Komentar predaje o Miradžu – O traženju Božije blizine (26.)

U jednom dijelu razgovora na Miradžu između Allaha, dž.š., i Njegova Miljenika, Uzvišeni kaže: “…Moja blizina…”

Neki ajeti i predaje koje treba prostudirati u ovome kontekstu

Ajeti

سَنريهِم آياتِنا في الآفاقِ وَ في أنفُسِهِم حتى يَتَبَيَّن لَهُم أنَّهُ الحَقُّ أوَلَم يَكف بِرّبِّكَ أنَّهُ على كُلِّ شيءٍ شَهيد ألا إنَّهُم في مِريَةٍ مِن لقاءِ رَبِّهِم ألا إنّه بِكُلِّ شيءٍ مُحيط.

“Mi ćemo im pružati dokaze naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je On Istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten? Zar ne, oni sumnjaju u susret sa Gospodarom svojim, zar ne, On svojim znajem sve obuhvata?”[1]

وَ لَه مَن في السمواتِ و الأرض وَ مَن عندَهُ لا يَستَكبِرون عن عبادَتِهِ وَلا يَستَحسِرون.

“Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da mu se klanjaju, i ne zamaraju se.”[2]

فإن استَكبَروا فالّذينَ عندَ رّبِّكَ يُسَبِّحون لَهُ باللَّيلِ وَ النَّهارِ وَ هُم لا يَسئَمون.

“Pa ako se oni uzohole, pa, oni koji su kod Gospodara tvoga hvale Ga i noću i danju i ne dosađuju se.”[3]

 إنَّ الذين عندَ رَبِّك لا يَستَكبرون عن عبادَتِهِ وَ يُسَبِّحونَهُ وَ لَه يَسجدون.

“Oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tle padaju.”[4]

إنّ للمُتَّقين عندَ رَبِّهِم جَنّاتُ النَّعيم.

“Za one koji se budu bojali Allaha biće, zaista, Dženneti uživanja u Gospodara Njihova.”[5]

 إنَّ المُتَّقين في جَنّاتٍ و نَهَر في مَقعَدِ صِدقٍ عندَ مَليك ٍ مُقتَدِر.

“Oni koji su se Allaha bojali biće u džennetskim baščama i pored rijeka na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga.”[6]

لَهُم دار السلام عندَ رَبِّهِم وَهوَ وَلِيُّهُم بِما كانوا يَعمَلون.

“Njih čeka Kuća blagostanja u gospodara njihova, On će biti zaštitnik njihov zbog onoga što su činili.”[7]

وَ لا تَحسَبَنَّ الذين قُتِلوا في سَبيلِ اللهِ أمواتًا بَل أحياءٌ عندَ رَبِّهِم يُرزَقون.

“Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga.”[8]

Predaje:

U ovoj predaji o Miradžu kod spomena svojstava onih dobrih i Ahiretu posvećenih:

a) “Od Allaha ih ništa ni koliko treptaj oka ne zauzima.”

b) “U srcu mu nema zauzetosti stvorenjima… A duši njegovoj sva ću nebeska vrata otvoriti i sve zastore između Mene i njega ukloniti… A između Mene i njegove duše neće biti zastora.”

c) Njihov razgovor sa Uzvišenim koji je će se odvijati iznad njihovih prijestolja.

d) Nagrada koja je obećana na onome svijetu onima koji su bili skromni: “… I neće od njih moje Lice biti zastrto i kušat ću ih užicima razgovora sa mnom.”

“I postavit ću ih na prijestolja iskrenih te ih podsjetiti na ono što na ovom svijetu počiniše i propatiše i otvoriti ću im četvera vrata … I vrata kroz koja će me gledati bez poteškoća.”[9]

e) “O Ahmede! ‘Uistinu savjest otvara čovjeku mnoga vrata pokornosti pa Božiji rob njima bude počastvovan kod stvorenja i njime stiže do Allaha Uzvišenog.”

f) (Ono što Allah daruje onima koji rade za Njegovo zadovoljstvo) “… te ću otvoriti oči srca njegova da gledaju Moju uzvišenost i veličinu. I neću ga uskratiti znanja Mojih odabranih stvorenja, te ću ga dozivati u noćnim tminama i u svjetlosti dana sve dok ne prekine govor sa stvorenjima i sijela sa njima.

