Prof. dr.Sejjid Veziri
Šapćuće moljenje žalitelja
„Bože moj, Tebi se žalim na poročnu dušu koja na zlo nagoni i koja navaljuje prestupima i čezne da Ti se ne pokori.“
Imam Ali veli da je onaj ko spozna svoj nefs, svoju dušu, unaprijedio svoj posao. Jer, ako spoznaš svoju dušu, njene slabe i jake strane, ako spoznaš opasnosti na koje te nefs nagoni, onda imaš priliku da se unaprijediš, da stigneš u visine. U protivno, ako je ne spoznaš, prirodna je stvar da će te poročna duša vuči dole. Ovdje je već rečeno da je čovječiji nefs u principu munafik (licemjer). Njegov kufr, njegovo nevjerstvo je unutarnje, batinsko, a njegova licemjernost je očigledna. Naš nefs nije onakav kakav nam se predstavlja i u pozadini je njegova druga stvarnost. Malo ćemo govoriti o tim metodama kojima nefs zavodi, o njegovim planovima i tome kako nas skreće.
Zaista su licemjeri otvoreni griješnici (fasikun)[1] Oni koji su skrenuli sa puta istine. Da vidimo šta je fasik. Fasik u arapskom jeziku znači onaj koji je skrenuo s puta. A skrenuti s puta, izaći s puta ima jedno opšte, sveobuhvatno značenje. To može značiti da je čovjek sišao s puta istine da traga za nečim iskvarenim, da traži fesad, zlo, da traži nasilje, zulum, grijeh i tome slično. Sve to spada u korak na putu nečega što nije hak, što nije istina. Nekada, međutim, nefs želi da stupi na Pravi put, ali ne glavnim putem. Sad ćemo vidjeti šta to znači. Kur'anski ajet kaže: nije dobročinstvo da ulazite u svoje kuće otpozadi, već je dobročinstvo u tome da se Allaha bojite, da biste postigli ono što želite.[2] Budite Bogu pokorni da biste uspjeli. Znači, hoće se reći da čak i ako uđeš na Pravi put, ali ne sa prave staze, ne na pravi način u tome nema dobra. Ako hoćete da budete valjani vjernici, onda morate biti bogobojazni i ulaziti na pravi način u ono što je hajr. Ako hoćete da ulazite u kuće, onda nemojte kroz prozore, terase i sl.
Da vidimo koja je mudrost u ovome ulaženju na glavna vrata, ona vrata koja su namijenjena za ulaz, a ne na neke sporedne načine. Prvo, ova naredba i zapovjed je saglasna s razumom. Ako su vrata napravljena s prednje strane, valjda se onda na njih treba i ulaziti. Minimum razuma kaže da su okolo zidovi i ovdje vrata. Prema tome, tu je ulaz – izlaz. To je ono što razum zapovjeda. Međutim, mnoštvo ulaza i izlaza na put istine i mnoštvo ljudi koji ulaze na te ulaze i izlaze koji nisu predviđeni osnovnim putem je toliki da Kur'an upravo na to podsjeća. Međutim, ova simbolika kuće „nemojte ulaziti sa stražnje strane, već na vrata“, zapravo je simbolika koja ima mnogo šire značenje. Kada se pređe na propise vjere, ova kur'anska zapovjed bi značila „prilazite Božijim propisima onako kako je to propisano“, a ne da vi birate s koje ćete strane ući. Šta biste vi rekli za nekoga ko ulazi jednom kroz prozor, jednom kroz terasu, jednom kroz vrata, jednom preko zida? Pouka je sljedeća:
Naš nefs želi da ulazi uvijek kroz prozor, kroz terasu, preko zida i sl. Čovjek treba imati sredstva za život, treba imati imetak. Ali se postavlja pitanje na kakav način da ga stekne. Ispravan način za sticanje halal imetka jeste da ga čovjek stiče sa obrazom, s ponosom, čašću i dostojanstvom. Međutim, nefs pita zašto bismo mi to morali kroz taj halal put s čašću i dostojanstvom, zašto ne bi i na drugi način došli do imetka. Nefs kaže: „Što bi do nekog položaja stizao na dostojanstven način trudom, radom, borbom, što to ti ne bi sa štelama, potkupljivanjima i na slične načine?“ Rekli smo da je naš nefs munafik. A kada je munafik, neće nam reći da ne idemo za imetkom, jer bi mi odmah sa njim prekinuli prijateljstvo. Zato on kaže: „Idi, ali ovim putem.“ Dakle, cilj nefsa je da nas skrene s pravog puta do imetka. Moguće je da neko se trudi, radi, napreduje i da postigne neki značajni društveni položaj. Ali nefs opet pita zašto bi se patio, što bi se ti trudio, kad je ljepše naprečac. Prema tome vidimo da je ovdje nefs očigledni primjer onog kur'anskog ajeta „ne ulazite u kuće straga, već ulazite na prednja vrata“, dakle nefs je taj koji uvijek nastoji da uđe na mala vrata, kako bi mi to rekli.
