Prof. dr. Sejjid Veziri
Šapćuće moljenje žalitelja
U ime Allaha Milostivog Samilosnog
Bože moj, Tebi se žalim na dušu koja na zlo nagoni,
Navaljuje prestupima,
Čezne da Ti se ne pokori,
I izlaže sebe gnjevu Tvome.
Odvela me je na puteve stradanja,
Učinila me najuniženijim stradalnikom pred Tobom.
Izgovori su brojni,
Nadanja dugačka;
Kad je zlo dotakne,
Uznemirena je,
Kad je dobro dotakne,
Uskraćuje;
Sklona zabavi i skretanju,
Puna nemara i nepažnje,
Požuruje me prestupima i nagoni da odgađam pokajanje.
Bože moj,
Žalim Ti se
Na neprijatelja koji me zavodi
I šejtana koji me zastranjuje.
Ispunio je grudi moje zavodničkim mislima,
A savjeti njegovi obuhvatili su srce moje,
On podržava inad protiv mene,
Uljepšava mi ljubav prema svijetu Ovom,
I odvaja me od pokornosti i bliskosti!
Bože moj, Tebi se žalim na srce koje je tvrdo,
Okretano tamo-ovamo mislima zavodljivim,
Zaodjenuto u hrđu i pečat
I na oko toliko nemarno da plače u strahu od Tebe
I koje žudno traži ono što ga veseli!
Bože moj, nema ni sile ni čvrstine,
Osim u snazi Tvojoj,
Niti izbavljenja za me od ružnoća svijeta Ovog,
Osim zaštitom Tvojom.
Zato Te molim
Tvojom mudrošću dalekosežnom
I Tvojom voljom prožimajućom
Da mi ne dopustiš da se izlažem ičem drugom do darežljivosti Tvojoj
I da me ne preinačiš u metu za nevolje!
Budi mi pomagač protiv neprijatelja,
Pokrivatelj sramote i prijstupa,
Zaštitinik od nesreća
Čuvar od djela nepokornosti,
Dobrotom i milošću Tvojom,
O Najmilosniji od milosnih!
Dakle, vidimo da Imam Sedžad u ovom munadžatu iznosi dugu žalopojku na svoj nefs, na svoju nepokornu dušu i izgovara „La havle ve la kuvvete ila billah“ – Nema snage ni moći osim u Allaha. Bože, ja nemam nikakve moći ni snage da se oduprem napastima svoga nefsa, svoje nepokorne duše, svog srca, šejtana i bilo čega drugog osim uz Tvoju podršku. Ovakav tevesul, ovakovo posredničko obraćanje Bogu, zapravo je odraz Imamovog dubokog poznavanja svoga nefsa. Ponekad možemo pomisliti da smo kadri da se othrvemo prohtjevima svoga nefsa, ali ovo je pogrešna i naopaka pretpostavka. Jer, moguće je da ovaj naš nefs iskoristi svoju mudrost, da u borbi protiv nas upotrijebi sva svoja sredstva, a da mi nismo svjesni da zapravo slijedimo njegovu zamisao. To je kao kada u iranskom okruženju zamislite čovjeka koji stoji pored glavnog puta i drži plakat na kojem piše „Smrt Americi“ i vi se divite kako je revolucionaran, a zapravo radi se o čovjeku koji je plaćenik.
Ponekad se mi utječemo Bogu od šejtana, a ponekad proklinjemo šejtana. Onda kada tražimo utočište od Boga – to je u redu, ali kada proklinjemo šejtana trebamo se pozabaviti sa sobom i sebi postaviti pitanje da nije možda šejtan taj koji nas je upregao da ga proklinjemo, da upravo možda ne slijedimo njegove korake. Vrlo često se događa da kada kritikujemo svoj nefs slijedimo zapravo njegove trikove i njegovu taktiku i da smo ušli na polje na kojem on određuje na kakav ćemo se način obračunavati s njim. Kad je situacija takva, kad je naša borba i obračunavanje sa šejtanom i nefsom takva da nikada nismo sigurni da li koristimo njihovo oružje i njihovu tehnologiju i da nam to zapravo neće nauditi, onda nam je jedino utočište da tražimo spas kod Boga. Zato Imam, a.s., pribjegava posredstvom ismeta u Božije utočište, Božiji oprost i Božiju zaštitu.
