Adabi posjete bolesnika (islamska medicina)


Posjeta bolesniku tek nakon tri dana

1. Božiji Poslanik, s.a.v.a: “Bolesnik se posjećuje tek nakon tri dana.”[1]

Posjeta bolesniku koji nije posjetio vas u bolesti

2. Imam Ali: “Idite u posjet bolesniku koji nije posjetio vas kada ste bili bolesni, i poklonite dar onom koji nije dar poklonio vama.”[2]

Poklanjanje dara bolesniku

3. Kafi prenosi od neke rodbine Imama Sadika: “Neko od rodbine Imama Sadika se razbolio, a mi koji smo spadali u njegovu rodbinu krenuli smo u posjet bolesniku. Na sredini puta Imam Sadik se okrenu i upita: ‘Što namjeravate?’

Rekli smo: ‘Namjeravamo posjetiti bolesnika.’

Rekao je: ‘Stanite!’, i mi smo stali, a on je rekao: ‘Da li imate jabuku, dunju i tamjan?’

Rekli smo: ‘Ništa nemamo od toga što si rekao.’

Imam je kazao: ‘Zar ne znate da bolesnik osjeća smiraj od onoga što mu se treba donijeti?’”[3]

Srdačno postupanje sa bolesnikom

4. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Kada se neko od vas razboli, pružite mu ruku, položite svoju ruku na njegovo čelo, pitajte ga kako je, poželite mu dug život i od njega tražite da za vas učini dovu jer dova bolesnika je poput dove meleka.”[4]

5. Sunen Termizi prenosi od Ebu Umame:“Božiji Poslanik, s.a.v.a. je rekao: ‘Potpunost posjete bolesniku je u tome da svaki od vas položi ruku na čelo bolesnika’, ili je rekao: ‘Da položite svoju ruku na njegovu i pitate ga kako je.’”[5]

Dova za bolesnika

6. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: Kada dođete kod bolesnika, poželite mu dug život, jer ta dova neće odbiti ništa od njegovog smtrnog časa, ali biva uzrokom njegove radosti.”[6]

7. Dova koji je Božiji Poslanik, s.a.v.a., učio u vrijeme posjete bolesnika: “Bože Moj, nagradi ga za njegovu bol i do kraja života podari mu zdravlje!”[7]

8. Sunen Kubra prenosi od Ibn Abbasa: “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.a., išao u posjet bolesniku sjeo bi pored bolesnikove glave i proučio bi sedam puta: ‘Od Uzvišenog Boga, Gospodara velikog Prijestolja za tebe molim ozdravljenje!,’ i ako još nije stigao smrtni čas bolesnika, odzravio bi od bolesti.”[8]

9. Sahih Buhari prenosi od Aiša: “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.a., otišao kod bolesnika ili kada bi nekog bolesnika doveli kod njega, rekao bi: ‘Odstrani mu bol o Gospodaru ljudi, podaj mu odzravljenje jer Ti Si Iscjeljitelj, nema posrednika u ozdravljenju osim Tebe! Podaj ozdravljenje koje kada stigne niti jedna bolest neće ostati!’”[9]

10. Sahih Muslim prenosi od Ebu Said Hudrija: “Došao je Džibrail kod Poslanika, s.a.v.a., i rekao: ‘O Muhammede! Da li se se razbolio?’ On mu odgovori: ‘Da!’ Džibrail mu reče: ‘U ime Boga, uvodim te u Božije utočište od svih tegoba, od zla bilo koga i ljubomornih očiju. Bože ozdravi ga! U ime Boga, za tebe tražim utočište!’”[10]

Traženje dove od bolesnika

11. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Kada dođete kod bolesnika, tražite od njega da za vas učini dovu jer njegova dova je poput dove meleka.”[11]

12. Imam Sadik, a.s.: “Svako ko posjeti bolesnika radi Boga i on za tog posjetitelja učini dovu, Uzvišeni Bog će je sigurno uslišiti.”[12]