Tjelesne i putene strasti je Bog usadio u čovjeka i ženu i prirodna stvar je da to oni trebaju koristiti. Neko ko se lišio tih užitaka lišio se jedne Božije blagodati, pa je za to ostao i nezahvalan Bogu. S druge strane lišio je da kažemo teren za nastavak loze i potomstva. Dakle, ne samo da su puteni užici nisu zabranjeni, nego su sa stanovišta islama poželjni i prihvatljivi. Ali po koju cijenu i pod kakvim uslovima? Da li to znači da treba ići u te užitke i po cijenu gubljenja svih svojih vrlina, kompletnog digniteta, kvarenja veza sa drugima? Da li se treba lišiti svih dužnosti i obaveza zbog strasti i poriva, da li učiniti nešto što je suprostno čovjekovom ćudoređu i stidu? Dakle, da li je bolje ući u te relacije nezakonito, ilegalno, gubljenjem digniteta, dostojanstva, ponosa i ostalog ili je bolje sačuvati sve to i steći još i zadovoljstvo Božije, a činiti to na legalan, zakonit put. Ako se analizira rezultat, posljedica tog stanja uživanja, te vrste užitka, onda se vidi da bilo da čovjek to uradi na zabranjen ili na zakonit način – isti užitak je postignut. Ali nefs voli zabranjeno voće. Voli nezakonito, ilegalno, jer mu je to slađe. Zašto? Zato što su užici tu, a nisu i obaveze. Pa čak i u ibadetima, nefs nastoji da čovjeka uvuče u njih na jedan nepravilan način, sa krive strane, da tako kažemo. Ibadeti su vrlo jasni, oni imaju svoje specificirane, određene jasne granice, zna se kako se u njih ulazi, i tu nema ništa nejasno. Neki namazi su obavezni, neki ibadeti obavezni, a neki nisu. Nekada nefs čovjeku otežava i čini ga lijenim i otežava mu da krene u taj obavezni farz-namaz, a s druge strane kada treba obaviti nafilu (sunete što bi kod nas rekli) onda ga podstiče na drugom mjestu. Ili pak kada je u pitanju obavezni mjesec posta Ramazan, tada nefs čovjeku otežava, prikazuje mu to teškim, gotovo nemogućim, a nekada kada treba da obavi neki dodatni post npr. zavjetni post koji je neobavezan, onda ga podstiče. Znači vidimo i „ulaz“ u ibadete nefs nastoji da ostvari sa neke svoje strane, sa krive strane, drugim riječima neće da pođe sa vrha hijerarhije – farzovi pa ostalo, nego kreće obrnutim redom. Ili pak kada je u pitanju uzimanje abdesta, pranje ruku do iza lakta, po šerijatskom propisu dovoljno je jednom ili dva puta oprati ruke, međutim, nefs čovjeka navraća da opere više puta, da bude precizan. Dakle, mnoštvo je primjera po pitanju ibadeta i drugih obaveza kada jednostavno nefs nastoji da čovjeka uvede njih na jedan nepropisan način, nepropisnim putem. Pa ako je Bog propisao namaz, post i ostale obredoslove, onda je uz to propisao i određena prijateljstva i neprijateljstva. Međutim, nefs ako će prihvatiti post, svesrdno prihvati post, a onda kada treba doći na scenu neprijateljstvo i pokazati prema neprijatelju čvrstoću, tada nefs bježi sa poprišta. Ili pak ograničavanje vjerskih obaveza, npr. ti ćeš stalno klanjati u džamiji, bićeš stalno u prvim safovima, ali kada je u pitanju nasilje, zulum koji se čini nad muslimanima širom svijeta, on kaže: „To tebe nije briga, to nije tvoj problem.“ Tako da čovjek apsolutno ne vodi brigu ni o kome izvan toga. Ako neko ovako prima vjeru, dakle ograničenava je, zasigurno je riječ o čovjeku koga je obmanuo njegov nefs i prikazao mu vjeru u drugačijem obliku nego što ona u stvarnosti jeste. Bilo koju stvar da uzmete u obzir , bilo šta da hoćete da radite kako treba, eto nefsa na scenu da da bar nešto pokvari.
