Na Miradžu Uzvišeni Gospodar reče Svom Miljeniku: “O Ahmede! Preziri Ovaj svijet i one što su mu se posvetili.”
Kur’an:
وما الحياة الدنيا الا لهو ولعب، وللدار الآخرة خير للذين يتقون، أفلا تعقلون
“Život na ovom svijetu je smo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allah boje. Zašto se na opametite?”[1]
وذر الذين اتخذوا دينهم لعبا ولهوا وغرتهم الحياة الدنيا
“Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na Ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur’anom da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi stradao.”[2]
فأعرض عن من تولى عن ذكرنا ، ولم يرد إلا الحياة الدنيا
“Zato se ti okani onoga koji Kur’an izbjegava i koji samo život na Ovom svijetu želi.”[3]
وابتغ فيما آتاك الله الدار الآخرة ولا تنس نصيبك من الدنيا
“I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na Ovom svijetu.”[4]
Predaje
Opisujući Ovaj svijet Imam Ali, mir s njime, reče: “To je kuća nevoljama zasvođena, po smutnji poznata. Stalnog smiraja na njoj nema, niti sigurnosti za stanovnike njene. To su trenutci koji se obrću. Život na njemu je prezren, a sigurnost i ne postoji. Njegovi stanovnici stalna su njegova meta, on ih gađa svojim strijelama, dok ih njegovo okrilje polahko u nestanak vodi.”[5]
Također, opisujući Ovaj svijet Imam Ali, mir s njime, reče: “Čuvajte se Ovog svijeta, jer on je smutljivac obmanjivač, varljivi darežljivac, različite nošnje, otimač. Njegovo izobilje kratko je, a muke na njemu konstantne, i nevolje njegove bez smiraja.”[6]
Zuhri prenosi da je čuo Ali ibn Husejna kako kaže: “Ko se ne zadovolji Božijom utjehom, duša mu od tuge za Ovim svijetom presahne” –sve dok ne reče: “U ovosvjetskom bogatstvu nema smiraja. To samo šejtan sinu Ademovu došaptava da će tim skupljanjem postići na kraju smiraj. A on ga zapravo samo zavlači u umor na Ovom svijetu i izlaže ga velikom obračunu na budućem svijetu.”Zatim Ima Ali reče: “Ne, nisu se Božji prijatelji na Ovome svijetu umorili zbog Ovoga svijeta, nego su se umorili zbog budućeg svijeta.”Zatim reče: “Zar ne! Ko se jako brine za opskrbu Ovoga svijeta, upiše mu se jedno loše djelo. Tako je Mesih, a.s., selam govorio svoji havarijunima: ‘Ovaj svijet su samo vrata pa ih prođite u njih ne ulažite.’”[7]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “O ljudi! Osvanuli ste u svijetu u kom ste i sami ciljevi u kojima su i vaši životi meta. Imeci vaši poprišta u za nevolje, a i ono što ugrabite i pojedete od Ovoga svijeta osjetite njegovu gorčinu. Ono što popijete od njega i ono vas davi. Allaha za svjedoka uzimam da od Ovoga svijeta nećete ništa ostvariti u čemu ćete u istinsku sreću osjetiti, a da u isto vrijeme se nećete suočiti sa nekim gubitkom koji vam nije po volji. O ljudi! Mi i vi smo stvoreni za vječnost, a ne za prolaznost. Pazite vi se iz kuće selite, pa zato opskrbe dovoljno ponesite za ono gdje idete i gdje ćete vječno ostati, neka ste u miru!”[8]
Muhameda ibn Muslima ibn Šihaba prenosi da je Ali ibn Husejn, mir s njime, bio upitan: “Koja su to djela najbolja kod Allaha Uzvišenog?”, na šta je on odgovorio: “Nema toga djela poslije spoznaje Allaha – neka je uzvišen – i spoznaje Njegova poslanika da je bolje od prezira prema Ovom svijetu. Taj osjećaj ima mnoge svoje ogranke, kao što i grijesi imaju svoje. Prvo čime je ikada iskazana neposlušnost Allahu bila je oholost. To je Iblisovo svojstvo kada je odbio da se pokori i uzoholio se te tako postao nevjernik”, sve do dijela govora gdje reče: “Dva su Ova svijeta: onaj koji vodi cilju, i prokleti dunjaluk.”[9]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., u predaji od Ebu Zerra, r.a., reče: “O Ebu Zerr, tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhamedova duša, da Ovaj svijet kod Allaha vrijedi i koliko krilce komarca ili mušice, ne bi nikada nevjernika sa njega napojio ni gutljajem vode.”[10]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., u predaji od Ebu Zerra, r.a., reče: “O Ebu Zerr, Ovaj svijet je proklet. Prokleto je sve što je na njemu izuzev onoga čime se traži Božje zadovoljstvo.”[11]