Nekonzumiranje bilo čega u prisustvu bolesnika

13. Imam Ali: “Božiji Poslanik, s.a.v.a, je zabranio konzumiranje posjetitelju bilo čega u prisustvu bolesnika da ne bi, ne daj Bože, Bog uskratio nagradu posjetitelju za posjet bolesniku.”[13]

Kratko zadržavanje kod bolesnika

14. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Najbolja posjeta bolesniku je ona koja ne traje dugo.”[14]

15. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Posjeta bolesniku u mjeri koliko je potrebno da se jednom vime deve pomuze.”[15]

16. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Najbolja posjeta bolesniku je kada posjetitelj brzo ustane u namjeri da završi posjetu.”[16]

17. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Najbolja posjeta bolesniku je ona koja najmanje traje.”[17]

18. Imam Sadik: “Kod posjete bolesniku najbolju nagradu dobiva onaj koji se najkraće zadrži kod bolesnika.”[18]

19. Imam Ali: “Najbolja nagrada za posjetitelje bolesnika kod Boga je za one koji se kratko zadrže, osim u slučaju kada bolesniku godi njegova posjeta i traži od posjetitelja da se zadržu duže.”[19]

Posjeta bolesniku svaki drugi dan

20. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Posjećujte bolesnika svaki drugi dan.”[20]

21. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Posjećujte bolesnika svaki drugi ili treći dan, osim ako ga je bolst ophrvala i njegovo stanje je loše.”[21]

22. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Pojećujte bolesnika s vremena na vrijeme, a ako je u svojoj bolesti pao u besvjest, onda sve tako dok ne dođe ka svijesti.”[22]

23. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Posjećujte bolesnika svaki drugi dan ili svaki treći dan. Najbolja posjeta bolesnika je ona koja je najlakša i najkraća, osim ako bolesnik nije u teškom stanju kada nema posjete.”[23]

24. Imam Sadik: “Nema posjete bolesniku manje od tri dana, a onda kada je posjeta obavezna i potrebana svaki drugi dan. A ako se bolest potraje duže, pa onda se bolesnik prepušta svojoj porodici i bližnjima.”[24]

25. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Posjeta bolesnika je obaveza na početku dana, a sve nakon toga je prema čovjekovoj želji.”[25]