Prvo je pribježište Božijem užetu. Kur'anski ajet kaže: Onaj ko se uhvatio za Božije uže, uhvatio se za najčvršću vezu. Dakle, taj je siguran. I sve dok čovjek nije na stazi Pravog puta, uvijek je pod prijetnjom svog nefsa i šejtana. Tek kada izađemo na put zvani siratu-l-mustekim tada smo sigurni. Prva stvar u kojoj je tražio utočište kod Boga Imam, a.s., jeste ismet Božiji, ta čvrsta Božija veza, Božije uže. Druga stvar je Njegov hikmet, Božija mudrost. On kaže: Bože, ti si Ovaj svijet stvorio s mudrošću, i mene si stvorio s mudrošću i ja trebam da korak po korak savladavam u ovoj Kreaciji stepene mudrosti. Nisi me stvorio da bih odjednom pao kao žrtva nefsa ili šejtana, pa daj mi zahvaljujući toj mudrosti da se izvučem iz kandži nefsa i šejtana. Kao da hoće da kaže: Bože moj, pa zar bi bilo mudro da mi Ti omogućiš da ja svoj nefs kao optuženika, kao zločinca izvedem pred Tvoj sud, a da se Ti na svom sudu ne obazreš na to i pređeš preko toga. Jer, Bože moj, nećeš valjda dozvoliti da ja postanem žrtva svoga nefsa i da me moj nefs porazi i da moja žalba Tebi ne urodi plodom? Bože moj, da je tako da ja odjednom padnem u zasjedu svoga nefsa i da podlegnem njegovim obmanama Ti ne bi dao izlaza, ne bi dao puta da se ja spasim od napada, obmana i zastranjenja svoga nefsa. Međutim, Ti si dao taj izlaz, dao si taj put i zato ja imam nade da se izvučem. Ali ja znam, Gospodaru moj, i nadam se da ćeš me Ti spasiti od poniženja, od zastranjenja, od pada usljed obmana i zabluda moga nefsa i da ću se zahvaljujući Tvojoj ruci spasa izbaviti. Nemoj me, Bože moj, ostaviti na putu bez podrške pa da ne uspijem da se izbavim od njihovih napada i iz njihovih zasjeda. Znam da je u ispitima koje mi daješ na tom putu dobro za mene i moje savršenstvo, ali opet mi daj ruku podrške da izađem iz tih iskušenja kao pobjednik, da ne padnem, da ne pokleknem.
Da ne bi ova obraćanja i ove tužbalice Bogu bile samo verbalni monolog potrebno je neke poslove obaviti prije toga. Rekli smo da je nefs munafik i to takav koji je zalutao s glavnog puta, koji je zastranio potpuno, i kao za sve munafike za njega vrijedi kur'anski ajet: koliko god tražio za njih oprosta, Bog im neće oprostiti, jer se nisu vratili na onu početnu stazu i sve dok se ne vrate nema govora o oprostu. I naš nefs poput tih munafika nepopravljiv sve dok ga silom ne natjeramo da se vrati na put spasa.
Ako čovjek želi da se otarasi zlodjela na koje ga je u minulom vremenu nefs navraćao i navodio, a nema još uvijek snage da se odupre nefsu potrebno je da obavlja četiri vrste poslova.
Prvo, potrebno je da stalno i kontinuirano prema svom nefsu pesimistički raspoložen. Nikada ne treba da pomisli da i jednog trena može ostati siguran, postojan kao mu'min, kao vjernik, kao onaj koji je na Božijem putu, a da ga njegov nefs u tome neće uznemiravati. Kada učiniš neko dobro djelo i pomisliš: „Sad sam prevario nefs, sada sam uradio dobro djelo, a on mi nije bio prepreka“, upravo je tu pukotina kroz koju nefs ulazi.