“Nema ničega prezrenijeg kod Boga od Ovog svijeta. Stvorio ga je, ali mu značaj nije dao, niti pažnju poklonio, niti mu se pažnja treba poklanjati, i to ostaje da važi sve dok ne nastupi Čas određeni. A Bogu nema ništa draže od vjere u Njega i ostavljanja onoga što je On naredio da se ostavi.”[12]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., u predaji od Ebu Zerra, r.a., reče: “O Ebu Zerr, Allah Uzvišeni objavio je mome bratu Isau, a.s.: ‘O Isa! Nemoj gajiti ljubav prema Ovom svijetu, jer i Ja ga ne volim. Nego ljubav gaji prema Ahiretu, jer on je kuća povratka.”[13]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., u predaji od Ebu Zerra, r.a., reče: “O Ebu Zerr, Ovaj svijet opterećuje srca (osjećanja), a i tijelo. A Allah – neka je uzvišen – pitat će nas o onome što nam je od blagodati dozvoljene podario, a kako je tek onda sa užicima koje nam je zabranio.”[14]
Imam Ebul Hasan treći, prenosi od svojih čeva, mir s njima: “Rekao je Džafer Es-Sadik, mir s njime: ‘Kome Ovaj svijet postane lagodan i mio, posumnjajte u njegovu vjeru.’”[15]
Džabir ibn Abdullaha Ensari kaže: “Bili smo sa Zapovjednikom pravovjernih (Imamom Alijem) u Basri, pa kada je završio sa borbom protiv onih koji će ga i ubiti, pojavio se među nama pred sam kraj noći, te rekao: ‘Šta radite?’ Rekosmo: ‘Evo kudimo dunjaluk.’ Imam reče: ‘A zašto ga kudite, o Džabire?!’ Zatim je Allahu zahvalio i pohvale iznio te rekao: ‘Ovako, zašto ljudi koji su odabrali da na Ovom svijetu žive skromno kude dunjaluk? Dunjaluk je kuća iskrenosti za one koji u njoj iskreno vjeruju, i dom smiraja ko ga ispravno shvati, i kuća bogatstva ko sa njega dobrih djela ponese. Na njemu su Božji poslanici na tle padali i on je mjesto spuštanja Božje Objave, i mjesto gdje meleki se klanjaju. On je mjesto stanovanja Njegovih miljenika i mjesto trgovine Njegovih prijatelja na kojem su oni zaslužili Njegovu milost i time zaradili Džennet.’”[16]
Imam Rid prenosi od svojih očeva, mir s njima: “Došao je Ebu Ejjub Halid ibn Zejd Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., te rekao: ‘O Božji Poslaniče, posavjetuj me ali nešto kratko kako bih mogao zapamtiti.’ Poslanik reče: ‘Oporučujem ti pet stvari: da se ne pouzdaš u ono što je u rukama ljudi, jer to je bogatstvo, i čuvaj se pohlepnosti, jer ona ti je sama po sebi već pridošlo siromaštvo…’”[17]
Imam Ali, mir s njima, u oporuci sinu mu Hasanu koja je zabilježena u Stazi rječitosti, kaže: “Beznađe je bolje nego traženje od ljudi, kako je samo ružna poniznost kad imaš kod ljudi potrebu, i kako je samo ružna uznositost kao svojstvo kod bogatstva.”[18]
Pojašnjenje
Kažem: Iz navedenih ajeta i predajai rečenica koje su prethodile ovima a bile su slične, kao što je rečenica: “Budi ravnodušan prema Ovome svijetu, a teži Ahiretu”, ili kao što je rečenica: “I udaljavanjem od ljudi”, ili: “O Ahmede, pripazi se da ne budeš kao dijete” – jasno se da vidjeti da je kretanje prema Ovom svijetu i druženje sa onima koji su imućni pokuđeno onoga trena kada postane samo po sebi cilj, najveća briga i vrhunac znanja i dostignuća. Međutim, ako se time želi postići Ahiret, duhovne vrline i humani i duhovni ciljevi onda dunjalučka dobra nisu pokuđena nego potrebna.
