Fanatizam (‘Asabijjeh – اَلْعَصَبِيَّة)

يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُم مِّن ذَكَرٍ وَ أُنثَى وَ جَعَلْنَاكُمْ شُعُوبًا وَ قَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِندَ اللهِ أَتْقَاكُمْ إِنَّ اللهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌ

“O ljudi! Zaista smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili, da biste se međusobno upoznavali! Sigurno je od vas je najplemenitiji onaj koji je najbogobojazniji. Zaista je Allah Sveznajući i dobro Obaviješteni.” (Hudžurat, 13)

قَالَ رَسُولُ اللهِ صَلَی اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ: مَنْ كَانَ فِي قَلْبِهِ حَبَّةٌ مِنْ خَرْدَلٍ مِنْ عَصَبِيَّةٍ بَعَثَهُ اللهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ مَعَ أَعْرَابِ الْجَاهِلِيَّةِ

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “U čijem srcu bude koliko i zrno goruščice ‘asabijjeh (zaslijepljenost u bilo kojem od svojih oblika, kao što su: plemenska zaslijepljenost, rasizam, nacionalizam), Bog će ga proživiti na Danu proživljenja sa mnogobožačkim beduinima iz vremena džahilijeta (predislamskog razdoblja).” (Kafi, sv. 2, str. 308, hadis br. 3)

Fanatizam(‘asabijjeh)je unutrašnja psihička osobina koja se ispoljava u pokroviteljstvu i odbrani svoga srodstva ili onih prema kojima čovjek ima određenu vrstu sklonosti ili odnosa, bilo da se radi o vjeri i vjerskoj ideologiji, zemlji, domu, jeziku ili boji kože. Ova sklonost može također biti zbog sličnosti u profesiji ili zbog odnosa učitelj – učenik ili zbog nečeg drugog. To je moralna mahana, koja se javlja u obliku odbrane istine ili vjere, ali u stvarnosti njen cilj je proširenje svoga uticaja ili uticaja istomišljenika, rodbine, prijatelja ili pripadnika skupine.

Šta jest, a šta nije fanatizam

Prenosi se da kada je Poslanik, s.a.v.a., bio upitan: “O Poslaniče Božiji! Šta je ‘asabijjeh?”, on je odgovorio: “Da podržavaš svoj narod (ili pleme) u tlačenju.” (Abu Dawood, Sunan, hadis br. 5119)

سُئِلَ عَلِيُّ بْنُ الْحُسَيْنِ عَلَيْهِ السَّلاَمُ عَنِ الْعَصَبِيَّةِ. فَقَالَ: اَلْعَصَبِيَّةُ الَّتِي يَأْثَمُ عَلَيْهَا صَاحِبُهَا أَنْ يَرَى الرَّجُلُ شِرَارَ قَوْمِهِ خَيْراً مِنْ خِيَارِ قَوْمٍ آخَرِينَ وَ لَيْسَ مِنَ الْعَصَبِيَّةِ أَنْ يُحِبُّ الرَّجُلُ قَوْمَهُ وَ لَكِنْ مِنَ الْعَصَبِيَّةِ أَنْ يُعِينَ قَوْمَهُ عَلَى الظُّلْمِ

Imam ‘Ali ibn Husejn je bio upitan o fanatizmu na šta je on odgovorio: “Fanatizam koji čovjeka čini grješnim je da on uzima najgora djela svoga naroda (ili plemena) za bolja od najboljih djela protivničkog plemana. Nije fanatizam da čovjek voli svoj narod. Ipak, ako neko pomaže svoj narod u činjenju terora, onda je to ‘asabijjeh.” (Kafi, sv. 2, str. 308, hadis br. 7)

Zla fanatizma

Ako je nečije srce pokriveno prašinom samoljublja, ljubavlju prema srodnicima i neodgovarajućim i slijepimfanatizmom,svjetlo vjere neće zasjati u njemu.

