(Prethodno: Potreba nakon svijesti i traženja)
Pitamo se zašto je spuštanje Božije milosti bliže kad se spoje potreba i dova, i zašto se potvrđuje veza između dove i Božijeg odaziva više nego u prethodnom slučaju, tačnije, između potrebe koja nije popraćena dovom i Božije milosti? Odgovor na ovo pitanje ustvari je odgovor na pitanje kojim smo otpočeli ovo poglavlje o tajni povezanosti između dove i odaziva te obrazloženju ove povezanosti.
Zato kao odgovor na ovo pitanje kažemo da dova spušta Božiju milost putem tri zakonitosti: prva zakonitost jeste povezanost između Božije milosti te ovisnosti i potrebe, i mi smo je obrazložili, pa je dalje nećemo ponavljati. Svaka dova obuhvata stanje potrebe i ovisnosti o Božijoj milosti, a što je i prva postaja Božije milosti.
Druga zakonitost nalazi se u vezi ovisnosti i potrebe nakon nastupanja svijesti o njoj s Božijom milošću, a ovisnost nakon svijesti razlikuje se od ovisnosti prije svijesti.
A i jedna i druga jesu ovisnost i potreba, i kao takve privlače Božiju milost i prizivaju je, ali jedna spada u svjesnu ovisnost, dok druga spada u nesvjesnu. Nesvjesna ovisnost jeste kad čovjek ovisi o Allahu, a da nije svjestan svoje ovisnosti i potrebe za Allahom, štaviše možda nije svjestan niti Allaha.
Svjesna ovisnost jeste kad je čovjek svjestan svoje potrebe i ovisnosti o Allahu. Ova svjesnost iznosi potrebitost za Allahom iz okvira tame na svjetlost i svijest, dok nesvjesna potrebitost ostaje u okviru tame, a njen vlasnik to i ne osjeća.
Međutim, ovisnik koji je svjestan svoje ovisnosti o Allahu moli iz Njegove milosti i dobrote ono što ne moli ovisnik koji nije svjestan svoje potrebe i ovisnosti o Allahu.
Kao da svijest o ovisnosti pojačava i učvršćuje stanje ovisnosti, te što je ovisnost veća, jača i čvršća, povećava se i kapacitet duše da primi Božiju milost, a ranije smo spomenuli i to kako se u Božijim riznicama ne zna za škrtost i oskudicu, samo se ljudske posude kojima zahvataju iz Božije milosti razlikuju, pa čija posuda bude veća, i njegov udio u Božijoj milosti bude veći. Posuda je ovdje ovisnost, ali ona se učvršćuje kad god je čovjek svjesniji svoje potrebe i ovisnosti o Allahu.
Zločinac kojeg vode kako bi se nad njim izvršila smrtna kazna, i koji je svjestan toga, nastoji pridobiti srca ljudi i sudija, mnogo više od zločinca kojeg vode radi izvršenja kazne smaknuća, a on nije svjestan kamo ide, premda se obojica privode istoj sudbini. Međutim, zločinac koji je priznao svoj zločin i zna koja mu kazna slijedi preklinje ljude više nego onaj drugi, zbog toga što je on svjestan svog zločina i kazne, a ovaj drugi nije.
(Nastavak: Znakovi svijesti o ovisnosti o Allahu)
