Komentar predaje o Miradžu – O Allahovoj ljubavi spram robova i uzajamnoj ljubavi stvorenja (4.)

Drugo poglavlje

“O Ahmede, Moja je obaveza da volim one koji se vole zbog Mene, Moja je obaveza da volim one koji se zbog Mene napuštaju, Moja je obaveza da volim one koji zbog Mene prijateljuju.

Moja je obaveza da volim one koji se na Mene oslanjaju, a Moja ljubav nema uzročnika niti završnice, niti kraja. Svaki put kad od njih uzdignem neko znanje spustim im neko novo znanje. To su oni što gledaju stvorenja Mojim pogledom, svoje potrebe ne dižu stvorenjima. Stomaci su im lagani od halal opskrbe. Njihovo naslađivanje na Ovom svijetu je Moje sjećanje, ljubav i zadovoljstvo sa njima.”

O Allahovoj ljubavi spram robova

Njegove riječi, neka je uzvišen: “Moja je obaveza da volim…”

Neki ajeti o Božijoj ljubavi spram robova:

قُل إن كُنتُم تُحِبّون الله َ فاتَّبعوني يُحبِبكُمُ الله ُ وَ يَغفِرلَكُم ذُنوبَكُم و الله ُ غَفورٌ الرّحيم

“Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite i Allah će vas voljeti i grijehe vam oprostiti, a Allah je Onaj koji prašta i Milostivi.’”[1]

… و أحسِنوا إنَّ الله َ يُحِبُّ المُحسِنين

“I lijepo postupajte. Uistinu Allah voli one koji su dobročinitelji.”[2]

… فإنّ الله َ يُحِبُّ المُتَّقين

“Uistinu Allah voli bogobojazne.”[3]

… و الله ُ يُحِبُّ الصابِرين

“Allah voli one koji su strpljivi.”[4]

… فإذا عزَمتَ فتَوَكّل على الله ِ، إنّ اللهَ يُحِبُّ المُتَّقين

“Pa kada se odlučiš na Allaha se osloni. Allah uistinu voli one koji se na Njega oslanjaju.”[5]

… فإن حَكَمتَ فاحكُم بَينَهُم بالقِسط ، إنّ الله َ يُحِبُّ المُقسِطين

“Pa kada sudiš, presudi među njima po pravdi. Uistinu Allah voli one koji su pravedni.”[6]

… فَسَوفَ يأتي الله ُ بقوم ٍ يُحِبُّهُم و يُحِبُّونَه ُ…

“I Allah će doći sa narodom koji će On voljeti i koji će Njega voljeti.”[7]

… إنَّ الله لا َ يُحِبُّ المُعتَدين

“Allah uistinu ne voli one koji svaku mjeru prekoračuju.”[8]

… و الله ُ لا يُحِبُّ الفساد

“Allah ne voli da se nered čini.”[9]

… و الله ُ لا يُحِبُّ كلَّ كفّارٍ أثيم

“Allah ne voli svakog nevjernika, grješnika.”[10]

Suština tematike

Kažem: Navedeni ajeti i njima slični upućuju jasno na činjenicu da Allahova ljubav spram roba ili ne postojanje ljubavi, nije nesuvisao pojam kako pojedine skupine ljudi shvataju.

Svakako, Božja ljubav prema nama, ne uspoređuje se sa našom ljubavlju spram Boga. Zapravo, Njegova ljubav, Uzvišen neka je, odgovara Njegovom položaju što se da razumjeti iz prethodnih rečenica hadisa koji je pred nama (a Moja ljubav nema uzročnika niti završnice…)kao i iz navedenih predaja koje slijede u kontekstu komentara navedenih rečenica.

