Čovjek na početku svog života, neposredno po svom rođenju, živi materijalnim životom, koji je privremene naravi. Vezan je za materiju, kao što je pjena vezana za vodu i uvijek je dotiče, iako izgleda nezavisna.
Allame Tabatabai u knjizi Kur'an u Islamu nudi sljedeći odgovor: “Čovjek na početku svog života, neposredno po svom rođenju, živi materijalnim životom, koji je privremene naravi. Vezan je za materiju, kao što je pjena vezana za vodu i uvijek je dotiče, iako izgleda nezavisna. Sve što on vidi i čuje materija je, čak i duhovna znanja tumači pomoću primjera u materijalnom svijetu (npr. slatka pobjeda, čelična volja, privlačnost među ljudima i sl.). Ako obratimo pažnju, primijetit ćemo kako čovjek sve stvari prevodi u materijalni svijet da bi ih shvatio. To je i prirodno jer je naš život izmiješan sa materijalnim.”
Ljudske sposobnosti izrazito se razlikuju, pa neko lahko poima stvari koje se tiču duhovnog svijeta, dok drugi nemaju te sposobnosti. Što se čovjek više zaokuplja i zadubljuje u pitanja duhovnosti, sve se više udaljava od materijalnog svijeta i obrnuto. To dvoje u nekoj je vrsti uzajamnog odnosa. Poslanik s.a.v.a. kaže: “Ljubav prema Ovome svijetu izvor je svih grijeha.” Iz ovog hadisa zaključujemo da se značenja iz svijeta duha ne mogu drugačije pojasniti čovjeku, osim da mu se prikazuju slikovito, prevedena na njegov materijalni jezik. Kada bi Kur'an govorio sve otvoreno, bez primjera, poređenja i slika, većina ljudi ga ne bi shvatila pa bi tako postali poricatelji. Hafiz o ovome govori u svojim stihovima:
Onaj prijatelj kojeg objesiše visoko
pogriješio je, jer je tajne govorio.
(Stihovi se odnose na Mensura Haladža koji je rekao: “Enel-Hakk!”– Ja sam Istina!)
Islam i Kur'an namijenjeni su svim ljudima pa je stoga bilo potrebno da se riječ Božija oblikuje tako da pojedini ajeti budu shvatljivi svakom na njegovoj razini poimanja. Da bi Kur'an opravdao svoju svrhu, njegova preuzvišena gnoza morala se obznaniti na lahak i shvatljiv način, imajući u vidu činjenicu da su ljudi na različitim razinama shvatanja. “Mi smo ga objavili na arapskom jeziku, da bi ga vi shvatili”,[1] a da je ostavljen u Ummul-Kitabu (Majku knjiga), onda ljudi ne bi ništa od njega imali.
Kada Kur'an govori o ahlaku, navodi primjere poput ajeta:
كَلِمَةً طَيِّبَةً كَشَجَرةٍ طَيِّبَةٍ
“Lijepa riječ je kao lijepo drvo…”[2]
Iako drvo nema nikakvog utjecaja na moral čovjeka. U drugom primjeru, kada govori o Džennetu, kaže sljedeće: “Džennet je poput vrta kroz kojeg rijeke teku…”[3] Rijeke i bašče ustvari nisu Džennet, nego samo primjeri koji će nam olakšati shvatanje ovog pojma. Prenosi se da je Poslanik s.a.v.a. rekao: “Mi poslanici razgovaramo sa ljudima na osnovu njihovog razuma (koliko su sposobni shvatiti).” O tome govori i sam Kur'an u sljedećem ajetu:
وَلَقَدْ صَرَّفْنَا لِلنَّاسِ فِي هَـذَا الْقُرْآنِ مِن كُلِّ مَثَلٍ فَأَبَى أَكْثَرُ النَّاسِ إِلاَّ كُفُورًا
“Mi u ovom Kur'anu navodimo ljudima svakojake primjere, a opet većina njih poriče.[4]
وَتِلْكَ الْأَمْثَالُ نَضْرِبُهَا لِلنَّاسِ وَمَا يَعْقِلُهَا إِلَّا الْعَالِمُونَ
“To su primjeri koje Mi navodimo, ali ih shvaćaju samo oni koji znanje posjeduju.”[5]Jednom prilikom Imam Sadik je rekao: “Da je Ebu-Zer znao šta je u Selmanovim prsima, to bi ga ubilo!” Iako su ova dvojica bili pobratimi, postojala je velika razlika u načinu njihova shvatanja. Kur'an nastoji da se svi okoriste njime i da bude što više ispunjen primjerima kako bi ga ljudi shvatili.