Opisujući na Miradžu posvećene Ovom svijetu Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.a., rekao: “I spominju nedostatke drugih ljudi.”
Kur’an
“One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.”[1]
“Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena nepravda. – A Allah sve čuje i sve zna.”[2]
Predaje
Imam Sadik, mir s njime, prenosi da je Božji Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Allah Uzvišeni stvorio je vjernike od veličine Svoje Uzvišenosti, pa ko u njegovu čast dirne ili ga u laž ugoni, kao da Allaha u laž ugoni.”[3]
Huzejf ibn Mensur kaže: Spomenuo sam pred Ebu Abdullahom, mir s njime, predaju kako je ljudi prenose: “Sramotno mjesto vjernika haram je vjerniku”, a on na to reče: “Nije značenje toga u pravcu gdje ti misli idu, sramotno mjesto vjernika je da ga čuješ i vidiš kako govori nešto neprilično, pa to upamtiš kako bi ga osramotio jednog dana kada se naljutiš.”[4]
Imam Sadik, mir s njime, prenosi da je Poslanik, s.a.v.a, rekao: “Ko raširi vijest o nekom grijehu počinjenom kao da ga je i sam počinio, a ko vjernika bude sramotio zbog nekog prestupa, neće umrijeti dok i sam taj isti grijeh ne počini.”[5]
Imam Bakir, mir s njime je rekao: “Čovjek je najbliži nevjerstvu kada se sa nekim bratimi u vjeri pa tom bratu skuplja i pamti posrtaje i greške kako bi mu ih jednog dana na nos nabio.”[6]
Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Ko o nekom vjerniku bude govorio sve ono što mu oči vide i uši čuju, on je od onih za koje Allah kaže: ‘One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu.’”
Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Ko o vjerniku prenosi neku priču sa kojom želi da ga omraženim učini i njegovo dostojanstvo naruši kako bi mu ugled kod ljudi nestao, Allaha ga izvede iz Svoje vlasti (vilajeta) pod šejtansku vlast (vilajet).”[7]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “To da se pozabaviš svojim nedostatcima može te itekako sačuvati sramote.”[8]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Čuvaj se druženja sa ljudima koji prate nedostatke drugih ljudi, jer njihov sudrug ni sam nije sačuvan njihovih hirova.”[9]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Najomraženiji ljudi kod Boga i ljudi su oni koji stalno spominju nedostatke drugih.”[10]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Praćenje tuđih nedostataka od najgorih je osobina.”[11]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Najveći nedostatak je da drugom prigovaraš ono što je i pri samom tebi.”[12]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Čudim se ljudima koji druge kritiziraju za neke nedostatke a i sami najviše zaslužni da budu kritizirani za nedostatke, ali ih oni ne vide.”[13]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Ko bude pratio skrivene nedostatke ljudi, Allah će ga uskratiti ljubavi ljudskih srca.”[14]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Ogovaranje je najgora vrsta potvore.”[15]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Ogovaranje je znak licemjerstva.”[16]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Razuman je čovjek koji sačuva svoj jezik od ogovaranja.”[17]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Čuvaj se ogovaranja, jer ono će te učiniti omraženim i kod Allaha i kod ljudi, a ujedno će i tvoja djela propasti.”[18]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Najprezrenije stvorenje kod Allaha je ona osoba koja ima običaj da ogovara.”[19]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Pokrij sramote svoga brata zbog znanja o vlastitim nedostatcima.”[20]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Ko bude pratio sramote drugih ljudi, Allah će objelodaniti njegove.”[21]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Pokrij tuđe sramote koliko god si u stanju, i Allah će tada pokriti kod tebe ono što voliš da je sakriveno.”[22]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Najbolji je čovjek onaj kojeg su zauzele vlastite mahane od istraživanja tuđih.”[23]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Ko ti iskreno ukaže na neku tvoju mahanu, on te voli.”[24]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Ko ti bude žmirio na tvoje mahane, takav ti je neprijatelj.”[25]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Neka ti najbliži i najdraži budu oni ljudi koji ti na fin način ukažu na neki tvoj nedostatak, i koji ti pomognu da ga prebrodiš.”[26]
Pojašnjenje
Vjernikbi trebao sebe da preispituje svakoga dana, kako bi uočio svoje ružne postupke i osobine, te se pokrenuo u pravcu promjena i popravljanja. Opširnije o ovome govoriti ćemo u kontekstu Božjih riječi: “Oni svode svoj račun”, gdje ćemo navest i dodatne ajete i predaje na ovu temu.
Nemar koji se može pojaviti kod vjernika spram vlastitih nedostataka i loših osobina, vodi tome da se on bavi nedostacima vjernika i drugih i da ih širi spominjući njihove sramote. Uz ovo obavezno idu i druge bolesti kao što su samodopadljivost i samoljublje te loše mišljenje o pojedincima iz svoje bliže okoline. Rezultat je da i sam postane predmetom podbadanja i međusobno podbadanje jedinki društva, nadmetanje u tome i konačno kolektivni krah.
Poznato je da onaj ko ne vidi vlastite nedostatke bez obzira bili oni vjernici ili drugi, oni su predani sljedbenici dunjaluka. Zato nikako pravi vjernik sebi ne smije dopustiti nešto poput toga da se zaposli tuđim nedostatcima i razveže jezik na tu temu.
Spominjanje nedostataka ljudi općenito je pokuđeno, vodi kazni Božjoj, a ako je još riječ o vjernicima onda je kazna još veća. Onaj ko tako postupa zaslužuje dvije kazne: kaznu još na ovom svijetu i kaznu na budućem svijetu. Rekao je Allah Uzvišeni: “One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu.”
UzvišeniAllah nije ovdje objasnio kakva je to dunjalučka kazna, međutim mi vjerujemo da je to najvjerojatnije loš trag koji za sobom ostavlja u duši ova osobina onome ko spominje nedostatke drugih. Ili pak ono što nužno slijedi kao reakcija na njegove postupke, a to je da ga ljudi izbjegavaju i da dolazi do neslaganja u zajednici. Ili je riječ o nečemu što ne možemo dokučiti ili ne znamo, jer Allah veli na kraju ovog istog ajeta: “Allah sve zna, a vi ne znate.” (Nur, 19.)
Međutim Allah je ovdje dao aluziju na jednu nijansu koja je je preciznija i suptilnija, a to je da kao što je spominjanje tuđih mahana pokuđeno, istom mjerom je pokuđeno i slaganje sa tim i zadovoljstvo slušanjem, te i jedno i drugo vode dvjema kaznama. O ovome dobro razmisli!
[1] Nur, 19.
[2] Nisa’, 147.
[3] Biharul envar, 72/142/1.
[4] Biharul envar, 72/214/8.
[5] Biharul envar, 72/215/12.
[6] Biharul envar, 72/215/13.
[7] Biharul envar, 72/254/36.
[8] Gurer ve durer, Poglavlje o nedostacima.
[9] Ibid.
[10] Ibid.
[11] Ibid.
[12] Ibid.
[13] Ibid.
[14] Ibid.
[15] Gurer ve durer, Poglavlje o ogovaranju.
[16] Ibid.
[17] Ibid.
[18] Ibid.
[19] Ibid.
[20] Gurer ve durer, Poglavlje o sramotama.
[21] Ibid.
[22] Ibid.
[23] Ibid.
[24] Ibid.
[25] Ibid.
[26] Ibid.
