Mjera mudrosti – o pokajanju

 

Kur'an: “On prima pokajanje od robova Svojih i prašta hrđave postupke i zna šta radite.”[1]

1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Pokajanje pokriva ono što je bilo prije.”[2]

2. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Onaj koji se pokaje zbog grijeha je kao onaj koji uopće nema grijeha.”[3]

3. Imam Ali: “Pokajanje čisti srca i sapire grijehe.”[4]

 

Položaj pokajnika

Kur'an: “Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.”[5]

4. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Nema draže stvari Allahu od vjernika koji se kaje i vjernice koja se kaje.”[6]

5. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Svi potomci Ademovi čine greške, a najbolji od njih je onaj koji se kaje.”[7]

6. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Allah se više obraduje pokajanju roba Svoga nego što se obraduje nerotkinja kada rodi dijete, čovjek kada nađe izgubljenu stvar ili žedan kada naiđe na vodu.”[8]

 

Oni koji se kaju

Kur'an: “Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju.”[9]

7. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Četiri su znaka pokajnika: iskrenost djela radi Allaha, napuštanje krivde, prihvatanje istine i pohlepa za dobrim.”[10]

8. Imam Ali opisujući one koje se kaju: “Pred očima i srcima svojim predočavaju stabla svojih grijeha koja zalijevaju suzama pokajanja. Ona im rađaju plodove spasa i smiraja što uzrokuje zadovoljstvo i počast.”[11]

9. Imam Zejnu-l-Abidin u jednom od svojih obraćanja Allahu moli: “Učini me od onih koji su raskinuli vatrene zavjese strasti polijevajući ih suzama pokajanja, i koji su oprali posude svoga neznanja bistrom vodom života.”[12]

 

Primanje pokajanja

Kur'an: “On prima pokajanje od robova Svojih i prašta hrđave postupke.”[13]

10. Imam Ali: “Kome je dato pokajanje, nije mu uskraćeno primanje, a kome je dato traženje oprosta, nije mu uskraćen oprost.”[14]

 

Kada je primljeno pokajanje?

Kur'an: “Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela, a koji, kad se nekom od njih približi smrt, govore: “Sad se zaista kajem!” a i onima koji umru kao nevjernici.”[15]

11. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ko se pokaje prije nego što vidi kaznu, Allah mu prihvata pokajanje.”[16]

12. Imam Bakir: “Kada duša stigne dovde (a pokazao je rukom na grlo), nema pokajanja za učenjaka, dok za neznalicu ima.”[17]

13. Imam Rida na pitanje o razlogu potapanja Faraona od strane Allaha kada je iskazao vjerovanje u Njega i potvrdio Njegovo jedinstvo, rekao je: “Zato što je on uzvjerovao kada je vidio nesreću i kaznu, a vjerovanje pri viđenju nesreće nije prihvaćeno.”[18]

 

Grižnja savjesti je vrsta pokajanja

14. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Grižnja savjesti je vrsta pokajanja.”[19]

15. Imam Ali: “Pokajanje zbog greške je traženje oprosta.”[20]

16. Imam Ali: “Kajanje srcem briše grijehe.”[21]

 

Pohvalnost priznanja grijeha

Kur'an: “A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su dobra djela s drugim koja su hrđava izmiješali, njima će, može biti, Allah oprostiti jer Allah prašta i samilostan je.”[22]

17. Imam Ali: “Griješnik koji priznaje grijehe bolji je od pokornog koji se oholi zbog svojih djela.”[23]

18. Imam Bakir: “Tako mi Allaha, grijeha će se spasiti samo onaj koji ga prizna.”[24]

19. Imam Bakir: “Tako mi Allaha, Uzvišeni Allah ne traži od ljudi ništa osim dvije osobine: da Mu priznaju blagodati, da bi im ih On uvećao, i da Mu priznaju grijehe, da bi im ih oprostio.”[25]

 

Stubovi pokajanja

Kur'an: “A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se – Allah će sigurno oprostiti. Allah doista prašta i samilostan je.”[26]

Kur'an: “Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu istraje.”[27]

20. Imam Ali: “Pokajanje je utemeljeno na četiri stuba: kajanju srcem, traženju oprosta jezikom, činjenju djela organima tijela i odlukom da se ne vrati (griješenju).”[28]

21. Veheb ibn Abdu Rabbih prenosi od jednog velikana Naha‘a: “Pitao sam Ebu Džafera (Imam Bakir): ‘Ja sam namjesnik od vremena Hadžadža sve do danas. Da li se moje pokajanje prihvata?’ Imam je šutio. Potom sam ponovio moje pitanje. Imam reče: ‘Ne, sve dok ne vratiš svakome njegovo pravo.’”[29]

 

Vrste pokajanja

22. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Pokaj se za svaki grijeh, za skriveni skriveno, za javni javno.”[30]

 

Iskreno pokajanje

Kur'an: “O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno.”[31]

23. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Iskreno pokajanje je: grižnja savjesti kada se desi grijeh, traženje oprosta od Allaha, a potom odluka da se nikada ne vrati tom grijehu.”[32]

24. Imam Hadi na pitanje o iskrenom pokajanju: “Da nutrina bude kao vanjština, pa da bude čak i bolja od toga.”[33]

 

Odlaganje pokajanja

25. Imam Ali: “Kada učiniš grijeh, požuri da ga izbrišeš pokajanjem.”[34]

26. Imam Ali: “Onaj koji odgađa pokajanje je u najvećoj opasnosti od pristizanja smrtnog časa.”[35]

27. Imam Dževad: “Odgađanje pokajanja je samoobmana, a produživanje odgađanja je smetenost.”[36]

 

Lakše od pokajanja

28. Isa, a.s.: “Onaj ko nije dužan ljudima bezbrižniji je i ima manje brige od onoga koji je dužan, pa makar i vratio svoj dug na vrijeme. Isto tako, onaj koji nije učinio grijeh bezbrižniji je od onoga koji je učinio grijeh, pa čak i kada je učinio iskreno pokajanje i vratio se Allahu.”[37]

29. Imam Ali: “Lakše je napustiti grijeh nego tražiti oprost.”[38]

 

Allahovo prikrivanje pokajnika

30. Imam Ali: “Onome ko se pokaje, Allah će oprostiti i bit će naređeno njegovim dijelovima tijela da ga pokriju i zemlji da ga prikrije (da mu sačuva čast, obraz), a meleci pisari zaboravit će ono što su o njemu zapisali.”[39]

 

Promjena loših djela u dobra

Kur'an: “Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.”[40]

31. Imam Sadik: “Allah, dž.š., je objavio Poslaniku Davudu, a.s: ‘O Davude, kada moj rob vjernik počini grijeh i potom mi se vrati, pokaje se za taj grijeh i stidi Me se kada se taj grijeh spomene, oprostio sam mu, i učinio sam da meleci čuvari djela zaborave na njega i ta sam djela zamijenio dobrima. Ja se toga ne ustručavam, jer Ja sam Najmilostiviji.’”[41]

 

Zaposjedanje Allahova položaja

32. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Teško onima iz moga ummeta koji zaposjedaju Allahov položaj, koji kažu: ‘Taj će u Džennet, a taj u Džehennem.’”[42]

33. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Jednom prilikom neki čovjek reče: ‘Tako mi Allaha, Allah neće oprostiti tom čovjeku!’ Potom Allah, dž.š., reče: ‘Ko je taj koji se zaklinje Mojim imenom da neću oprostiti tom čoveku?! Ja sam oprostio tom čovjeku, a djela drugoga sam poništio zato što je rekao: Allah neće oprostiti tom čovjeku.’”[43]