Koristi bolesti

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Bolest je Božiji bič na Zemlji kojim On odgaja svoje robove.”[1]

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Da nije tri stvari među Ademovim potomcima ništa ih ne bi učinilo pokornim: bolest, siromaštvo i smrt. Sve ovo se nalazi u čovjeku, ali je on i pored toga mnogo drzak.”[2]

Imam Bakir: “Kad se tijelo ne razboljeva ono se razuzda i obijesti se, a nema dobra u tijelu koje se razuzda.”[3]

Imam Sadik: “Da je tako da čovjeka ne zadesi nikakva bol i tegoba, zbog čega bi napustio loša djela i bio ponizan prema Allahu, a samilostan prema ljudima? Zar ne vidite da kada čovjek bude izložen boli, ponizan je i pokoran i od svoga Gospodara traži ozdravljenje i daje milostinju (sadaku).”[4]

Kada bi se razbolio Imam Sadik bi učio sljedeću dovu: “Bože moj, ovu bolest učini mjerom mog odgoja, a ne znakom srdžbe.”[5]

Kefara (otkup od grijeha)

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Bolest briše grijehe.”[6]

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Trenuci bolestî odstranjuju trenutke grijeha.”

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Vjernik nije nagrađen u svojoj bolesti, ali su mu grijesi iskupljeni.”

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Nema vjernika koji se razboli i ona ga iscrpi, a da mu nije oprošteno.”[7]

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Nekada Božijeg roba zadesi nedaća od nedaćâ da bi zemljom kročio čist od svakog grijeha.”[8]

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “O Ali, jadikovanje vjernika (u stanju bolesti) je slavljenje Allaha (govor subhanallah), njegovo ležanje u krevetu je tahlil (izgovaranje la illahe illallah), njegovo spavanje u postelji je ibadet, njegovo prevrtanje sa jedne ne drugu stranu je džihad na Božijem putu; ako ozdravi on se među ljudima kreće bez da ima ijedan grijeh.”[9]

Imam Ali je rekao nekom drugu svome kada je bio bolestan: “Neka Allah učini bolest tvoju sredstvom otpisa grijeha tvojih jer nema nagrade za bolest, ali ona briše grijehe i čini da oni opanu poput lišća. Nagrada počiva u kazivanju jezikom i činjenju nečeg rukama i nogama. Zaista, Allah Uzvišeni uvodi u Džennet od robova Svojih onoga kojeg On hoće na osnovi iskrene namjere i krjeposti srca.”[10]

Allahovo plemenito postupanje

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Čovjek nekada ima položaj kod Allaha kojeg ne može doseći svojim djelom sve dok ne bude iskušan bolešću njegova tijela i posredstvom toga dosegne taj položaj.”[11]

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Bolesti su pokloni od Allaha, dž.š., robu, pa stoga, najomiljeni od robova kod Allaha je onaj kome je više poklona stiglo.”[12]

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Onaj ko je poginuo na Božijem putu okrenut licem ka neprijatelju, a ne leđima, sedamdeset godina će ići ka Džennetu ispred onoga koji je poginuo leđima okrenut ka neprijatelju. Isto tako i bolesnici iz mog ummeta sedamdeset godina će ići ispred (ka Džennetu) onih koji su bili zdravi. Poslanici će četrdeset godina prije Sulejman ibn Davuda ući u Džennet jer je on (na Ovom svijetu) imao vlast.”[13]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., obraćajući se Selmanu: “O Selmane! Ako oboliš u tome su tri koristi za tebe: sjećaš se Allah, dž.š., dova ti je primljena tada i bolest ne ostavlja nijedan grijeh u tebi a da ga nije otklonio. Allah ti dao zdravlje nakon što bolest istekne.”[14]

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Kada bi vjernik znao svoje stanje u bolesti, ne bi volio da ga bolest nikada napusti.”[15]

Imam Bakir: “Kada Allah, dž.š., odluči da iskaže počast robu koji ima grijeha, On ga izloži bolesti.”[16]

Nagrada za bolest

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Čudim se vjerniku i tome kada je uznemiren zbog bolesti, jer kada bi znao kakvu nagradu ima u bolesti volio bi da ga bolest nikada ne napusti sve do susreta sa svojim Gospodarom.”[17]

Ebu Hamze prenosi od Imama Bakira: “Jednu noć povišene temperature jednako je jednoj godini ibadeta. Dvije noći povišene temperature jednako je dvijema godinama ibadeta. Tri noći povišene temperature jednako je sedamdeset godina ibadeta.”

