Prof. dr. Sejjid Veziri
Šapćuće moljenje pokajnik
U ime Allaha Milostivog Svemilosnog
„Bože moj, prijestupi su me zaogrnuli u ogrtač niskosti moje.“
Dova nastavlja dalje sve dok ne kaže: „Bože, ti imaš pravo da kritikuješ sve moje manjkavosti.“
Čitav život, ukoliko budem činio istigfar i tražio da mi Ti oprostiš i ukoliko dođem na Budući svijet, a ne budem u Tvom zadovoljstvu
Bože, Ti si otvorio vrata koja vode Tvojoj milosti i zadovoljstvu, a ta vrata su istigfar – traženje oprosta. Ukoliko neko ne bude svjestan tih vrata i bude nemaran prema tim vratima, Ti si Svoje učinio i Ti nemaš ništa s tim. On je krivac što je nemaran prema Tvojim vratima. Da Ti nisi otvorio ta vrata i da nisi pozvao da se uđe na njih, pa da neko dođe na ta vrata i Ti mu ne prihvatiš, možda bi i imao izgovora: „Pa Ti me nisi pozvao“, ali Ti si pozvao nas da uđemo na ta vrata i mi nemamo nikakvog izgovora ni izlike. Bože dragi, hajde da ono što imamo, svo bogatstvo i vrijednost koju imamo da iznesemo i vidimo. I ja i Ti. Moje bogatstvo i moj teret su jasani. Ono što ja imam su samo moji grijesi. Ja imam grijehe, koje ako iznesem pred svoje oči i ako ih pogledam i sam se stidim što sam ih počinio. Ja za sebe nisam ništa ostavio, a od moje ličnosti nemam ništa, sve sam uništio. Bože, sve ono što si Ti meni dao, za moje dobro i da bude izvor moje sreće i moga dobra, kao što su oči, kao što su uši, moja usta, moje srce, moj razum – ja sam sve uništio i upropastio. Bože, Ti si htio da ja budem Tvoj halifa, Tvoj namjesnik na zemlji. Da primim Tvoje osobine. Da budem oličenje Tvog nura i Tvoje svjetlosti, međutim, ja sam postao poput šejtana, boje šejtanove. Ne samo to, šejtan je čak došao da neke stvari od mene nauči, od mojih grijeha. Od onog što sam ja činio i šejtan može uzeti pouku da nauči nešto. O Bože, htio si da budem svjetlost Tvoja, da iz mene miris Dženneta se osjeti, međutim, moje djelo i moje ponašanje nisu ništa drugo do tama i zulum. Umjesto svjetlosti, postao sam tama. Sva moja djela i iz svih mojih djela samo tama je i miris grijeha. O Bože, to je ono što ja imam, to je bogatstvo koje imam. A šta Ti imaš?
Ono što Ti dragi Bože imaš, bogatstvo koje imaš, jeste beskrajni okean, beskrajno more oprosta. Beskrajni okean ljubavi, milosti i oprosta. Beskrajni prostor dobročinstva i Tvoje dobrote. I to sve Ti imaš znajući da je Tvoja snaga takva da možeš da nas kazniš, znači Ti imaš to dobročinstvo i plementiost, imaš snagu i moć da možeš da nas kazniš. Imaš sav uvid i znanje i o najsitnijim grijesima koje počinih. U toj situaciji kada ni jedan moj grijeh nije promakao Tebi, Bože, sva ta Tvoja dobrota, oprost i dobročinstvo koje imaš za nas postoje uz činjenicu da sam ja počinio grijeh uz opskrbu koju si mi Ti dao. Ta opskrba bila mi je izvor snage, znači, uz tu opskrbu ja sam počinio grijeh. I pored toga što Ti imaš dobrotu i oprost i milost prema meni, ja sam počinio grijeh i tražio sam mjesto da me Ti ne vidiš. Iako nisam pronašao mjesto da počinim grijeh, a da Ti ne budeš svjedok tome, ja sam ga opet počinio, a ti si, opet uprkos tom mom ponašanju tako milostiv. I to sve počinih znajući i svjestan toga da će doći trenutak moje smrti i da ću doći pred Tebe i morati dati odgovor za svoja djela.
Mi počinismo svoj grijeh, a Ti posjeduješ milost i dobrotu uprkos tome što mi činimo grijehe, svjesni da ne možemo podnijeti teret i bol kazne koju si Ti pripremio.