Drugo, treba znati svoj nefs temeljito i detaljno. Nije dovoljna opća predstava da je moj nefs, nefsu-l-emare, da je moja poročna duša pokvarena. To je malo znanje i nikakvo. Pored toga potrebno je znati sve njegove trikove, sve obmane koje on primjenjuje nad nama u životu. Osim toga, naš nefs ima različite metode djelovanaja, obmanjivanja, ubacivanja klipova u naše točkove za različite vrste naših djelatnosti. Kada su u pitanju naši lični poslovi djeluje na jedan način. Kada su u pitanju naši ibadeti, on djeluje na drugi način. A kada su u pitanju naše društvene aktivnosti onda djeluje na treći način. Tako da promjenjiva tehnologija njegovog rada može izazvati zabunu. Isto tako, u dovođenju u sumnju naših vjerskih uvjerenja ima jednu metodologiju, za kvarenje našeg ahlaka ima drugu metodologiju, za proizvodnju zlih postupaka u nama ima opet treću metodologiju. Kada smo u ulozi oca ima jednu metodologiju, drugu kada smo u ulozi sina, treću kada smo u ulozi prijatelja itd. Kada smo veliki griješnici i prijestupnici, ima jednu metodologiju, a kada smo zahidi i pobožnjaci, nemojte misliti da nas tada ostavio, ne, samo primjenjuje drugu metodologiju. Kada smo učinili tevbu i pokajali se, nije ni tu kraj. On nabacuje novu masku. Znači, za sve ove stvari potrebno je da čovjek poznaje sve vrste maski, sve vrste demagogija, sve vrste tehnologija koje naš nefs može da primjeni, a bez sumnje on ima cijeli arsenal obmana za svako od ovih stanja.
Treći princip je da moramo imati stalnu kontrolu nad svojim nefsom, neprestani nadzor nad njim. Jer nefs čovjeka vrlo lahko vodi u sladostrasti, uživanja, poroke, sve one stvari koje su čovjeku lagodne. I kako ovdje izaći na kraj sa nefsom? Kako ga pobijediti u svakodnevnici? Uvijek, kada se nađemo između dvije stvari nefs nam nudi dvije opcije. Odustanimo od one koja nam je slađa, a uzimamo onu težu jer je nefs uvijek sklon onome gdje su užici, gdje je uživanje, provod, zabava i sl.
Četvrta stvar koje se čovjek mora držati da bi se spasio od nefsa mora jeste Božiji tevesul, dakle Boga uzeti kao posrednika u spasu od svog nefsa. Treba uzeti tevesul od Onoga čija je volja izvršna u cijelom Univerzumu. A to znači volja Uzvišenog Boga. Jedini On može izaći lahko na kraj sa nefsom. Zaista je duša, kako kaže kur'anski ajet, sklona zlu, nefs je uvijek sklon zlu, osim one duše kojoj se Gospodar smiluj,. Dakle, moramo se utjecati Njegovom Gospodstvu i posredstvom Njega spašavati se od svog nefsa. Jer, zaista treba se utjecati Onome Koji bolje poznaje naš nefs od nas samih i kao što rečeni kru'anski ajet kaže: On je Taj koji bolje poznaje čovjeka od njega samog. Upravo je nefs taj koji povećava odstojanje između čovjeka i poslušnosti i pokornosti prema Bogu. A šta ne može nefs uraditi? Ne može povećati odstojanje između čovjeka, njegove biti i samog Boga, jer je Bog bliži čovjeku od njegovog nefsa. Prema tome, tu ne može ništa. Zato se traži tevesul od Boga. Nefs može povećati našu nepokornost i neposlušnost, dakle udaljiti nas našom neposlušnošću od Boga. To je njegov posao. Ali on nema načina da poveća odstojanje između nas i našeg Gospodara. Samo da napomenem, nefs može povećati udaljenost od poslušnosti Bogu, na način da te poslušnosti nikako nemamo, da smo potpuno neposlušni Bogu, da nikako ne izvršavamo Njegove dužnosti ili da ih izvršavamo aljkavo, traljavo. Međutim, ako se utječemo Bogu i dobijemo Božiju ruku podrške, onda je svakako Bog taj koji je najbliži i ima načina da ukloni vesvese i obmanjivanja našeg nefsa.
Bože naš, učini nas uspješnim u spoznaji našeg nefsa, njegovih obmana, daj nam tevesul prema Tebi i ukloni obmane i loše predstave prema nama. Bože naš, ne daj da ovo što smo zborili o nefsu i šejtanu, bude poluga u njihovim rukama za još veće vesvese i obmane prema nama.
Allahumme salli ala Muhammed ve ali Muhammed!
Ovaj tekst predstavlja prepis usmenog predavanja koji je održan u krugu prijatelja.