Uslišanost dove (85.)

Istraživanje na temu značenja dove, njenog značaja, njenih uvjeta i posljedica koje ostavlja

Opisujući na Miradžu posvećene budućem svijetu Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.a., rekao: “Dova im se Allahu diže a govor im kod njeg slušat. Meleki im se raduju, dove im pod Njegovim zastorom kruže. Gospodar voli da čuje njihov govor baš kao što majka voli svoje dijete.”

Kur’an

“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu, odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.”[1]

“Reci: ‘Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše molitve/dove, a pošto ste vi poricali, neminovno vas čeka patnja.’”[2]

Predaje

Mujessir ibn Abdulaziz prenosi da mu je Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “O Mujessire, čini dovu i nemoj da govoriš: Stvar je već određena sudbinom. Kod Allaha – neka je uzvišen – postoji položaj koji se ne može doseći osim činjenjem dove. A ako rob začepi usta i ne moli, neće ništa ni dobiti, pa zato traži pa ćeš i dobiti, o Mujessire! Jer nema tih vrata na koja se zakuca, a da nije očekivati da se i otvore.”

Imam Sadik, mir s njime, prenosi od Imama Alija da je rekao: “Najdraže djelo Allahu na Zemlji je dova, a najbolji ibadet čednost.” Te reče Imam Sadik: “Predvodnik pravovjernih (Imam Ali) je bio čovjek koji je dovi mnogo pridavao važnost.”[3]

Imam Sadik, mir s njime, prenosi od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “Dova je oružje vjernika i stub vjere i svjetlost nebesa i Zemlje.”[4]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Dova je ključ uspjeha i uzde postignuća. Najbolja je dova koja dolazi od čistih prsa i bogobojaznog srca, a sa iskrenošću ide i spas. I kada strah dosegne svoje granice, Allahu je pribježište.”[5]

Rekao je Ebul Hasan Musa, mir s njime: “Činite dovu, jer dova Allahu i traženje od Allaha, odvraća nevolje, a već je određeno i svršeno, i nije ostalo ništa osim da se provede stvar. Pa kada se Allah zamoli – neka je uzvišen – i dova se učini odbije se nevolja u drugom pravcu.”[6]

Sulejman ibn Amra prenosi da je čuo Ebu Abdullaha, mir s njime, kako kaže: “Uzvišeni Allah se neće odazvati na dovu nemarnoga srca, pa zato kada moliš svim se srcem posveti, a zatim budi čvrsto uvjeren da će ti se odazvati.”[7]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Došao je čovjek predvodniku pravovjernih Ali ibn Ebi Talibu, mir s njime, te mu rekao: ‘Ja sam Allahu činio dovu ali ne vidjeh odgovora.’ On mu reče: ‘Opisao si Allaha onako kako On nije opisan. Dova mora da ima četiri stvari: Iskrenu pozadinu, pripremljen nijjet, znanje o tome kako Allahu stići i tražiti nešto što je ostvarivo i umjereno. Pa jesi li činio dovu, a bile su ti poznate ove četiri stvari.’ Reče: ‘Ne.’ Ima reče: ‘E pa sada ih znaj.’”[8]

Imam Sadik, mir s njme, je rekao: “Nekada rob Božji prijatelj moli Allaha za neku stvar koja ga muči, pa On kaže meleku koji je za njega zadužen: ‘Ispuni Mome robu njegovu potrebu i nemoj da je požuruješ, jer Ja volim da čujem njegovo dozivanje i glas. A nekada čovjek u osnovi Božji neprijatelj moli Boga uzvišenog po pitanju neke stvari koja ga muči, pa Allah kaže meleku koji je za njega zadužen: ‘Ispuni Mome robu potrebu i požuri, jer ne volim da slušam njegovo dozivanje i njegov glas.’ Reče: ‘Tada ljudi pomisle pa kažu: Ovaj je ovo dobio ovako brzo samo zato što je evlija, a ovaj je dugo čekao samo zato što je ionako bezvrijedan.’”[9]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Ako neko od vas ima želju da što god Allaha zamoli to i dobije, neka se ne pouzda ni u koga od ljudi. I neka svoje nade položi samo u Allaha, neka je spomen na Njega velik. Kada Allah vidi da je to zaista tako i u srcu robovom, neće rob ništa zamoliti a da neće to i dobiti. Zato svodite sa sobom račun, prije nego vam bude svođen, jer na Sudnjem danu ima pedeset stajališta/prizora od koji svaki traje po hiljadu godina. Zatim je proučio ovaj ajet: ‘U danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje.’ (Sedžde, 5.)”[10]