Milost Tvoja i oprost Tvoj postoje iako ja počinih grijeh, iako sam svjestan da mi niko ne može oprostiti osim Tebe. I Tvoja milost i oprost su tu, iako sam ja mnogo puta oslanjajući se i nadajući se Tvom oprostu činio tevbu, pa opet nakon te tevbe činio grijeh. To je oprost Tvoj Gospodaru i ja se nadam da ću i ja biti u okrilju Tvog oprosta i da ćeš mi Ti oprostiti. Bože, Ti u svom oprostu nisi početnik, niti Ti je prvi put da ćeš nekom oprostiti, niti sam ja prvi koji je počinio grijeh. Bože, toliko je grješnika prije mene bilo koji su se Tebi obratili i tražili oprost, a i ja sam jedna kapljica u moru grješnika, pa mi oprosti. Bože, ja nisam prvi čovjek koji se nada Tvojoj milosti i Tvojoj dobroti, jer sva stvorenja i sva bića se nadaju Tvojoj milosti. Ja priznajem da mi ovo nije prvi puta da sam grijeh počinio, mnogo puta sam činio grijeh, ali gdje je to da ja nisam početnik u tome, a gdje je veličina Tvoje milosti i to što Ti mnogo praštaš.
Bože Ti nisi ničemu sličan i Sam si rekao da ne ličiš ničemu. Mi smo stvorenja koja nestajemo, koja ćemo biti i nestati, a Ti si vječni, Ti si Onaj koji nema početka i koji nema kraja. Mi smo tu i mi ćemo nastati. I šta smo naspram Tebe? Mi smo niko i ništa. Iako mi nismo početnici u činjenju grijeha, to je ništa u odnosu na to što Ti nisi početnik u oprostu. Ti praštaš i Tvoj oprost je beskrajan. Bože, naše iskustvo Tvoje milosti jeste naše iskustvo Tvoga postojanja i ono je beskrajno. Tvoje postojanje je beskrajno i Tvoja milost i oprost su beskrajni. Mi smo se lično uvjerili u to gledajući ljude kojima si oprostio. Uvjerili smo se u Tvoju beskrajnu milost. I mi nismo bili dostojni ni jedne Tvoje dobrote ni jednog Tvog sifata dobrote. A naš slučaj griješenja je kao slučaj Nemruda.
Nemrud je bio malo dijete koje je u okrilju svoje majke putovalo brodom. I oluja je prevrnula brod, polomila ga i sve osobe koje su bile na brodu su poginule osim dječaka Nemruda. I naređeno je komadiću daske da ode po to dijete i da mu bude poput barke da ga nosi na valovima mora i da ga spasi. A vodi je naređeno da ne ide u usta djeteta da ga ne uguši. I vjetru je naređeno da ne puše snažno i da ne tjera vodu i da ga ne šiba poput biča vodom tog dječaka, već da bude prema njemu blag poput pamuka. Valovima je naređeno da odnesu dječaka prema kopnu, prema otoku i da ga spase od divljih životinja. I spašen je od divljih životinja koje su bile na kopnu. Hranio se voćem koje se nalazilo na tom otoku i odrastao. Ali šta se dogodili s tim djetetom, šta je bilo? To dijete koje je spašeno iz vode i izvedeno na kopno, sada kao odrastao čovjek uzoholio se i tvrdio da je on lično bog. Allahova milost i Njegova dobrota obasipaju sve ljude na svijetu, čak i kada se nalazimo u situaciju u kojoj se našao Nemrud, Njegova milost se spušta na nas.
Ovaj stid koji imamao zbog grijeha koji smo činili, kome da iznesemo i kome da predstavimo osim Tebi, o Ti koji skidaš perde Tebi iznosimo ovaj stid i sram zbog grijeha. Kome da se obratimo osim Tvome dergjahu i Tvojoj milosti? Nemamo drugog sredstva niti osobu kojoj ćemo se obratiti.
Od Njega tražimo da nam grijehe oprosti i da nam nadu ne učini beznadežnošću, da nam oprosti i da spusti svoju milost na nas. Bože, sve što posjedujemo, Tebi dugujemo i Tebi zahvaljujemo na onom što imamo. Bože, Tvoja milost sve obuhvata i spušta se na sve Tvoje robove. Pokrij naše grijehe. Mi osjećamo da Tebi pripadamo, smiluj nam se i oprosti nam grijehe.
Ovaj tekst predstavlja prepis usmenog predavanja koji je održan u krugu prijatelja.
