Mjera mudrosti – Imam Musa ibn Džafer El-Kazim

Imam u zatvoru

1. Es-Sevbani: “Svakog dana (dok je bio zatočen u zatovoru), nakon što bi Sunce izašlo, Ebu-l-Hasan Musa ibn Džafer otišao bi na sedždu i ne bi se dizao sa nje sve do podneva, i tako više od deset godina.” Sevbani kaže: “Harun bi nekad prolazio terasom sa koje se vidio zatvor u kojem je bio zatočen Musa ibn Džafer. Vidio ga je na sedždi i upitao Rebi‘a: ‘Kakva je ono odjeća: svaki dan je vidim u istom položaju?’ On odgovori: ‘Nije ono odjeća, već Musa ibn Džafer, koji je svaki dan od izlaska Sunca pa do podneva na sedždi.’” Rebi‘ kaže: “Reče mi Harun: ‘On je od isposnika Benu Hašima.’ Upitao sam: ‘Pa zašto si ga onako stegao u zatvoru?’ Harun odgovori: ‘Nema drugog izlaza.’”[2]

2. Ali ibn Suvejd: “Napisao sam pismo Ebul-Hasanu Musau u zatvor, pitajući ga za zdravlje i mnogo drugih stvari. Odgovor mi nije stizao mjesecima. Potom mi je odgovorio sljedećim pismom: ‘U ime Allaha Milostivog, Svemilosnog… Ti si čovjek kojem je Allah podario poseban položaj kod porodice Božijeg Poslanika i očuvao ti je ljubav koja je tražena od tebe i od vjere tvoje…’”[3]

Vrline Imama Kazima

3. El-Iršad: “Prenosi se je da je Imam Kazim mnogo učio sljedeću dovu: ‘Moj Bože, tražim od Tebe lahkoću prilikom smrti i oprost kada se bude svodio račun!’ Ponavljao bi ovu rečenicu. Također je molio: ‘Veliki su grijesi Tvoga roba, pa neka bude lijep oprost Tvoj!’ Često bi plakao od straha pred Allahom i tad bi mu se brada natopila suzama. Niko nije kao on pazio na porodicu i rodbinu. Noću bi obilazio siromahe Medine, noseći korpu punu dirhema, dinara, brašna i hurmi. Ostavljao bi poneseno pred vratima kuća, a ukućani ne bi znali ko ih je darovao.”[4]

4. El-Hasan ibn Muhammed ibn Jahja El-Alevi, prenosi od svoga djeda: “Zvali su Musaa ibn Džafera ‘dobrim robom’ zbog njegovog velikog ibadeta i truda. Ashabi su prenijeli da bi on na početku noći odlazio u džamiju Božijeg Poslanika, s.a.v.a., i pao na sedždu. Čulo bi se tada kako govori: ‘Veliki su moji grijesi, pa neka bude lijep oprost Tvoj! O Ti Koji si dostojan  bogobojaznosti! O Ti Koji praštaš!’ Te riječi ponavljao bi sve do zore. Bio je velikodušan i plemenit. Kada bi čuo da neko o njemu govori neprilične stvari, odmah bi mu poslao svežanj od hiljadu dinara.”[5]