Prenosi se da je se čovjek obratio Imamu Sadiku, mir s njme, riječima: “Neka sam tebi predan! Uzvišeni Allah je rekao: ‘Vi Mene pozovite i Ja ću vam se odazvati.’ Mi dozivamo, ali odgovora ne vidimo.” Imam Reče: “To je zato što vi ne ispunjavate obećanje Njemu dato. Jer Allah Uzvišeni kaže: ‘Ispunite obećanja Meni dana, ispuniti ću i Ja svoja obećanja vama dana.’ (Bekare, 40.) Tako mi Allaha da vi izvršavate Allahu obećanje dato i On bi vama Svoje ispunio.”[11]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Dova je oružje Božjih prijatelja.”[12]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Najslabiji čovjek je onaj ko nije u stanju ni dovu da čini.”[13]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Allah – neka je uzvišen – ima kazne i naplaćivanje računa, pa kada se nešto od toga spusti na vas, odbijte ga dovom, jer nevolju ne može odagnati ništa osim dove.”[14]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Oružje vjernika je dova.”[15]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Čini iskrenu dovu, jer ona bolje daje odgovore.”[16]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Kome bude darovana mogućnost da čini dovu, neće biti uskraćen odgovora.”[17]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Neka te u očaj ne baca to što odgovor na dovu kasni, jer i dar je u mjeri iskrenosti namjere.”[18]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Nemoj govoriti da ti odgovor na dovu sporo dolazi kada si mu ti zatvorio put svojim grijesima.”[19]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Nije svaka dova zaslužna odgovora.”[20]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Božja plemenitost nije u koliziji sa Božjom mudrošću, pa stoga i nema odgovora na svaku dovu.”[21]

Pojašnjenje

Kažem: Predajekoje govore o onome koji čini dovu i značaju dove mnogobrojne su, pa ih potraži u izvorima. Mi smo se ovdje zadovoljili i sa ovoliko. Što se tiče značenja Božijih riječi: “Dova im je kod Allaha uzdignuta/primljena.”, tekstovi koje smo dole u kontekstu naveli jasno govore da Allah nije smješten u nekoj strani od ili na spram stvorenja. Uzvišeni Bog je sa svakom stvari i unutar svake stvari ne onako kako su stvari materijalne jedne u drugima. I On obuhvaća sve. Stoga dizanje dove Njemu nema značenje prostornog uzdizanja. Uzvišen je On – neka je slavljen i hvaljen – od toga da ima mjesto ili kakvoću i da mu se kaže kakav je.

وهو الذي في السماء إله وفى الأرض إله وهو الحكيم العليم

“On je Bog i na nebu i na Zemlji, On je Mudri i Sveznajući!” (Zuhruf, 84.)

Zapravo, značenje toga je da je dova primljena i da je onaj ko uči dovu pod okriljem Božije pažnje. Kao što smo uputili na ovo značenje u kontekstu Božjih riječi: “I Meni se približiti.” I u kontekstu: “O Gospodaru, uputi me na djelo kojim ću Ti se približiti.”

Ono što smo spomenuli tamo dovoljno je kao pojašnjenje spomenutom ovdje u riječima: “Dova im je Allahu uzdignuta.” I riječima: “I njihov govor se kod Njega čuje.” I kod riječi: “Njihova dova kruži ispod zastora.” I kod rečenice: “Gospodar voli da čuje njihov govor.”

Što se tiče razloga pa su ovi navedeni stavljeni pod posebnu Božju pažnju, to je zbog njihove bliskosti sa Bogom zajedno sa njihovim unutarnjim okretanjem Allahu te zbog podudaranja te bliskosti sa njihovom kreacijskom blizinom Bogu koje im je on posebno dodijelio. Međutim gledano sa druge strane one o kojoj smo gore govorili sva su stvorenja bliska Bogu svojom biti. Ono što je bitno i značajno jeste srčana okrenutost Njegovoj blizini i prisutnost unutar Njegove blizine i prisutnosti koju je On posebno ovoj vrsti robova dodijelio i njih odlikovao između ostalih. Ovo ćemo još pojasniti ajetima i predajama kada budemo govorili o blizini sa Bogom. Allah je taj koji vodi pravome putu i Njemu pripada zasluga i zahvala!