[1]El-Mu'džemul-evset, sv. 4., str. 18., hadis 3503.; El-Firdevs, sv. 5., str. 159., hadis 7811.; Kezul-‘ummâl, sv. 9., str. 103., hadis 25188.
[2]Kitâb men la jehduruhu el-faqîh, sv. 3., str. 300., hadis 4076.; Et-Târihul-kebîr, sv. 1., str. 410., hadis1307.; Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 97., hadis 25150.
[3]Kâfi, sv. 3., str. 118., hadis 3.; Makârimul-ahlâk, sv. 2., str. 178., hadis 2459.; Bihâr, sv. 81., str. 227., hadis 39.
[4]Š'abul-îmân, sv. 6., str. 541., hadis 9214.;Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 103., hadis 25191.
[5]Sunen Tirmizi, sv. 5., str. 76., hadis 2731.; Musned ibn Hanbel, sv. 8., str. 290., hadis 22299.; El-Mu'džemul-kebîr, sv. 8., str. 212., hadis 7854.; Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str, 95., hadis 25141.; Kâfi, sv. 3., str. 118., hadis 5.; Makârimul-ahlâk, sv. 2., str. 174., hadis 2439.; Emâli Tûsi, str. 639., hadis 1319. Bihâr, sv. 81., str. 223., hadis 27.
[6]Sunen Tirmizi, sv. 4., str. 412., hadis 2087.; Sunen Ibn Mâdže, sv. 1., str. 462., hadis 1438.; Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 91., hadis 25124.; Kenzul-favâed, sv. 1., str. 379.; Bihâr, sv. 81., str. 225., hadis 33.
[7]Nasrud-durr, sv. 1., str. 155.
[8]Sunenu-kubra li-Nisâi, sv. 6., str. 258., hadis 10882.; El-Mustadriku ‘ala es-Sahihejn, sv. 4., str. 236., hadis 7478.; Sunen Ibn Dâvud, sv. 3., str. 187., hadis 3106.; Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 93., hadis 25132.; Makârimul-ahlâk, sv. 2., str. 245., hadis 2594.
[9] Sahih Buhâri, sv. 5., str. 2148., hadis 5351.; Sahih Muslim, sv. 4., str. 1722., hadis 47.; Sunen Turmizi, sv. 5., str. 561., hadis 3565.; Kenzul-‘ummâl, sv. 7., str. 135., hadis 18372.; Makârimul-ahlâk, sv. 2., str. 245., hadis 2593.; El-Manâqib, Šahrašub, sv. 1., str. 116.; Emali, Tûsi, str. 638., hadis 1315.; Bihâr, sv. 81., str. 222., hadis 24.
[10] Sahih Muslim, sv. 4., str. 1718., hadis 40.; Sunen Ibn Mâdže, sv. 2., str. 1164., hadis 3523.; Sunen Tirmizi, sv. 3., str. 303., hadis 972.; Kenzul-‘ummâl, sv. 10., str. 58., hadis 28353.; Emâli Tûsi, str. 638., hadis 1316.; Bihâr, sv. 18., str. 268., hadis 31.; Kâfi, sv. 8., str. 109., hadis 88.
[11] Sunen Ibn Mâdže, sv. 1., str. 463., hadis 1441.; Kâfi, sv. 3., str. 117., hadis 3.; Makârimul-ahlâk, sv. 2., str. 173., hadis 2434.; Miškâtul-anvâr, str. 488., hadis 1629.; Bihâr, sv. 81., str. 219., hadis 15.
[12] Sevâvbul-‘amâl, str. 230., hadis 3.; Makârmul-ahlâk, sv. 2., str. 178., hadis 2457.; Ed-D'avâtu, str. 222., hadis 607.; Bihâr, sv. 81., str. 217., hadis 10.
[13] D'âimul-islâm, sv. 1., str. 218.; Bihâr, sv. 81., str. 228., hadis 41.
[14] Musned El-Bezzârr, sv. 2., str. 255.; hadis 663.; Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 97., hadis 25149.
[15] Ša‘bul-îmân, sv. 6., str, 543., hadis 9222.; El-Firdevs, sv. 3., str. 80., hadis 4224.; Rabî‘ul-abrâr, sv. 4.,str. 105.; Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 97., hadis 25155.; Kâfi, sv. 3., str. 118., hadis 2.
[16] Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 97., hadis 25153.;
[17] Musned Eš-Šehâb, sv. 2., str. 218., hadis 1221.; Ša'bul-îmân, sv. 6., str. 542., hadis 9218.; Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 94., hadis 25139.
[18] Makârimul-ahlâk, sv. 2., str. 178., hadis 2455.
[19] Kâfi, sv. 3., str. 118., hadis 6.; Qurbul-esnâd, str. 13., hadis 39.; Bihâr, sv. 81., str. 214., hadis 1.
[20] Târîh Bagdâd, sv. 11., str. 334.; Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 97., hadis 25152.
[21] Emâli Tûsi, str. 639., hadis 1318.; Bihâr, sv. 81., str. 222., hadis 26.
[22] El-Firdevs, sv. 3., str. 81., hadis 4226.
[23] Ša'bul-îmân, sv. 6., str. 542., hadis 9218.; Kenzul-‘ummâl, sv. 9., str. 103., hadis 25187.
[24] Kâfi, sv. 3., str. 117., hadis 1.; Makârimul-ahlâk, sv. 2., str. 175., hadis 2443.; Bihâr, sv. 81., str. 226., hadis 37.
[25] El-Firdevs, sv. 3., str. 44., hadis 4111.