Kako je Kur'an pojašnjenje za sve stvari

Tumačenje 89. ajeta sure Nahl

وَنَزَّلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ تِبْيَانًا لِّكُلِّ شَيْءٍ وَهُدًى وَرَحْمَةً وَبُشْرَى لِلْمُسْلِمِينَ

“Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao Uputu i Milost i radosnu Vijest za muslimane.”

To da Kur'an rasvjetljava svaku nejasnoću i riješava svaki problem potvrđuje predaje Imama Ehli-Bejta.

U knjizi Kâfi prenosi se od Imama Sadika da je rekao:

“Allah, dž.š., je objavio u Kur'anu objašnjenje za svaku stvar, čak dotle da, tako mi Gospodara, Allah nije izostavio niti jednu stvar za kojom robovi Njegovi imaju potrebu, a da je nije objavio u Kur'anu, da rob ne može reći: ‘Kamo sreće da je to objavljeno u Kur'anu!’”[1]

U istoj knjizi Amr ibn Kejs prenosi od Imama Bakira: “Čuo sam kako Imam Bakir kaže: ‘Uistinu Allah, dž.š., nije prešao preko nijedne stvari za kojom ummet ima potrebu, a da je nije objavio u Svojoj Knjizi i pojasnio Njegovom Poslaniku, s.a.v.a. Odredio je svakoj stvari veličinu; i za svaku veličinu je postavio dokaz koji ukazuje i vodi ka njoj; i odredio je onome koji pređe te granice zakon i kaznu.’”[2]

Imam Sadik kaže: “Nema stvari po kojoj se raziđu dvojca, a da načelo i korijen te stvari nije u Allahovoj Knjizi. Međutim, umovi ljudi ga ne mogu doseći.”[3]

Fejd Kâšânî, r.a., u sedmom poglavlju tefsira Es-Sâfî prenosi veoma suptila mišljenja koja odgovaraju stvarnosti ljudi spoznaje po pitanju svojstva Kur'ana da je on pojašnjenje za svaku stvar. U nastavku ćemo navesti u rezime tog govora.

Znanje o stvarima se stječe preko osjetilnih perceptora posredstvom gledanja, slušanja izvješća, posvjedočenjem, idžtihadom, eksperimentom, iskustvom i sl. Ovo znanje je ograničeno samim tim što mu je predmet saznanja partikularan, odnosno ograničen, promjenljiv i nestajući. Ova vrsta znanja nema postojanost. Budući da ovo znanje ovisi o biću u vremenu njegova postojanja, jasno je da prije postojanja te stvari postojala drugo biće; a nakon nestanka te stvari doći će neko treće znanje. Dakle, ovo znanje koje sačinjava većinu ljudskog znanja promjenljivo je, nestajuće i ograničeno.

Ili znanje o stvarima nije preko osjetilnih perceptora, već je to znanje o njihovim uzrocima i kranjim ciljevima ka kojima teže. Naravno, ova vrsta znanja je univerzalnog karaktera, elementarno i umno. Univerzalni uzroci i univerzalni ciljevi neograničene su stvari, jer svaki uzrok ima svoj uzrok i sve tako u nizu dok se ne dođe do Prvotnog uzroka svih uzroka. Onaj ko ima znanje o načelima univerzalnih uzroka i Prvotnom uzroku to znanje nije ničim promjenljivo. Ovo znanje je svojstveno samo onima koji imaju znanje o Uzvišenom Bogu i Njegovim imenima, svojstvima Džemala i zastorima Dželala; o tome kako bliski meleci obavljaju svoju zadaću; i kako se oblici ograničavaju i spuštaju; te kako meleci primaju te oblike iz Svijeta značenja i smislova. Dakle, oni imaju uvida u uzročno-posljedični niz i kakvoću spuštanja zapovjedi Božije u zastore i mreže svijeta određivanja veličina. Oni imaju znanje o uzajamnim odnosima bića Kreacije.