O međusobnoj ljubavi stvorenja

Njegove riječi, neka je Uzvišen: “Moja je obaveza da volim one koji se vole zbog Mene…”

Neke od predaja koje govore o međusobnoj ljubavi:

EbuBasirprenosi da je čuo EbuAbdullaha, mirsnjime: “Oni koji su se u ime Allaha voljeli biti će na Sudnjem danu na postoljima od svjetlosti. Osvijetlit će svjetlosti lica njihovih i tijela njihovih i svjetla njihovih postolja, sve stvari da će prepoznatljivi postati. Te će se reći: Ovo su oni koji su se u ime Allaha voljeli.”[11]

Ebu Dža'fer, mir s njime, je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: Oni koji se vole u ime Allaha na Sudnjem danu će biti na zemlji ukrašenoj, zelenoj, pod hladom Arša, na njegovoj desnoj strani – aobje Njegove ruke su desnice[12] – lica će im biti blještavija od Sunca koje grane, zavidjet će im na njihovim položajima sami Bogu bliski meleki i vjerovjesnici poslani. Ljudi će reći: ‘Ko su ovi?’ Pa će biti rečeno: ‘Ovo su oni što se u ime Allaha vole.’”[13]

Ali ibn Husejn, mir s njime, je rekao: “Kada Allah skupi one prve i one posljednje, ustat će govornik, pozvati, a ljudi će slušati, te će reći: ‘Gdje su oni što se vole u ime Allaha?’

Reče: Pa će ustati skupine ljudi i bit će im rečeno: ‘Idite u Džennet bez polaganja obračuna.’

Reče: ‘Pa će ih sresti meleki i upitati: ‘Gdje ćete?’ A oni će im odgovoriti: ‘U Džennet bez obračuna.’

Reći će im (meleki): ‘A koja ste vi to skupina ljudi?’ Pa će reći: ‘Mi smo oni što su se u ime Allaha voljeli.’

Reče: Pa će im se reći: ‘A šta su vam djela?’ Reći će: ‘Voljeli smo u ime Allaha i prezirali u ime Allaha.’

Reče: ‘Pa će im biti rečeno: Divne li nagrade za radnike.’”[14]

Ebu Dža'fer, mir s njime, je rekao: “Ako želiš vidjeti ima li u tebi dobra, osvrni se na svoje srce, pa ako voli one koji se Bogu pokoravaju, a prezire one koji Mu se ne pokoravaju, pa u tebi ima dobra i Bog te voli. A ukoliko prezire Bogu odane, a voli Bogu nepokorne, pa nema u tebi dobra. Allah te takvog prezire, a čovjek je sa onima koje voli.”[15]

Suština tematike:

Kažem: Predaje sa ovim značenjem su mnogobrojne. Ovdje bi se zadovoljili sa ovoliko, a ono na što treba pažnju usmjeriti jeste razlika između ljubavi “zbog Allaha” i ljubavi “u ime Allaha”.

Prvo: Ljubav (zbog Allaha) to je ona ljubav koju mogu doseći ljudi općenito, koji vjeru ispovijedaju, poput ljubavi dva vjernika za radi Allaha i sa motivom ahiretske nagrade.

Druga vrsta ljubavi: (međusobna ljubav u Allahu)ove stepene postižu samo oni koji su svoj hal i moral upotpunili od sljedbenika vjere. Značenje ove vrste ljubavi je da se dva vjernika međusobno vole zbog toga što Allah, neka je uzvišen, to hoće i time je zadovoljan, tako Božije zadovoljstvo biva motivom i povodom njima dvojci za pažnju, a ne strah od Vatre niti žudnja za zadovoljstvima i Džennetom. To je pojašnjenje koje slijedi u komentaru svojstava onih skromnih u ummetu za koje je rečeno:

“…a snaga im je na krajnjoj granici, ne zbog straha od Vatre, niti čežnje za Džennetom, nego gledaju u Carstva nebesa i zemlje kao što gledaju i u one koji su iznad njih, pa znaju da je On, neka je uzvišen, dostojan da Mu se ibadet čini.”

Ovo je ta međusobna ljubav koja daje rezultate spomenute na kraju rečenice ovog djela hadisa:“Svaki put kad od njih uzdignem neko znanje”, sve do Božijih riječi: “Njihovo naslađivanje na Ovom svijetu je Moje sjećanje, ljubav i zadovoljstvo sa njima.”