Vidi u mnoštvu ljudi manjinu – Oholost
Opisujući na Miradžu posvećene Ovom svijetu Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.a., rekao: “Mnogo ljudi za njega je nešto malo.”
Kur’an
“I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.”[1]
“Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece!”[2]
“Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići, sve je to ružno, Gospodaru tvome mrsko.”[3]
“Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. ‘Ko je od nas jači?’ – govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih, a i znamenja naša su poricali.”[4]
“Oni rekoše: ‘Kako da te poslušamo, kad te najniži sloj ljudi slijedi?’‘Ne znam je šta oni rade’– reče on, ‘svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati, a ja vjernike neću otjerati.’”[5]
Predaje
Hakim prenosi: “Pitao sam Imama Sadika, mir s njime, o najmanjem obliku bezbožništva?”, pa mi on reče: “Oholost je najmanji oblik bezbožništva.”[6]
Prenosi se od Imama Sadika, a on od svog oca Imama Bakira, mir s njima, da je rekao: “Sila je Božji veo, a usiljenost Božiji ogrtač, pa ko pokuša da dio toga okuša, Allah će ga u Džehennem strovaliti.”[7]
Prenosi se od Imama Sadika, mir s njime, da je rekao: “Oholost je da ponižavaš ljude i ismijavaš se Istini.”[8]
Ishak ibn Musa'a ibn Dža'fer prenosi od svojih očeva, mir s njima, od Hasana ibn Alija, mir s njime, da je rekao: “Rekao je Predvodnik pravovjernih (Imam Ali), mir s njime: “Ljude su dvije stvari upropastile: strah od siromaštva i žudnja za veličinom.”[9]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Oholost je najgora mahana.”[10]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Oholost je sam srž/bit ahmakluka (gluposti).”[11]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Oholost je odvratna ćud, kod koga se nađe dosta oholosti opada (u očima ljudi).”[12]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Oholost steže srca baš kao što ih smrtonosni otrovi stežu.”[13]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Uzdizanje je znak kratke pameti i neznanja.”[14]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Čuvaj se oholosti, jer ona je glava usiljenosti pred Bogom i neposlušnosti Milostivom.”[15]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Najveći nedostatak koji može zadesiti razum jeste oholost.”
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Ne bi smjeo sebi dopustiti onaj ko zna za Boga da se uzdignuto drži.”[16]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Čuvaj se usiljenosti prema Božjim robovima, jer svakoga koje usiljen Allah će u korijenu sasjeći.”[17]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Dobro se pazi da ne oponašaš Allaha u Njegovoj gordosti, jer svakog gordog i usiljenog Allah će poniziti.”[18]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Ko se usiljeno bude ponašao, Allah će ga mizernim i spuštenim učiniti.”[19]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Ne može nikada kod Boga biti čisto djelo usiljenog čovjeka.”[20]
Pojašnjenje
Razumijeseiz ove rečenice hadisa da onaj ko je sobom opčinjen i kod koga egoizam poraste do granica bolesti i nadjača sve ostalo pri njemu, postaje čovjek koji vidi i gleda samo sebe i svoje “savršenstvo”. Kod takvih oholost, usiljenost, umišljenost, postaju stalno prateće svojstvo sve dok i na vanjski svijet ne počne ispoljavati svoju usiljenost, silu i nepravdu. Od takvih stradavaju društva i ekonomija, ma koliki njihov stepen razvoja bio. Ovakve osobe ne prežu ni od ubijanja poslanika i nasljednika njegova, a da ne govorimo o slabima i potlačenima. Samoljublje i samodopadljivost vode svakom zlu i zločinu, i prevari. Ovo samoljublje je, zapravo, rezultat ljubavi za dunjalukom i njegovim ukrasima, na što i ova rečenica u hadisu upućuje, tako što ovo pokvareno svojstvo stavlja upravo u red obilježja dunjalučara i sinova dunjaluka.
Tako rob koji je krenuo putem istinskog robovanja koji vodi spoznaji, čak šta više svako onaj ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, dužan je da o sebi povede računa kako ga ne bi okrznula tračka ovog svojstva. Pa ako na sebi primijeti neka obilježja ljubavi za dunjalukom i obilježja onih koji su mu se predali, obaveza mu je sa najvećom pažnjom da poradi na sebi kako bi ta obilježja otklonio, i da ozbiljan trud uloži kako bi iskorijenio i zatro bilo kakav trag takvim osobinama prije nego što mu one postanu maha i počnu se razvijati kod njega do faze zrelog problema. Jer rečeno je nevolja se liječi prije nego se i zbije i bolje spriječiti nego liječiti. Rekao je uzvišeni Allah:
“Taj drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a oni koji se Allaha boje čeka srećan kraj.”[21]
Allahu sačuvaj nas posrtaja i sačuvaj nas od zla vlastitih duša i zla naših vlastitih postupaka!
[1] Lukman, 18.
[2] Hadid, 20.
[3] Isra’, 78-79.
[4] Fussilet, 15.
[5] Šu’ara, 111-114.
[6] Biharul envar, 70/190/1.
[7] Biharul envar, 70/213/3.
[8] Biharul envar, 70/217/8.
[9] Biharul envar, 70/290/12.
[10] Gurer ve durer, Poglavlje o oholosti.
[11] Ibid.
[12] Ibid.
[13] Ibid.
[14] Ibid.
[15] Ibid.
[16] Ibid.
[17] Ibid.
[18] Ibid.
[19] Ibid.
[20] Ibid.
[21] Kasas, 83.