قَالَالصَّادِقُ عَلَيْهِ السَّلاَمُ:مَنْ تَعَصَّبَ عَصَبَهُ اللهُ بِعِصَابَةٍ مِنْ نَارٍ

Imam Sadik je rekao: “Ko god praktikuje fanatizam (protiv nekoga), Bog će ga omotati vatrom.” (Kafi, sv. 2, hadis br. 4, str. 308)

قَالَ رَسُولُ اللهِ صَلَی اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ:مَنْ تَعَصَّبَ أَوْ تُعُصِّبَ لَهُ فَقَدْ خَلَعَ رِبْقَ الإِيمَانِ مِنْ عُنُقِهِ

Prenosi se od Imama Sadika da je Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Onome ko ispoljava fanatizam ili onome u čije ime se on vrši, povez vjere je skinut sa njegovog vrata.” (Kafi, sv. 2, hadis br. 2, str. 308)

To znači, da je takva osoba lišena vjere i da je napustila put vjernika u Božijim očima. Što se tiče osobe u čije ime se ispoljava fanatizam, ona je također obuhvaćena oviom hadisom zbog usklađenosti njenog ponašanja sa osobom koja ispoljava fanatizam u njeno ime i stoga zajednički dijeli njen usud.

Fanatizam protiv naroda ili grupe čovjeka može navesti na počinjenje različitih nemoralnih djela, kao što su: ogovaranje, klevatanje i gnusni zločini kao što su: opresija, ubistvo, masakar i sl.

Fanatizam intelektualaca

On je gori i više napadački od ostalih vrsta fanatizma, jer bi učenjak i intelektualac trebao biti učitelj čovječanstva. Štaviše, učenost i širenje znanja su grana drveta poslanstva i velajeta. Zasigurno, iskvarenost učenjaka može dovesti do iskvarenosti naroda.

Ova vrsta fanatizma se očituje kao tvrdoglavost u intelektualnim pitanjima i kao navika podupiranja sopstvenih izjava i ideja ili svoga učitelja ili duhovnog vođe, bez da je to zarad odbrane istine i pobijanja laži.

Osoba koja se predstavlja kao svetionik i izvor prosvjetljenja u zboru čovječanstva, trebala bi služiti kao vodič ka putu sreće, i kao onaj ko je zadužen za vođenje ljudi na putu Ahireta. Ako, ne daj Bože, on ne ostane vjeran svojim riječima i ako je njegova osobenost kontradiktorna njegovoj vanjskoj pojavi, on će biti označen kao zao učenjak, čovjek od znanja lišen dobrih djela i kao licemjer.

Drugi gnusni aspekt ove mahane kod intelektualaca jeste zločin učinjen prema samome znanju, jer se fanatizam na intelekualnom planu svodi na zloupotrebu znanja i njegovo nepoštivanje.

Ružan aspekt ove mahane je i činjenje nedjela drugoj strani. To je zbog toga što je druga strana koja sudjeluje u intelektualnim raspravama također sastavljena od učenjaka. Oni također uživaju svetost koja je obavezna, kao i čuvanje njihove časti. Uvrijediti njih bilo bi jednako narušavaju Božanskih svetosti, što je veliki grijeh. Ponekad, bezosjećajni fanatici vrijeđaju učenjake.

Ješ jedan aspekt fanatizma se odnosi na osobu u čije ime se ispoljava fanatizam, koja može biti nečiji instruktor i učitelj. On može biti prinuđen da se odrekne svoga učenika, jer su svi veliki učitelji znanosti i etike te evlije, Allah oplemenio njihovo lice, prirodno privučeni prema istini i pravdi i zaziru od neistine i nepravde.

Izbor vjernih – slijepi fanatizam ili istina

Vjernik ima srce koje je ogledalo za svjetlo vjere, on je talac zbilje i Božanskog znanja i on je onaj koji ostaje dosljedan vjerskim propisima i ograničen racionalnim principima i zakonima. Niti jedna sila običaja, načina ili ljubavi i prijateljstva ili porodične stvari ne može uzrokovati da on zadrhti ili da skrene sa pravog puta podupiranja istine i pravde.

