1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Koristite tamjan,[1] jer on, zaista, otklanja vrelinu sa srca kao što prst briše znoj sa čela, on ojačava leđa, povećava pamet, jača razum, izbistrava vid i otklanja zaborav.”[2]
2. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Namažite se tamjanom jer time, zaista, više pridobivate svoje žene.”[3]
3. Božiji Poslanik, s.a.v.a., obraćajući se Imamu Aliju, mir s njim: “O Ali! Tri stvari povećavaju pamćenje i otklanjaju šlajm, a one su: tamjan, misvak i učenje Kurʼana.”[4]
4. Imam Ali, mir s njim: “Žvakanje tamjana jača kutnjake, otklanja šlajm i odstranjuje zadah iz usta.”[5]
5. Kenzu-l-ʻummali – prenosi se od Abdullaha ibn Džafera: “Došao je čovjek kod Alija ibn Ebi Taliba žaleći mu se na zaboravnost, pa mu je Imam Ali, mir s njim, rekao: ‘Drži se tamjana, jer on, zaista, usađuje hrabrost u srce i otklanja zaborav.’”[6]
6. Imam Sadik, mir s njim: “Vjerovjesnik, s.a.v.a., je jeo med i govorio je: ‘Ajeti iz Kurʼana i žvakanje tamjana otklanjaju šlajm.’”[7]
7. Imam Rida, mir s njim: “Jedite mnogo tamjan, držite ga u ustima i žvačite ga. Meni je najdraže da ga žvačem, jer on, zaista, isušuje želučani šlajm i čisti želudac, povećava pamet i hranu čini ukusnijom.”[8]
[1] Arapski el-lubānu (اَللُّبَانُ): tamjan /lat. Olibanum/, jedna vrsta mastiksa ili žvakaće gume. (Lisānu-l-ʻarebi, sv. 5, str. 153.) Također se još naziva el-kunduru (اَلْکُنْدُرُ). (El-Muʻdžemu-l-wesīṭu, sv. 2, str. 814.)
[2] Ṭibbun-Nebijji, s.a.v.a., str. 6; El-Biḥār, sv. 76, str. 321, hadis 4.
[3] El-Firdews, sv. 1, str. 91, hadis 295, prenesen od Imama Alija, mir s njim; Kenzu-l-ʻummāl, sv. 6, str. 647, hadis 17214.
[4] Kitābu men lā jaḥḍaruhu-l-feqīhu, sv. 4, str. 365, hadis 5762, prenesen od Ḥammāda ibn ʻAmra i Enesa ibn Muḥammeda od njegovoga oca; El-H̱iṣāl, str. 126, hadis 122, koji Enes ibn Muḥammed prenosi od svog oca, a u ovoj predaji stoji “bolest”umjesto “šlajm”; Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 2, str. 328, hadis 2656, a sve ove predaje prenose se od Imama Sadika, od njegovoga oca, od djeda, od Imama Alija, mir s njim; El-Biḥār, sv. 66, str. 443, hadis 3.
[5] El-H̱iṣāl, str. 612, hadis 10, koji Ebū Beṣīr i Muḥammed ibn Muslim prenose od Imama Sadika, a on od svojih očeva, mir s njim; Tuḥafu-l-ʻuqūl, str. 101; Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 423, hadis 1441; El-Biḥār, sv. 66, str. 443, hadis 2.
[6] Kenzu-l-ʻummāl, sv. 14, str. 186, hadis 38318, prenesen od Ibn Es-Sunnijja i Nuʻajma zajedno u Eṭ-Ṭibbu i od El-H̱aṭība u El-Džāmiʻu.
[7] El-Kāfī, sv. 6, str. 332, hadis 4, prenesen od Sikkīna; El-Biḥār, sv. 66, str. 292, hadis 12.
[8] Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 423, hadis 1442; El-Biḥār, sv. 66, str. 444, hadis 8.
