1. Čovjek u ovom svom prvom, kratkotrajnom, ovozemaljskom životu nalik je mjehurićima pjene koja plovi po vodi. Jer oslonci i stubovi njegove ljuske bivanja pobodeni su u vode materijalnog, tvarnog mora. I sve što on poduzima, sav trud i napor spleten je rukom ovog uzburkanog, tvarnog mora!
Naime, ljudska vanjska i unutarnja čula zauzeta su materijom. I čovjekove misli prate njegove osjetilne spoznaje. Jedenje, pijenje, sjedenje, stajanje, govorenje, slušanje, kretanje tamo-amo, kretanje i mirovanje – sve što čovjek poduzima od poslova i radnji, temelji svega toga postavljeni su u materiji i ne mogu se ni zamisliti osim u njoj.
Tako u nekim prilikama zapažamo da se dojmovi apstraktnog – npr. kao što je ljubav, neprijateljstvo, ambicija, čast i slično tome – od strane shvatanja ljudi spoznaju i recipiraju kad se predstave tako da otjelovljuju materijalne potvrde. Čovjek zaključuje o slasti pobjede posredstvom analogije sa slašću šećera, o privlačnosti prijateljstva posredstvom analogije sa privlačnom silom magneta, o ambiciji posredstvom analogije sa visinom nekog položaja ili sa visinom noćnih zvijezda, o veličini nekog položaja, njegovom dostojanstvu, zaključuje posredstvom analogije sa veličinom neke planine, te tome slično.
Uz sve to, shvatanja ljudi se razlikuju u spoznavanju apstrakcija koje su šireg i većeg opsega od materijalnih stvari. Tako su neki umovi vrlo slabi u spoznavanju apstrakcija, neki opet malo spoznaju, te se tako postepeno ide dok se ne stigne do ljudskih umova koji sa lahkoćom spoznaju i recipiraju apstrakcije bez posredstva materije.
Bilo kako bilo, u mjeri u kojoj ljudski umovi napreduju prema spoznaji apstrakcija u tolikoj mjeri smanjuje se ovisnost tih umova o privlačnim materijalnim fenomenima. I kako god se smanjuje ta njihova ovisnost o materiji, oni jačaju u svojoj spoznaji. To znači: Svaki čovjek po svojoj ljudskoj prirodi posjeduje osobnu predisponiranost za ovu spoznaju. Ako čovjek nije sasvim pogođen nekim akcidentalnim nedostacima on će moći biti u stanju da razvije i unaprijedi ovu svoju sposobnost da apstrahuje.
2. Iz prethodnoga izvodimo zaključak da se ono što čovjek spozna, a šta je na nekoj višoj razini razumijevanja i pameti (um), ne može svesti na ono što je na nižoj razini. Ako bismo ipak pokušali provesti to svođenje rezultat bi bio suprotan, naročito onda kad su posrijedi apstrakcije koje su važnije od osjetilnih materijalnih stvari. Ako bi se te apstrakcije recipirale kako je to kod običnog puka, dobio bi se rezultat koji kontrira ispravnom željenom rezultatu.
Nije na odmet da ovdje predočimo ukratko idolopoklonstvo i napravimo jednu aluziju. Ako istrazivač dublje razmisli o odjeljku “Upanišade” iz knjige “Vede” (Sveta budistička Knjiga), ako dakle on o tom odjeljku razmisli i pravilno uporedi njegove tvrdnje vidjeće da odjeljak cilja ka čistom monoteizmu. Ali, na žalost, ovaj cilj je široko izložen i bez ikakva zastora, te je još i na nivou pučkog mišljena, tako da je rezultat bio da su ljudi slabijeg shvatanja između Hindusa usmjerili se ka obožavanju mnogih kumira.
Dakle, ne može se sasvim raskriveno podići zastor sa onostranih tajni i sa područja koje je skopčano sa metafizičkim na onakav način kako je materija opisana kod materijalista i onih koji se ne pokoravaju “ezoteričkim” istinama.
