Opisujući na Miradžu posvećene Ovom svijetu Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.a., rekao: “O Ahmede, nedostaci dunjalučara su mogobrojni.”
Predaje
Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Prošao je Isa, a.s., pored nekog sela čiji su stanovnici bili pomrli i perad i stoka. On reče: ‘Ovi su ljudi umrli samo zbog Božje srdžbe u jednom trenu. Da su pomrli razdvojeno jedni bi druge pokopali.’ Rekoše učenici: ‘O Božji duhu i riječi Njegova! Moli Allaha da nam ih oživi da nam kažu šta su radili kako bi se njihovih djela čuvali.’ Isa, a.s., zamoli Allaha, svoga Gospodara, i bi dozvan sa nebesa: ‘Pozovi ih!’ Te noći Isa, a.s., je ustao, stao na uzvisinu te rekao: ‘O stanovnici ovoga naselja!’ U ime njih se odazva glas: ‘Odazivam ti se, o Ruhullah, i Njegova riječi!’ Hazreti Isa reče: ‘Teško vama. Šta ste to činili?’ Reče: ‘Robovali smo nasilnicima što se za božanstva izdaju, voljeli smo dunjaluk i malo se Boga bojali, a duge nade imali i nemarni bili utonuvši u igru i zabavu.’ Hazreti Isa reče: ‘Kakva je ta vaša ljubav prema dunjaluku bila?’ Reče: ‘Poput ljubavi djeteta prema majci. Kada bi nam god krenuo u susret radosni bi i veseli bili. A kada bi nam leđa okrenuo plakali smo i žalosni bili.’ Hazreti Isa reče: ‘Kako ste robovali tagutima / nasilnicima što se za božanstva predstavljaju?’ Reče: ‘To je bilo pokoravanje grješnicima.’ Hazreti Isa reče: ‘I kako ste onda skončali?’ Reče: ‘Jedne noći smo zanoćili u miru i spokoju, a osvanuli u bezdanu i propasti.’ Hazreti Isa reče: ‘A šta je taj bezdan i propast?’ Reče: ”Sidždžin (zatvor).’ Hazreti Isa dalje upita: ‘A kakav zatvor?’ Reče: ‘Brdo od vatre koje će se nad nama potpaliti na Danu sudnjem.’ Reče hatreti Isa ponovo: ‘Šta ste Bogu rekli i šta vam je rečeno?’ Reče: ‘Rekli smo vrati nas na dunjaluk i mi ćemo se prema njemu ravnodušno odnositi, a odgovor smo dobili: ‘Lažete.’’ Hazreti Isa reče: ‘Teško tebi! A zašto samo ti a ne i drugi sa mnom pričaš?’ Reče: ‘O Ruhullah, oni su zauzdani uzdama od vatre. Zauzdali su ih meleci strogi i jaki. Dok sam ja bio živio među njima, ali nisam bio jedan od njih, ali kada se je spustila kazna i mene je obuhvatila sa njima. Ja sam sada zakačen za dlaku na ivici da se strovalim u Džehennem. Ne znam da li ću biti bačen u njega ili ću se izbaviti.’ Hazreti Isa, a.s., se okrenu učenicima i reče: ‘O Božji prijatelji, jesti suh hljeb sa malo soli u grudvama i san na smetljištu veliko je dobro ako uz njega ide spas i mir na ovom i budućem svijetu.’”[1]
Pojašnjenje
Zadovoljiti ćemo se da pojašnjenje ove rečenice bude u ovoj predaji. Ajeti i hadisi istu tematiku prethodno su obradili u kontekstu Božjih riječi: “O Ahmede, ako želiš da budeš najbogobojazniji čovjek budi ravnodušan prema dunjaluku”, te u kontekstu Božijih riječi: “O Ahmede, pripazi se da ne budeš kao malo dijete”.
[1] Usuli Kafi, 2/318/11.