I učiniti ću da čuje Moj govor i govor Mojih meleka i upoznati ću ga sa Svojim tajnama koje zastrijeh od stvorenja… I neće između Mene i njega biti posrednika. Zatim ću ga Sebi podići… Zatim ću dići zastore između Mene i njega i dat ću mu da uživa u razgovoru sa Mnom i dati mu da kuša slasti gledanja u Mene…[10]

I potrošit ću njegov razum na spoznaju Mene, a Sebe ću postaviti na mjesto razuma. Zatim ću mu olakšati smrt i smrtnu agoniju…

Tada će ga (meleki) obradovati najvećom radošću i reći mu: ‘Dobro neka si i neka si dobro došao, dolaziš pred Silnog, Plemenitog, Voljenog, Bliskog.’ Pa će duša poletjeti iz ruku meleka Allahu u treptaju oka i neće ostati između nje i Allaha nikakav zastor niti pregrada, a Allah će je za čežnjom dočekati, tamu od svijetlosti!?…

Pa reče Allah Uzvišeni: Mog Mi ponosa neću načiniti između Mene i tebe zastor ni u jednom času da te sprječava od posjete Meni, kada god to poželiš. Tako ja postupam sa Svojim miljenicima.”

Muhammed ibn Abdullah Horasani sluga Imama Ride, mir s njime, prenosi: “Rekoše neki zindici (nevjernici, otpadnici) Ebu Hasanu, mir s njime: ‘Zašto se je Allah zastro od stvorenja.’ Na to reče Ebu Hasan, mir s njime: ‘Uistinu zastor nad robovima, zbog mnoštva je grijeha, a Njega što se tiče, Njemu ništa nije skriveno diljem noći i dana…’”[11]

Upitan je Imam Ali, mir s njime: “Kako si spoznao svoga Gospodara?”, na šta un reče: “Na osnovu onoga kako me On sa Sobom upoznao.” Bi rečeno: “A kako te je On sa Sobom upoznao?” Reče:

لا تُشبِه صورةً و لا يَحسُّ بالحواسّ و لا يقاسُ بالنّاسِ ، قريبٌ في بُعدِهِ ، بعيدٌ في قُربِهِ…

“Nije sličan oblicima, niti se da dokučiti osjetilima, ne može se uspoređivati sa ljudima, blizak u Svojoj udaljenosti, udaljen u Svojoj bliskosti…”[12]

Zurare prenosi: “Pitao sam Ebu Abdullaha, mir s njime, o Božijim riječima: “A kada Gospodar tvoj od sinova Ademovih iz njihovih pleća izvede potomstvo njihovo i uze ih samima sebi za svjedoke: ‘Zar nisam vaš Gospodar?’ Rekoše: ‘Svakako!’” Imam reče: “Ostala je spoznaja u srcima, a zaboravili su događaj, ali jednoga dana će ga se sjetiti i da nije toga niko ne bi znao ko mu je Tvorac i ko ga opskrbljuje.”[13]

Ebu Abdullah, mir s njime, reče: “Došao je sveštenik (jevrejski) Vođi pravovjernih (Imamu Aliju) i reče: ‘O Vođo pravovjernih! Vidje li Gospodara svoga dok Mu bi u ibadetu?’ Imam reče: ‘Teško tebi, ja nisam od onih koji obožavaju gospodara kojega ne vide.’ Jevrejski svećenik reče: ‘Pa kako si ga vidio?’ Imam reče: “Teko tebi, oči Ga dosegnuti ne mogu u promatranjima vida, nego srce Ga vidje istinama vjerovanja.”[14]

Ebu Basir prenosi od Ebu Abdullaha, mir s njime: “Rekoh mu: ‘Obavijesti me o Allahu Uzvišenom da li će ga vidjeti vjernici na dan proživljenja?’ Reče: ‘Da! A vidjeli su ga i prije dana proživljenja.’ Rekoh: ‘Kada?’ Reče: ‘Kada je rekao: Nisam li ja vaš Gospodar, pa rekoše: Svakako.’ Zatim je neko vrijeme (Ebu Abdullah) zašutio, a zatim rekao:‘Uistinu ga vjernici vide još na dunjaluku prije dana proživljenja, zar ga evo sada ne vidiš?’ Ebu Basir reče: ‘Posvećen tebi bio, da li mogu ovo prenositi od tebe?’ Reče: ‘Ne, ako ovakve stvari budeš pričao pa ih porekne onaj koji porekne, neznalica o značenjima onoga što kažeš, pa pretpostavi da je to poistovjećivanje Allaha sa stvorenjima (tešbih) i nevjerstvo (kufr), jer nije viđenje (ru'ja) srcem isto što i viđenje (ru'ja) okom, uzvišen je Allah od onoga kako ga opisuju mušebbihe[15] i nevjernici.’”[16]