3. Usprkos tome što mi nalazimo u vjerama lišavanje običnog puka prava da se bavi mnogim vjerskim potankostima i osobitostima, kao npr. što je lišavanje u brahmanizmu, judaizmu i kršćanstvu, te lišavanje laika da prime znanje Svete Knjige u paganstvu i kršćanstvu, usprkos, dakle, svemu tome, vrata islamske vjere nisu ni pred kim zatvorena! Vjerske vrijednosti u islamu su za sve i nisu posjed jedne određene grupe.
Nema razlike između puka i odabranih, između muškaraca i žena, između bijelca i crnca. Svi su oni jednaki u pogledu islama i niko nema prednosti ni pred kim. Allah dž.š. kaže:
“Ni jednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi, vi ste jedni od drugih!” (Ali Imran, 195)
Allah, dž.š., također veli:
“O ljudi! Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji.” (Hudžurat, 13)
Nakon izlaganja ovih triju premisa možemo tvrditi sljedeće:
Kur'an u svojim ispravnim učenjima gleda na čovječanstvo upravo kao na čovječanstvo. Pod tim mislimo da Kur'an izlaže svoja učenja čovjeku na način da je čovjek u stanju odgajati se i prolaziti kroz stupnjeve savršenstva.
S obzirom na to da se umovi, razumijevanja i mentaliteti razlikuju u shvatanju apstrakcija, te se nije nikada sigurno da neće doći do opasnosti pogrešnog tumačenja kod priopćavanja njegovih uzvišenih učenja, kako smo to naprijed istakli, s obzirom, dakle, na sve to Kur'an izlaže svoja učenja jednostavnim standardima, kako odgovara puku, i govori u granicama njihova razumijevanja i njihovih jednostavnih razina shvaćanja.
Rezultat ovakvog mudrog načina govora bio je da Kur'an izlaže svoja uzvišena učenja jednostavnim jezikom koji shvaća običan svijet. Tako se vanjsko značenje kur'anskih riječi priopćava na jedan osjetilan način ili način koji je tome približan. Unutarnja apstraktna značenja ostaju iza koprene vanjskog značenja i pojavljuju se prema sposobnosti razumijevanja. Do njih svaka osoba dolazi po mjeri svog uma i svojih stupnjeva spoznaje.
Allah dž.š. kaže:
“Mi Kur'an objavljujemo na arapskom jeziku da biste razumjeli. A on je u Glavnoj knjizi, u Nas, cijenjen i mudrosti pun!” (Zuhruf, 3-4)
Allah, dž.š., kaže još, predstavljajući u prenosnim slikama Istinu i zabludu, te stepen spoznavanja i razumijevanja, sljedeće:
“Allah spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini.” (Ra'd, 17)
I Allahov Poslanik, s.a.v.a., u jednom poznatom hadisu kaže:
“Doista, mi poslanici govorimo ljudima prema stepenu njihova shvatanja.” (Biharu-l-Envar, 1/37)
Drugi rezultat toga zašto Kur'an govori o “vanjskom” i “unutarnjem” jeste sljedeći: Vanjsko kur'anskih ajeta jesu primjeri koji se odnose na Unutarnje, to jest oni ukazuju na Božanska znamenja koja su iznad toga da bi ih shvatio puk prema svojim standardima. Tako vanjska značenja bivaju primjerima koji približavaju razumijevanju zakučastih znamenja.
Allah dž.š. kaže:
“Mi u ovom Kur'anu objašnjavamo ljudima svakojake primjere, ali većina ljudi nikako neće da vjeruje.” (Isra, 89)
Također, Allah, dž.š., kaže:
“To su primjeri koje mi ljudima navodimo, ali ih samo oni koji znaju shvaćaju.” (Ankebut, 43)
U Kur'anu ima još mnogo primjera, osim spomenutih ajeta, čije je značenje općenito i bezuvjetno i ne tiče se posebnih kur'anskih primjera.
Stoga se mora reći da su svi ajeti primjeri u odnosu na uzvišena znamenja i spoznaje koje i jesu krajnji cilj Kur'ana.