Čovjek može ispovijedati islam i iman samo kada je pokoran i ponizan pred istinom. Tako on smatra svoje ciljeve i potrebe, bez obzira koliko veliki oni bili, kao nevažne i prolazne pred ciljevima i naredbama njegovog Gospodara i Opskrbitelja. On poništava svoju sopstvenu volju u Volji svoga stvarnog Gospodara. Takva osoba če biti slobodna od svih tragova neznanja fanatika i njegovo lice će biti okrenuto prema zbilji. Teške i tamne zavjese slijepog fanatizmaneće omesti njegov pogled. Kada je pozvan da uspostavi pravdu i obznani riječi istine, on stane čvrstom nogom na glavu svih udruga i veza, žrtvujući sve veze srodstva i običajne sklonosti na oltaru ciljeva i naredbi svoga Gospodara.

Ako postoji sukob između islamskog i džahilijetskog fanatizma, on daje prednost islamskom fanatizmu i njegov fanatizam ja za istinom i pravdom. Prosvijetljen čovjek zna da su svi fanatizmi i sva združivanja samo prolazne nesreće i kratkog su vijeka. Jedini odnos koji je stalan i trajući, i jedini fanatizam koji je istinit, je odnos između Stvoritelja i stvorenog bića, i on je suštinski i nesalomljiv. To čvršća, veća i važnija veza od svih plemenskih (rodbinskih) veza.

Pohvaljeni ‘asabijjet

Odbrana istine i uspostavljanje pravde, napori da se širi i uspostavi nešto što je istina, nisu fanatizam ili ako i jesu predstavljaju njegovu pohvalnu vrstu. Kriterij se nalazi u jasnim ciljevima i svrhama, te granici do koje on uključuje sebične i đavoljske krajeve ili služi ispravnim i dobrim svrhama.

Prema tome, kada čovjek podržava svoje srodnike i prijatelje, ako on to čini iskreno radi uspostavljanja pravde i iskorjenjivanja nepravde, ova vrsta fanatizma je poželjna i vrijedna hvale, jer je podržavanje pravde i istinemeđu najuzvišenijim ljudskim odlikama,bivajući jednim od atributa Božijih poslanika i Njegovih evlija (prijatelja). Čovjek bi trebao podržavati stranku koja je na strani pravde i istine, čak i da je čine njegovi neprijatelji. Takva osoba je branitelj i ljubitelj istine. Ona će biti ubrojana među prvake ljudske uzvišenosti, pravedne stanovnike idealnog ljudskog društva, one čije prisustvo čini reformatorski uticaj na zle pojave u truštvu.

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Najbolji među vama je onaj koji brani svoje pleme, sve dok ono ne počini grijeh.” (Abu Dawood, Sunan, hadis br. 5130)

Imam ‘Ali je rekao: “Ako vam postane neizbježno da budete među onima koji ispoljavaju fanatizam, onda ispoljavajte fanatizam da supostavite istinu i pomognete potlačene.” (Al-Amidi, Ghurar ul-Hikam wa Durar ul-Kalim, hadis br. 3738)

Lijek za fanatizam

Fanatizam je opasno stanje za pojednica i za društvo. Čovjek mora ozbiljno razmisliti o njegovim posljedicama na Ovom i Onom svijetu. Ako voliš ili mrziš nekoga, ili podržavaš ili si protiv grupe ljudi ili naroda, razmisli šta te je podstaklo na to. Ako to nije promovisanje istine i pravde ili pomoći potlačenima ili sprječavanje agresije i nasilja, onda obustavi svoju podršku ljudima sa kojima si povezan. Sigurno će biti teško za tebe poduzeti tako smion korak i odreći se ljubavi, prijateljstva i naklonosti svoje rodbine, prijatelja i kolega. Tvoja odluka da napustiš slijepi fanatizam te neće jedino spasiti od Džehennema, već će također motivisati i druge da učine isto.

Zaključak

Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onaj koji poziva na fanatizam nije do nas, ona koji je bori za fanatizam nije od nas i onaj koji umre sa fanatizmom nije od nas.” (Mizan al Hikmah, hadis br. 13035) 

Sa engleskog preveo: Husein Al-Baldawi