Ebu Ibrahim Musa'a ibn Dža'fer, mir s njime, je rekao: “Uistinu je Allah bio i ostao bez vremena i prostora, a On je i sada na onome na čemu je bio. Nema toga mjesta da je bez Njega, niti ima mjesta da je On na njemu, ne zauzima nikakvo mjesto, i nema trojice da se došaptavaju a da On nije četvrti, niti petorice a da On nije šesti, niti manje od toga, niti više, a da On nije sa njima, gdje god da bili. Nema između Njega i Njegovih stvorenja zastora osim sâmih stvorenja. Zastro se je bez zastora koji zastire, i prekrio bez prekrivača koji prekriva. Nema Boga osim Njega, Veličanstvenoga, Uzvišenoga.”[17]

Isa ibn Mensur prenosi: “Bio sam kod Ebu Abdullaha, mir s njime, ja i Ibn Ebu Ja'fur i Abdullah ibn Talha pa on prvi otpoče govor: ‘O Ibn Ebu Ja'fur, Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Šest stvari kod koga budu biće pred Allahom, dž.š., i sa Allahove desne strane…’’”[18]

U dovi Ebu Hamze Sumalija koju on prenosi od Imama Sedžada stoji: “Uistinu onaj ko se Tebi zaputio na kratak je put pošao, Ti nisi zaklonjen od robova svojih nikako drugačije osim što su zaklonili od Tebe loši postupci njihovi…”[19]

Suština tematike

Kažem: Ajeti i predaje navedene kod komentara rečenice: “Moja blizina”,upućuju na značenje pojma Božije blizine (el-kurb) i pored toga što kod većine navedenog nije jasno naglašen ovaj izraz. Zatim iz svega navedenoga sasvim je jasno da se pod Božijom blizinom ne podrazumijeva prostorna bliskost (el-kurb mekani), niti vremenska bliskost (el-kurb zemani).

Stoga bi bilo nedopustivo da se iz rečenice “Moja blizina”(tekarrub ilejje), koncipira zamisao kako je Hakk orijentisan u vanjskom okružju u nekoj strani a rob/abd u nekoj drugoj, te da je tako i ograničen, uzvišen neka je, dok je nasuprot Njega drugi prostor lišen Njegove biti, te da će rob ukoliko učini dobro djelo postat blizak Njegovoj biti nakon što je bio prostorno udaljen.

Ono što se zapravo htjelo reći jeste da rob čineći prijestupe ili stremljenjem pojavnom svijetu (alemu tabi'a) biva zastrt od zbilje egzistencije (haqiqatul alem) koja je tu i uz njega (a koja ga obuhvaća i ispunila je svaki atom njegove esencije), kao i to da njegova dobra djela neminovno imaju za posljedicu uklanjanje zastora i zadobivanje stepena osvjedočenja (šuhud), te je u stanju da gleda Hakka subhanehu srcem (očima otkrovljenja / ajnul basireti).

Ovo bi dakle bilo značenje bliskosti roba njegovome Uzvišenom Gospodaru (nikako nešto drugo).

Nema također sumnje da dizanje ovog zastora u samom njenom početku biva Božijom pažnjom prema robu (iako je satvaranje preduvjeta za ovu pažnju u rukama roba na taj način što mu je na izbor ostavljeno da čini dobročinstvo i ibadete iskreno i samo radi Njega), te kada obgrli roba Božija pažnja, stopi se njegovo jastvo u jastvo Hakka,neka je uzvišen, te poslije ne vidi svoju volju, niti koristi, niti štete, niti smrt, niti život, niti proživljenje i uspne se na sâm stepen zbilje robovanja (hakikatul ubudijje). A zatim promatra sebe bez da sebe vidi i promatra svoga Gospodara bez da sebe osjeća i tada nastupa istinska bliskost i približavanje, a značenja ajeta i predaja prethodno navedenih idu u prilog i svjedoče onome koji je opisan poput ovoga Božijega roba.

Što se pak tiče toga da nešto ovako veličanstveno proizlazi iz gladovanja, to je stoga što nije uzrok većine nastranosti, zastranjenja i skretanja sa primordijalne, urođene čudi i posvećenosti Hakku subhanehu ve te'ala, ništa drugo do stomak, te kada se stomak pretrpa, strasti se uzbude, a time se neminovno rađa i nemar (gaflet), te se samo zastor za zastorom nižu u svakom trenu stremljenja materijalnom svijetu (A Allah nijednom čovjeku nije u grudima dva srca dao.) Toliko o ovome ovdje, a prethodili su kod komentara rečenice uputi me na djelo kojim ću ti se približiti, ajeti i dove koje upućuju na identično značenje ovome ovdje u ovome poglavlju.