Najuzvišenija stvar jeste spoznaja Boga. Sejri suluk, duhovno uzdizanje, irfan, tesavuf ako se tretiraju u pravim njihovim dimenzijama, vrlo su vrijedne stvari. Kamo sreće da je čovjek takav da osim obaveznih vjerskih propisa koje obavlja i harama kojih se kloni, obezbijedi sebi još i ovaj put sejri suluka – duhovnog uzdizanja, vjerske nadgradnje. Kamo sreće da je takav. Govorili smo ovdje o ubudijetu, kao nečemu što predstavlja vrh u islamu, a k tome se stiže upravo pomoću irfana i sejri suluka. A opet, vrhunac irfana jeste krajnja pobjeda čovjeka nad njegovim nefsom i potpuno upokoravanje nefsa. Ali nefs je je previše obazriv da bi dozvolio čovjeku da ga tako „obmane“. Zato od početka nastoji da čovjeka uvede u ovaj visoko cijenjeni put irfana ili tesavufa, sejri suluka i to da ga uvede kroz krive staze, pa da poslije nema teškoća. Mnogo je onih koji su ušli u sejri suluk sjedeći u kutku svoje sobe, zamišljajući kako su pokupili vijesti, kako se klone svijeta profanog, a ne znaju da su zapravo nasjeli na trikove svoga nefsa. Onaj koji je sjeo i nabavio dugačak tespih i vrti jedno po jedno zrno misleći da se već uspinje onim putem koji se zove sejri suluk, prevario se, zapravo prevario ga je njegov nefs, jer ne brine o muslimanima širom svijeta, nego se brine samo o svom uskom ibadetu. Oni koji misle da i zanemarivanjem samo jednog farza, samo jednog vadžiba ili pak zanemarivanjem samo jednog harama mogu hoditi putem sejri suluka, u velikoj su zabludi. Opet su prevareni od strane svog nefsa. Oni koji misle da se od bilo koga može poučiti putu sejri suluka – irfana, i da svoja koljena mogu spustiti pred bilo kakvog šejha i tako se podučiti ovim visokim znanjima i učenjima, zapravo su opet nasjeli na prevaru svoga nefsa i zapravo ulaze u kuću sa stražnje strane ili pak kroz prozor. Oni koji su ušli na put tarikata, sejri suluka a zapravo već imaju predumišljaj za neke skrivene interese, to su onikoji traže svoju korist, naravno da su i takvi obmanuti od strane svog nefsa. I za sve koji su ušli u irfan da bi i tamo postali dio hijerarhije, i tamo da naprave karijeru jasno je da ih je njihov nefs prevario. Oni koji hoće da se poduče putu irfana i sejri suluka od onoga koji jedva da razlikuje svoju desnu i lijevu ruku, naravno da su u startu nastradali.
Onaj ko je zbiljski odlučio da krene na ovaj duhovni put visokih staza mora prvo da bude okrenut Bogu, Božijem fejzu, Božijoj milosti, da sebi nađe kanal preko kojeg će krenuti Božija milost, a to opet traži ispravan put. Imam Džafir Sadik je kazao: „Oni koji hoće da spoznaju istinsku spoznaju, istinski irfan, treba da znaju da za to postoje samo jedna vrata, vrata Ehli-bejta, vrata neporočnih imama. Oni koji hoće da uđu u ta uzvišena duhovna obzorja bez ulaska na ova vrata, nemaju šta tražiti.“ Znači, nema drugih vrata. Vidimo da nam naš nefs neće kazati: „Idi ubij čovjeka, idi učini blud, idi napusti ibadet“ itd. Ne, ali ćemo vidjeti da on – kada već uđemo u ibadete – nastoji da nas izvede s tog puta. On te neće odvratiti od tog puta, ali te hoće skrenuti. To je posao munafika. Zato se Bogu treba žaliti, tužiti na svoj nefs i izvest ga pred sud. Jedini je način da Bog od Sebe učini da nam nefs bude pokoran.
„Bože moj, Tebi se žalim na moj poročni nefs koji me na zlo nagoni, koji mi navaljuje s prestupima i skretanjima, koji čezne da se ne pokori i koji me izlaže Tvome gnjevu.“
Alahumme salli ala Muhammed ve ali Muhammed!
Ovaj tekst predstavlja prepis usmenog predavanja koji je održan u krugu prijatelja.
