’an
“Malo će se oni smijati, a dugo će plakati, bit će to kazna za ono što su zaslužili.”[1]
“Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali.”[2]
“I Padaju licem na tle plačući, i On im uvećava strahopoštovanje.”[3]
Predaje
Imam Sadik je rekao: “Allah je objavio Musau, a.s.: ‘Nisu Mi se ničim robovi Moji približili kao što je to slučaj sa tri stvari.’ Hazreti Musa reče: ‘O Gospodaru, a koje su to stvari?’ Gospodar reče: ‘O Musa, isposništvo na dunjaluku, čuvanje od grijeha i plač iz strahopoštovanja prema Meni.’ Hazreti Musa reče: ‘O Gospodaru, šta pripada onome ko ovako postupi?’ Allah mu tada objavi: ‘O Musa, što se tiče isposništva (ravnodušnih prema dunjaluku) njima pripada Džennet. Što se tiče onih koji plaču na Ovome svijetu iz strahopoštovanja prema Meni, oni će biti na visokom položaju koji neće s nikim dijeliti. A što se tiče onih što se grijeha čuvaju, ja ću ljude detaljno ispitati za ono što su radili, a njih neću.’”[4]
Imam Sedžad, mir s njime, je rekao: “Nema Allahu dražeg koraka, od dvije vrste koraka – pa je govorio sve dok ne reče: Nema Allahu kapi draže od dvije vrste kapi: kapi krvi prolivene na Božjem putu i kapi suze u noćnoj tmini, sa kojom se želi postići samo Božije zadovoljstvo.’”[5]
Iz djela Uddetu dai’: Od onoga što je Allah objavio Musau, a.s., jeste i sljedeće: “Plači nad sobom dok god si na dunjaluku.”[6]
Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Ako već ne možeš da plačeš, a ti se onda tjeraj kao da plačeš.”[7]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Blago onome ko se svoje kuće drži, jede zalogaj svoga dana, te se zaposlio nekom pokornošću Allahu i plače nad svojim grijesima.”[8]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “To su oni čija su djela na dunjaluku bila čista, a oči uplakane.”[9]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Plač je obilježje onih koji se Allaha istinski boje.”[10]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Plač iz straha od Allaha zbog udaljenosti od Allaha ibadet je onih što su spoznali (arifi).”[11]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Plač iz straha pred Allahom, prosvjetljava srce i čuva čovjeka od povratka na grijeh.”[12]
Pojašnjenje
Kažem: Moglo bi se reći da se pod plakanjem u ovom pasusu hadisa misli na pohvalni plač, bez obzira bio on iz čežnje za Džennetom ili susretom sa Allahom, ili zbog rastanka sa Njim, neka je uzvišen, ili zbog grijeha, ili zbog nefsa i nemara u prošlosti, ili zbog strahopoštovanja Allaha i Njegove veličine, ili zbog događaja koji će se odigrati u kaburu, berzahu, prizorima budućeg svijeta i kaznama, ili zbog straha od Džehennema, i njegove vatre, ili iz nekih drugih pohvalnih razloga.
Što se tiče objašnjenja zašto je plakanje svrstano u svojstva dobrih i ahiretskih ljudi, to je stoga što svi drugi pored njih od sinova dunjaluka utonuli su u raznobojne forme nemara. Njihov cilj nije ništa osim Ovaj svijet i njegovi ukrasi. Oni nemaju vremena da se okreću Ahiretu i njegovim stupnjevima, niti duhovnim temama, niti oblicima savršenstva, a ne kamoli da za time čeznu ili još plaču. Ovo naše tumačenje podupiru i Božje riječi odmah nakon toga: “Njihova srca su u stalnom sjećanju.”Govoriti ćemo također o vrijednosti plača i potkrijepiti to predajama u kontekstu Božjih riječi: “Njihov sudrug su njihove suze koje teku niz njihove obraze.” I u kontekstu Božjih riječi: “Mnogo plače.”