Oni imaju znanje i uvid o partikularnim stvarima, o stanjima partikularnih poslova i učincima koji proizlaze iz toga, ali znanjem koji nije promjenljivo. U ovom obliku oni znanja o stvarima i događajima stječu gledajući od uzroka ka posljedici, od univerzalnog ka partikularnom, od melekutskog aspekta stvari ka njihovim stvorenim aspektima, od elementarnog ka složenom. U takvom stanju oni imaju znanje o čovjekovoj duši i stvarima koje nju unapređuju i vode do svetog Hrama Božije sigurnosti i Ljepote, kao i o onome što dušu odvodi u propast i to znanje koje univerzalno i nepromjenljivo.

Ovo je znanje Božijih poslanika, njihovih nasljednika, Božijih ugodnika i bliskih meleka. Oni imaju znanje o prošlom i budućem i to znanjem kojem mnoštvo Ovog svijeta ne utiče na njega. Onaj koji pojmi ovo znanje shvata riječi Božije: “Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve.” On shvata da je Kur'an knjiga čije je znanje univerzalno i koje se sa promjenom vremena, mjesta i okolnosti ne mijenja. Sa pojavom novih mišljenja i različitih civilizacija to znanja se ne mijenja i ne gubi na autentičnosti i vrijednosti. Takav čovjek prihvata i potvrđuje da nema stvari ni pojave a da Kur'an upravo iz onog njihovog aspekta univerzalnosti ne baca svijetlo na njega. Dakle, ako ta stvar nije izravno i doslovno spomenuta u Kur'anu, sigurno su navedeni njeni uvjeti dolaska i krajnji ciljevi. Naravno, samo manji broj ljudi stječe uvid u Kur'an na ovakav način da stječu znanje o neobičnostima Kreacije, njenim tajnama, zakonitostima koji vladaju pojavama. To je znanje koje prevazilazi osjetilno, a povezano je sa univerzalnim načelima. Upravo na ovo ukazuje prethodno istaknuta predaja od Imama Sadika: “Nema stvari po kojoj se raziđu dvojca, a da načelo te stvari nije u Allahovoj Knjizi. Međutim, umovi ljudi ga ne mogu doseći.” Dakle, kao prvo što se jasno da shvatiti iz ove predaje jeste to da je svako načelo spomenuto u Kur'anu; a drugo je da mali broj ljudi, samo oni probrani mogu steći znanje o tome. Ovo je bio kratak pregled sedmog uvoda vanredno vrijednog tefsira Es-Sâfî.

Dakle, ako bi se svi ljudi i džini sakupili, šta više i sva bića čije znanje se temelji na osjetilnom, da donesu knjigu sličnu Kur'anu oni to ne bi mogli.

قُل لَّئِنِ اجْتَمَعَتِ الإِنسُ وَالْجِنُّ عَلَى أَن يَأْتُواْ بِمِثْلِ هَـذَا الْقُرْآنِ لاَ يَأْتُونَ بِمِثْلِهِ وَلَوْ كَانَ بَعْضُهُمْ لِبَعْضٍ ظَهِيرًا

“Reci: ‘Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, kao što je on, na bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.’”[4]

Iz dosadašnjeg izlaganja je postalo jasno zašto ljudi i džini čak i da se udruže ne mogu osmisliti knjigu sličnu Kur'anu. Ne samo da ne mogu slično Kur'anu donijeti već i manje od toga:

أَمْ يَقُولُونَ افْتَرَاهُ قُلْ فَأْتُواْ بِعَشْرِ سُوَرٍ مِّثْلِهِ مُفْتَرَيَاتٍ وَادْعُواْ مَنِ اسْتَطَعْتُم مِّن دُونِ اللّهِ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ *فَإِن لَّمْ يَسْتَجِيبُواْ لَكُمْ فَاعْلَمُواْ أَنَّمَا أُنزِلِ بِعِلْمِ اللّهِ وَأَن لاَّ إِلَـهَ إِلاَّ هُوَ فَهَلْ أَنتُم مُّسْلِمُونَ

“Zar oni da govore: ‘On ga izmišlja!’ Reci: ‘Pa sačinite vi deset Kur’anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako je istina što tvrdite!’ A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objavljuje samo s Allahovim znanjem i da nema boga osim Njega – zato muslimani postanite!”[5]

Ne, oni su nemoćni čak i jednu suru da donesu:

وَإِن كُنتُمْ فِي رَيْبٍ مِّمَّا نَزَّلْنَا عَلَى عَبْدِنَا فَأْتُواْ بِسُورَةٍ مِّن مِّثْلِهِ وَادْعُواْ شُهَدَاءكُم مِّن دُونِ اللّهِ إِنْ كُنْتُمْ صَادِقِينَ * فَإِن لَّمْ تَفْعَلُواْ وَلَن تَفْعَلُواْ فَاتَّقُواْ النَّارَ الَّتِي وَقُودُهَا النَّاسُ وَالْحِجَارَةُ أُعِدَّتْ لِلْكَافِرِينَ

“A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenu njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.”[6]

Nakon što Allah, dž.š., izazove sav ljudski rod i džine da donesu slično Kur'anu, nedvosmisleno i izravno kaže da pozovu sve osim Allaha i ovim je Uzvišeni Gospodar razlog poricanja od strane nevjernika, a to je njihovo ne poznavanje kur'anskih zbilja i da osim Allaha niko drugi ne može shvatiti Kur'an. A Božiji prijatelji koji su uronili u Božiji Bît i postoje po Bogu imaju zanje ta'vila Kur'ana. Oni su duboko upućeni u znanje, kao što i Kur'an kaže:

وَمَا كَانَ هَـذَا الْقُرْآنُ أَن يُفْتَرَى مِن دُونِ اللّهِ وَلَـكِن تَصْدِيقَ الَّذِي بَيْنَ يَدَيْهِ وَتَفْصِيلَ الْكِتَابِ لاَ رَيْبَ فِيهِ مِن رَّبِّ الْعَالَمِينَ * أَمْ يَقُولُونَ افْتَرَاهُ قُلْ فَأْتُواْ بِسُورَةٍ مِّثْلِهِ وَادْعُواْ مَنِ اسْتَطَعْتُم مِّن دُونِ اللّهِ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ * بَلْ كَذَّبُواْ بِمَا لَمْ يُحِيطُواْ بِعِلْمِهِ وَلَمَّا يَأْتِهِمْ تَأْوِيلُهُ كَذَلِكَ كَذَّبَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ فَانظُرْ كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الظَّالِمِينَ

“Ovaj Kur’an nije izmišljen, od Allah je – on potvrđuje istinitost prijašnjih objava i objašnjava propise; u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je! A oni govore: ‘On ga izmišlja!’ Reci: ‘Pa, dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite.’ Oni poriču prije nego što temeljito saznaju šta ima u njemu, a još im nije došlo ni tumačenje njegovo; tako su isto oni prije njih poricali, pa pogledaj kako su nasilnici završili!”[7]

Poricatelji će saznati da je ovo riječ Božija, ali kada pređu prag znanja osjetilnog i shvate univerzalije, a to je sa smrću. Na Ovom svijetu oni nisu težili ka spoznaji univerzalnih učenja i znanja, ali kad sa smrću presele se na Ahiret uvidjet će ono što su poricali. Tada će shvatiti Božije riječi:

وَمَا يَنطِقُ عَنِ الْهَوَى * إِنْ هُوَ إِلَّا وَحْيٌ يُوحَى * عَلَّمَهُ شَدِيدُ الْقُوَى

“On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje,uči ga jedan ogromne snage.”[8]

S obzirom na dato pojašnjenje u vezi ovog univerzalnog načela postalo je jasno zašto poricatelji i nevjernici sprječavaju ljude od promišljanja i upoznavanja sa kur'anskim zbiljama, tmačenjima i ta'vilom. Jer ulaskom u more kur'anskih učenja ljude odvraća i vodi od partikularnog ka univerzalnom znanju. A u tom području nema mjesta za laži i obmanama.

Oni koji vladaju ljudima na temelju obmane i varke  nastoje da ljude zarobe osjetilnim i imaginarnim znanjem, a ne dozvoljavaju da se upoznaju sa obzorjima čovječnosti i da se upoznaju sa uzvišenim idejama i zbiljama. Ako ljudi dokuče ta'vil Kur'ana oni će spoznati i svog istinskog Skrbnika. Upoznat će se sa istinskim predvodnikom po kojem je Kur'an živ. Zato, da se ljudi ne bi okrenuli ka istinskom predvodniku oni nastoje da ljude liše univerzalnog znanja.