Pitao sam: “Ako čovjek i ne doživi sedamdeset godina?”

Imam Bakir reče: “Onda vrijediti za njegovu majku i oca.”

Pitao sam: “Ako i oni ne dožive sedamdeset godina?”

Imam Bakir reče: “Onda će vrijediti za njegovu rodbinu.”

Pitao sam: “Ako i oni ne dožive sedamdeset godina?”

Imam Bakir reče: “Onda njegovim komšijama.”[18]

Imam Bakir: “Biti budan jednu noć zbog bolesti ili boli vrijednije je i veće je od u pogledu nagrade od ibadeta jedne godine.”[19]

Nagrada bolesnog za ono što je uradio dok je bio zdrav

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Ko se razboli ili ode na putovanje, njemu pripada nagrada onoga što je radio dok je bio zdrav i u svom mjestu stanovanja.”[20]

Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Nema muslimana čije tijelo na zapadne u bolest a da Allah, dž.š., ne naredi Svojim melecima: ‘Pišite Mom robu najbolje ono što je radio dok je bio zdrav.”[21]

[1]Kanzul-‘ummâl, sv. 3., str. 306., hadis 6680.

[2]El-Hisâl, str. 113., hadis 89.; Ed-d‘wât, str. 181., hadis 479.; Bihâr, sv. 72., str 53., hadis 82.

[3]Miškâtul-ewâr, str. 487., hadis 1626.; Usûli Kâfi, sv. 3., str. 114.; hadis 8.; Bihâr, sv. 78., str. 158.

[4]Bihâr, sv. 3., str. 88.

[5]Nasrul-durr, sv. 1., str, 354., Ed-da‘vât, str. 174., hadis 489., Bihâr, sv. 95., str. 18., hadis 18.

[6]Džâmi‘ul-ahâdîs, str. 85., Bihâr, sv. 67., str. 244., hadis 83.

[7]El-Firdus, sv. 4., str. 27., hadis 6082.

[8]Makâremul-ahlâq, sv. 2., str. 173., hadis 2433.

[9]Men la jehduruhu el-faqîh, sv. 4., str. 364., hadis 5762.

[10]Nehdžul-belage, hikmet 42.; Emâli Tusi, str. 602.,

[11]Ed-Da‘wât, str. 172., hadis 483.; Da‘âimul-islâm, sv. 1., str. 220., Bihâr, sv. 81., str. 174., hadis 11., Kanzul-‘ummâl, sv. 3., str. 123., hadis 6822.

[12]El-Firdus, sv. 1., str. 123., hadis 422.

[13]El-Mu‘džemul-kebîr, sv. 12., str. 95., hadis 12651.; Kanzul-‘ummâl, sv. 4., str. 407., hadis 1114.

[14]Men la jehduruhu el-faqîh, sv. 4., str. 375., hadis 5762.; Hisâl, str. 170., hadis 224.; Emâli Saduk, str. 553., hadis 741., Bihâr, sv. 77., str. 60., hadis 3.; Ed-Da‘wât, str. 224., hadis 616.

[15]Iršâdul-qulûb, str. Str. 42.

[16]Usûli Kâfi, sv. 2., str. 444.; Et-Tamhîs, str. 38., hadis 35.; Bihâr, sv. 81., str. 198., hadis 54.; Miškâtul-anwâr, str. 274., hadis 820.

[17]Et-Tewhîd, str. 401., hadis 3.; Emâli Saduki, str. 590.; hadis 817.; Bihâr, sv. 81., str. 206., hadis 12.

[18]Usûli Kâfi, sv. 3., str. 114., hads 9.; Makârimul-ahlâq, sv. 2., str. 171., hadis 2424.; Bihâr, sv. 81., str. 200., hadis 57.

[19]Usûli Kâfi, sv. 3., str. 114., hadis 6., Makârimul-ahlâq, sv. 2., str. 171., hadis 2423.

[20]El-Fiqhu el-mansubu li Imami Rida; str. 341.; Kanzul-‘ummâl, sv. 3., str. 303., hadis 666.

[21]Emâli Tûsi, str. 384., hadis 832.; Bihâr, sv. 81., str. 183., hadis 33.; Kanzul-‘ummâl, sv. 3., str. 340., hadis 6843.